Škole u Delhiju uvele satove sreće

Subotom rano ujutro inače bučna učionica u školi Kautilya Sarvodaya Bal Vidyalaya u južnom Delhiju – jezivo je tiha. Desetak učenika sjedi uspravno na svojim stolcima, zatvorenih očiju i s rukama na koljenima. Čuje se jedino zujanje ventilatora.

Udžbenika nema na vidiku. Na ploči piše – sat sreće – s velikim smajlićem pored. „Oslobodite svu napetost, usredotočite se na disanje. Zamislite da radite nešto što vas zaista čini sretnim”, govori učiteljica Akhilesh CHOUHAN dok šeće među klupama.

U susjednoj učionici, učitelj Muhammad KHAN vodi učenike kroz „vježbu zahvalnosti”. Zamolio je učenike, jednog po jednog, da razmisle zbog čega se danas osjećaju zahvalno.

– Mama mi je skuhala ručak s omiljenim povrćem. Zahvalan sam joj – kaže 11-godišnji Ankita.

– Otac me je odveo u park da igramo kriket. Zahvalan sam što provodi vrijeme sa mnom, iako mora raditi svakog dana – kaže učenik Varun.

Pokrenuo se razgovor među učenicima o tome kako su zahvalni čistačima i domarima koji održavaju školu čistom.

Ovaj 45-minutni sat sreće osmišljen je da pomogne učenicima da se opuste, osvrnu na pozitivne stvari tijekom dana i bolje suočavaju sa svojim životima. Nema udžbenika, ispita ni domaćih zadaća, što je radikalan pomak naglaska s učinka na dobrobit učenika.

REVOLUCIONARNI EKSPERIMENT

Na inicijativu vlade Delhija satove sreće pokrenuo je Dalaj Lama koji živi u progonstvu u Indiji.

Satovi su uvedeni u tisuću državnih škola u indijskoj prijestolnici i sastoje se od vježbi meditacije, inspirativnih priča i aktivnosti. Oko 50 tisuća učitelja je osposobljeno, a gotovo milijun djece prisustvuje satovima.

To je revolucionarni eksperiment u zemlji poznatoj po rigidnom obrazovnom sustavu s golemim pritiskom na učenike da postignu visoke ocjene. Mnogi smatraju da su stres, anksioznost i velika konkurencija pri upisivanju u prestižne škole razlog velike stope samoubojstava među učenicima.

– Mi obrazujemo liječnike, inženjere i računovođe koji su ambiciozni i konkurentni. Međutim, razmišljamo li o tome oblikujemo li pristojna, dobra i ljubazna ljudska bića? – rekao je C. S. VERMA, ravnatelj škole Kautilya Sarvoydaya Bal Vidyalaya.

Ovo je pitanje potaknulo nadležne da nešto promijene. Posljednjih je godina vlada, koju predvodi „Partija običnih ljudi” (Aam Admi), povećala izdatke za obrazovanje koji sad iznose 26 posto ukupnog proračuna Delhija za 2018. Stručnjaci su pogurali mnogo novih ideja, kao što su posebni satovi za djecu koja zaostaju s gradivom, poboljšane ustanove i poticaj za roditelje da budu uključeni u vođenje škole. Satovi sreće dio su te promjene.

– Ovo je sveobuhvatno socijalno i emotivno obrazovanje za djecu. Svrha je jednostavna – da imamo sretnije i prilagođenije učenike, ali i učitelje – kaže Atishi MARLENA, bivša vladina savjetnica u Delhiju i pokretačka snaga obrazovnih reformi.

Indija zauzima tek 133. mjesto od ukupno 155 zemalja u Izvještaju UN-a o svjetskoj sreći za 2018. godinu.

Eksperiment u Delhiju inspiriran je susjednim Butanom. Mala himalajska zemlja početkom sedamdesetih uspostavila je indeks „bruto nacionalnog zadovoljstva” kako bi mjerila svoj razvoj – umjesto široko korištenog indikatora BDP.

Butan je u kurikul uveo satove sreće 2009. godine. Otada je najmanje 12 zemalja, uključujući Peru i Meksiko, eksperimentiralo sa sličnim programom u školama.

PROMJENA NAKON MJESEC DANA

U Delhiju ovi satovi sreće imaju dodatnu važnost. Većina djece u državnim školama dolazi iz siromašnih obitelji. Često su suočeni s razvodima, nasiljem ili alkoholizmom u obitelji.

– Gotovo polovica djece u državnim školama učenici su prve generacije. Često se suočavaju s toliko stresa kod kuće da je učenje pravi izazov – kaže Marlena.

Prošlo je tek mjesec dana od uvođenja satova sreće. A neki kažu da se već može uočiti promjena.

– Već primjećujem da mnogi učenici pokazuju više zanimanja. Mnogi sad redovito dolaze u školu i više sudjeluju – kaže učiteljica Akhilesh CHOUHAN.

Na školskim su zidovima ispisane motivacijske poruke, između ostalih i one Dalaj Lame.

– Na satovima sreće naučila sam da moram više vjerovati u sebe i uživati u školi. Ne moram se uvijek brinuti radi domaće zadaće – kaže učenica sedmog razreda Pritha.

Ravnatelj C. S. Verma kaže da je ovo samo početak i da će trebati određeno vrijeme prije nego što se utvrdi utjecaj ovog projekta:

– Zaista bih volio da su ovi satovi sreće postojali za vrijeme mog školovanja. Za mene je najvažnije da učenici imaju osmijeh na licu. [ IZ DRUGIH MEDIJA | Školske novine > Prema Washington Post | Priredila Ivana Čavlović ]