Nikad roditelji nisu više brinuli o djeci, a djeca nikad nisu bila zapuštenija

... Najmanje vodimo računa o biološkim potrebama djeteta, rekao je dr. sc. Stanislav Peharec.

S doc. dr. sc. Stanislavom Peharecom, uglednim somatopedom i sveučilišnim profesorom, dogovorili smo razgovor o dječjim cipelama. No pored tema o (ne)kvalitetnoj obući i nošenju uložaka za stopala, razgovor se poveo i o sve većoj tjelesnoj neaktivnosti djece, što već dovodi do posljedica. Djeca imaju sve više problema s držanjem, deformacijama i bolnim stanjima.

Razgovor prenosimo u cijelosti upravo zbog važnosti poruka koje je Stanislav Peharec prenio roditeljima, ali i odgovornima koji bi trebali brinuti o razvoju djece. Razvoj djece Peharec već godinama prati u poliklinici za fizikalnu medicinu i rehabilitaciju Peharec u Puli, a znanje prenosi i studentima riječkog Medicinskog fakulteta na studiju fizioterapije te na dodiplomskom studiju fizioterapije na Fakultetu zdravstvenih studija. Drži kolegije Biomehanika, Neurofiziologija pokreta i Funkcionalna procjena u fizioterapiji.

■ Ističete da se stopalo razvija od rođenja. Do kada brinuti za dječje stopalo?

■ Najmanje do 13. godine, a poželjno i do 15. godine. Do 13. godine stopalo intenzivno raste. Poznato je da na tijelu najprije raste stopalo. Prema tome, dok god se stopalo razvija i nije postignut stabilan odnos struktura, stopalo je podložno razvoju deformacija. Na javljanje deformacija mogu utjecati obuća, naglo povećanje tjelesne težine, eventualne ozljede, duža imobilizacija zbog bolesti kada se djeca manje kreću. Sve su to elementi koji mogu dovesti do deformacije stopala. Imati u jednom trenutku pravilno razvijeno stopalo ne znači imati zauvijek pravilno razvijeno stopalo. U svakom trenutku razvoja stopalo je osjetljivo. Nerijetko se javljaju roditelji jer su kod djeteta u kratkom razdoblju od nekoliko mjeseci primijetili promjenu, na način da se postojeće stanje pogoršalo ili se stopalo promjenilo, i navode, na primjer, da dijete u hodu okreće stopala prema unutra. Najčešće se to poklapa s vremenom kad je dijete naglo povećalo tjelesnu težinu ili je bilo bolesno ili je nosilo japanke ili kroksice.

■ Spomenuli ste kroksice. Upravo se one masovno kupuju djeci jer se smatraju dobrom obućom!?

■ Japanke, balerinke, kroksice, skečersice, skejterice, starke, kako ih djeca popularno zovu – izrazito su loša obuća. Japanka na slobodnoj nozi, odnosno hodanje u kroksicama doprinijet će lošem razvoju. Svaka obuća koja mijenja idealni položaj gležnja vodi do deformacije. Kod već formiranog stopala odrasle osobe loša obuća dovodi do preopterećenja i ozljeda. Dječje stopalo u lošoj obući stvara mogućnost pojave deformacije. Pokazat ću vam primjer djeteta s pravilno razvijenim stopalom kojemu je široka i razvezana obuća deformirala petu. U takvoj obući nije bilo dovoljne fiksacije između obuće i stopala, došlo je do trenja i zbog iritacije kost je počela rasti te je stvorena deformacija. Evo i primjera kako stopalo nepravilno stoji u tenisici renomiranog proizvođača…

■  Znači li to da se ne možemo pouzdati ni u obuću renomiranih proizvođača? Na koncu, takva se obuća prodaje po vrtoglavim cijenama!

■  Kvaliteta obuće ne ovisi ni o cijeni, ni o proizvođaču. Mogu reći da se nosi obuća koja je u modnom trendu. Ako tenisice platite 700 ili 800 kuna ne znači da ste kupili dobre tenisice. Treba poznavati funkcionalne karakteristike obuće; kakve karakteristike treba imati stražnji, srednji i prednji dio obuće. Visoka cijena nije garancija kvalitete. Nerijetko je i ona trendovska obuća koja košta i preko tisuću kuna razlog oštećenja i ozljeda kod djece i sportaša.

■  Ne ustručavate se spomenuti ni neke od najpoznatijih svjetskih brendova koji, po Vama, na tržište plasiraju obuću upitne kvalitete.

■ Kada spominjem kvalitetu obuće to činim na temelju biomehaničkih mjerenja, a o pozitivnim i negativnim karakteristikama obuće govorim za različite znanstvene skupove. Ako neki model obuće ima loše kvalitete tada o tome govorim bez obzira na proizvođača. Nitko od njih mi još nije replicirao i tužio me. Znači da sam u pravu. Oni to dobro znaju.

Uostalom, više sam puta razgovarao i s proizvođačima dječje obuće i ukazivao im na sve moguće posljedice koje može izazvati nekvalitetna obuća. No za njih su moje preporuke bile staromodne i kompromitirajuće za prodaju. Opravdavali su se estetskim momentom jer majke kupuju ono što je lijepo. Nisu prihvatili ni prijedlog da objasne zašto treba izabrati fiziološku i anatomsku cipelu koja će garantirati pravilan razvoj djeteta, a služit će i za potrebe liječenja ako se radi o deformaciji.

■ Znači li to da roditelji moraju biti na oprezu i kad biraju obuću poznatih dječjih proizvođača obuće?

■  Kod brenda kojeg spominjete, možete naći, na primjer, dva odlična modela obuće i veći broj drugih koje bih ja istog trena zabranio jer značajno mijenjaju položaj i funkciju stopala! Općenito, prilikom kupnje dječje obuće roditelji moraju pažljivo birati jer već na policama u trgovini ima puno obuće koja je deformirana i potpuno neadekvatna za nošenje. S druge strane, danas se dječja obuća radi od vrlo nekvalitetnih materijala. Smatra se da obuća treba trajati svega nekoliko mjeseci i da će je dijete ionako vrlo brzo zamijeniti te da nema potrebe raditi je od kvalitetnih materijala.

Uvijek se pitam kako to da u tv-emisiji o zaštiti potrošača nikad nije u pitanje dovedena kvaliteta obuće koja može značajno narušiti dječji razvoj. Obuća, naime, značajno može doprinijeti nastanku problema sa stopalima. Posebno ukoliko je sve razvezano i šlampavo, kako se sada nosi. Istraživanja su pokazala da već kratkotrajno nošenje obuće (mjesec ili dva) koja je uska ili kratka u prednjem dijelu u ranoj dječjoj dobi dovodi do početka procesa deformacije prstiju. Problem pritom često utječe i na koljena, kukove i kralježnicu.

■ Kako bi trebala izgledati dobra dječja cipela, odnosno kako prepoznati lošu cipelu?

■  Cipela ili tenisica treba biti komotna i čvrsta jer mora stabilno podržavati stopalo i gležanj. Gledajući straga ne smije biti okrenuta ni prema unutra ni prema van. Stopalo, odnosno peta, gledajući straga, mora biti u centralnom položaju i dijete u hodu ne smije okretati petu ili nogu ni prema unutra ni prema van, što je rjeđe. Preporuča se da stražnji dio obuće bude visok do ili preko gležnja. Srednji dio mora biti širok koliko i stopalo. Prednji dio trebao bi biti dovoljno širok i da ni u kojem dijelu ne dodiruje prste djeteta. Donjište je široko i kompaktno. I onda je to dobra obuća. Međutim često su tenisice mekane i s vezivanjem na čičak. U početku taj čičak još i drži, no s vremenom olabavi. Dijete počne skidati tenisicu drugom nogom i tako ošteti stražnji dio koji je najvažniji dio cipele. Vrlo često su donjišta i đonovi različitih formi, poluokrugli i potpuno neodgovarajući.

Vrlo je teško kupiti dobru cipelu. I sam po nekoliko puta odlazim u trgovinu jer ne mogu naći cipelu za dijete. Generalno, zadnjih godina se teško nalazi kvalitetna obuća. Na tržištu je treća, četvrta kategorija cipela.

■  Što birati za djecu, cipele ili tenisice?

■ Tenisice će biti kvalitetnije. Kad je riječ o obući, dječaci su u povoljnijoj situaciji. Kod muške obuće manje je dominantan estetski moment. Upravo zbog estetike djevojčice su u nepovoljnijem položaju. [ IZ DRUGIH MEDIJA | mamatataja.hr ] Cijeli tekst pročitajte OVDJE!