Ono što je poučavanje postalo nije ono na što sam se obvezala

S jedne strane smatram da ne mora sve do čega vam je stalo biti zabavno. Ja nisam ovdje da vas zabavljam. Ja sam ovdje da vas poučavam, a često morate činiti to što morate, a ne ono što želite. S druge strane razumijem da im je dosadno, jer je i meni katkad dosadno.

Nisam postala učiteljica kako bih tjerala djecu da ispunjavaju besmislene zadatke koji ne zahtijevaju kritičko mišljenje, kreativnost ili bilo koju pravu vještinu osim vještine da „ispale” točno ono što se od njih traži.

Postala sam učiteljica kako bih naučila djecu da dublje razmišljaju o svakom aspektu života. Po mom mišljenju, nema boljeg „sredstva” za to od proučavanja literature. Ali kurikulum, standardi i ispiti stvarno su ukrali zadovoljstvo iz te aktivnosti, a posao je ionako težak, čak i bez beskorisnoga kurikuluma.

Svake godine sve više prate slijedimo li upute ili ne. Daju nam sve manje prostora za kreativnost. Rijetko imamo priliku stvoriti vlastite lekcije ili samostalno odabrati lektiru. Zaista se osjećamo kao da nemaju povjerenja u nas. Sve se više osjećam kao dadilja. Ne uživam u zadavanju teme za esej za koju mislim da je gubitak vremena. Ja sam diplomirala engleski jezik i nikad nisam morala analizirati strukturu literarnih elemenata u tekstu. Prilično sam sigurna da nijedan drugi fakultet ili posao neće to zahtijevati.

Učitelji su strastveni ljudi (ili su nekoć bili). Zato smo ušli u ovu profesiju. Sigurna sam da nas većina nije imala pojma koliko će biti teško. Nismo mogli predvidjeti sve promjene u tehnologiji i koliko će izazova unijeti u ovaj posao. Ali nama je istinski stalo do predmeta koji poučavamo, vidimo u njima vrijednost i želimo olakšati učenicima da shvate našu strast i prenesu ju dalje. Kada bismo dobili povjerenje da osmislimo vlastite lekcije i odabiremo materijale, vatra bi se ponovno rasplamsala.

Svaki put kad je tema mog predavanja knjiga ili lekcija koja mi je zaista važna, mnoga djeca svojevoljno spremaju telefone. Ne mogu si pomoći a da se ne uključe u moje izlaganje, jer osjećaju da je vrijedno obratiti pozornost. Žele znati zašto sam toliko uzbuđena.

Ali umjesto toga, svi djelujemo pomalo otužno. Zarobljeni smo, u zamci smo u kojoj je previše toga što činimo gubitak vremena i neće biti bolje sve dok učitelji ne dobiju povjerenje koje su zaslužili. Moramo biti svjesni da nitko ne bi ostao u ovoj profesiji dulje od godinu ili dvije da mu nije stalo do djece ili predmeta. Ali nas nitko ne pita za mišljenje. Čak i ako nas pitaju, nikad ništa ne učine s informacijom koju dobiju. To je poput vježbe koja nam popravlja raspoloženje i daje nam iluziju da nas netko sluša. U bilo kojem drugom slučaju pitat će se osoba koja obavlja zadatak na svakodnevnoj razini o tome što bi trebalo poduzeti radi unaprjeđenja ili poboljšanja situacije. Kad bih željela naučiti kako musti kravu, ne bih pitala nekoga tko to nikad nije činio. Otišla bih ravno na „izvor”.

U obrazovanju je trenutačno vrlo komplicirana situacija. Živimo u vremenu u kojem su život i tehnologija uzbudljiviji više nego ikad. Ipak, život i posao ipak ne mogu uvijek biti uzbudljivi, zanimljivi, potpuno stimulirajući i zabavni i djeca trebaju naučiti da u životu treba raditi i stvari koje vas ne zabavljaju, jer je to jednostavno dio života. Ali učenici još nisu odrasli ljudi. Ne bi trebali cijeli dan obavljati zadatke koji su dosadni, besmisleni i potpuno nepovezani s njihovim životima. Obrazovanje ne služi tome. Djeca su se zatvorila, a i mi također. Ljutnja i zamjeranje također su prisutni. A ne mora biti tako. No, sve dok društvo ne pokaže malo povjerenja učiteljima, stvari će samo ići nagore.

..................

NAPOMENA 

• Bored Teachers – mjesto za učitelje svih razina na kojemu mogu pronaći humor u frustraciji, iscrpljenosti i kompleksnosti koje donosi ova profesija.
• Izvor: boredteachers.com