INTERVJU ŠKOLSKIH NOVINA > DARKO LONČARIĆ, VODITELJ LABORATORIJA ZA UČENJE I POUČAVANJE, SVEUČILIŠTE U RIJECI

Robovanje ekranima uskraćuje djeci zdravi razvoj

utorak, 17. ožujka 2020.

Kretanje i boravak u prirodi neizmjerno su važni za spoznajni i tjelesnih razvoj, kao i učenje u ranom djetinjstvu. Zato je umjesto upiranja prstom i otkrivanja krivaca zašto naša djeca sve više vremena provode pred ekranima…

Robovanje ekranima uskraćuje djeci zdravi razvoj

… važno svim dionicima odgojno-obrazovnog sustava bez uljepšavanja komunicirati probleme do kojih dovodi smanjivanje prilika za aktivnost djece u prirodi i druženje s vršnjacima.

Razmišlja tako dr. sc. Darko LONČARIĆ, izvanredni profesor riječkog Učiteljskog fakulteta i voditelj Laboratorija za učenje i poučavanje. Studente upućuje u psihologiju obrazovanja, razvojnu psihologiju i neuropsihologiju ranog učenja. Predaje na kolegijima vezanima uz motivaciju, samoregulirano učenje i primijenjenu multivarijatnu statistiku. Stručnjak je i za vanjsku reviziju sustava osiguranja kvalitete visokih učilišta akreditiran od hrvatske Agencija za znanost i visoko obrazovanje. Njegova su glavna područja interesa samoregulirano učenje, motivacija, kreativnost, kompetencije nastavnika. Stoga je jasno da je idealan sugovornik za razgovor i odgovor na sve glasnije pitanje koje postavljaju roditelji, učitelji, znanstvenici – imamo li snage kao društvo povući ručnu kočnicu i oduprijeti se epidemiji ovisnosti o ekranima.

Koliko je, sa znanstvenog aspekta, boravak u prirodu važan za zdravi razvoj djeteta?

■  Djeca boravkom i aktivnostima u prirodi dobivaju priliku za razvoj utemeljen na prirodnim principima koji su trenutačno ekstremno suprotstavljeni načinu na koji socijaliziramo djecu da bi pratila tekovine tehnološkog, društvenog i informacijskog razvoja. Ne možemo pobjeći od naše biološke osnove i biološkog razvoja koji ide sporim i dugačkim evolucijskim koracima. To ne znači da se moramo odreći civilizacijskog napretka, ali apsolutno moramo poštivati djetetov razvojni ritam. Osvijestili smo i znanstveno proučavamo poteškoće do kojih dovodi sve veće uskraćivanje boravka i aktivnosti u prirodi, a neki prirodu pokušavaju nadoknaditi takozvanom sintetskom prirodom pa vođeni među ostalim i materijalnim interesima prodaju opremu za senzorne sobe, audiozapise zvukova šume, vjetra, valova ili umjetne prepreke i neravnine kojima prekrivaju izbrušene i lakirane parkete ili ravni laminat u zatvorenim prostorijama. Ništa od toga ne može zamijeniti boravak u prirodi.

Možete li precizirati što se djetetu događa u prirodi?

■ Jednim boravkom u prirodi dijete je stimulirano slikama najviše rezolucije koju mu ne može priuštiti niti jedan ekran. Stimulirano je zvukovima za čije je tonove i frekvencije djetetov sustav dizajniran i ne može ih zamijeniti niti najbolja zvučna linija. Stimulirano je mirisima koje ne može proizvesti niti najbolja parfumerija. Nadalje, ako djetetu ne dopustimo da veselo i zaigrano u prirodnom prostoru stalno hvata ravnotežu, taj se osjetilni sustav također ne će razviti u punom potencijalu. I vidni osjet također je nevjerojatno složen. U kritičnim razdobljima razvijaju se ključne sposobnosti, primjerice percepcije dubine. Ako se dijete ne kreće, kretnje ne povezuje s promjenama u vidnom sustavu. Ako ne hvata loptu i ne dobacuje se njome, ne dolazi do dinamične promjene vidnog fokusa. Ne stvaraju se optimalna umreženja u dječjem mozgu. A djeca u prirodi s drugim vršnjacima razvijaju i vještine socijalne interakcije. To je tek mali dio brojnih koristi od boravka u prirodi.

Što se pak događa ako previše vremena proveden u kući, pred raznim ekranima?

■ Usporedimo sve ranije navedeno sa situacijom u kojoj dijete satima sjedi i zuri u jednu te istu fokalnu duljinu igranjem na takozvanom pametnom telefonu ili tabletu. Bit će nam jasno što sve robovanje tehnološkom razvoju uskraćuje. Ipak, najvažniji argument za boravak i aktivnosti u prirodi jest činjenica da je djetetov organizam dizajniran kako bi bio potpuno usklađen s prirodnim okolišem, pri čemu su upravo poticaji iz prirodnog okruženja ključni za uspješan razvoj. Prirodu doživljavamo svim osjetilima, u punoj rezoluciji, usklađeni upravo na njezine frekvencije i ritmove. Dijete u šumi gleda i vidi šumu, stablo, krošnju, granu i grančicu te list s njegovim kapilarama. Priroda djetetu neposredno komunicira i povezanost te međuovisnost svega živog kroz razne žive vrste na koje može naići. To su važni poticaji i za kognitivni razvoj. Ta komunikacija jest neposredna, ali i podsvjesna, što je vjerojatno najvažniji razlog zašto se zanemaruje u trenutačnom društvu u kojem je vrijednosni sustav ekstremno naklonjen samo onome što je svjesno, racionalno, što se može naučiti, promijeniti i oblikovati najčešće jezičnom ili matematičkom simboličkom komunikacijom.

Kako boravak u prirodi djeluje na razvoj spoznaje, samopouzdanja, koncentracije, svjesnosti o svijetu oko sebe…?

■ Kao što je sve u prirodi i njezinim ciklusima povezano, tako je doslovno sve u mozgu povezano. Gledajući dijete iz razvojne perspektive, u ranom, predškolskom i osnovnoškolskom razdoblju kretanje je glavni pokretač cjelovitoga neurokognitivnog razvoja. Neuspjeh u realizaciji te razvojne faze odražava se i na kognitivne funkcije, što uočavamo kroz epidemiju specifičnih poteškoća u učenju koje su dijelom uzrokovane i nepoštivanjem djetetovih razvojnih faza i optimalne okoline za učenje i razvoj. Na kraju, mnoge vještine i osobine oblikuju se procesom učenja u prirodnoj i socijalnoj okolini. Priroda je optimalan poligon za svladavanje raznovrsnih vještina, a njihovo je uspješno samostalno svladavanje preduvjet zdravom samopoimanju i visokom samopoštovanju. Djeca primarno uče u socijalnoj okolini koja im omogućuje razvoj razumijevanja sebe, ali i drugih koji ih okružuju. Pri tome je nestrukturirana igra bez nadzora ili uz samo osnovni nadzor, ali svakako bez intervencija odraslih, najbolji poligon za cjelovit socioemocionalni razvoj.

Možemo li se uopće oduprijeti sjedilačkome načinu života, kad roditelji redovito djeci poklanjaju mobitele, laptope, kupuju im Playstatione, kad ih sve češće vode u trgovačke centre umjesto na planinarenje ili sanjkanje?

■ U komunikaciji i radu s roditeljima treba razlikovati učinke objektivnih okolnosti života u suvremenom društvu koje roditeljima oduzimaju prilike i vrijeme da se primjereno posvete odgoju svoje djece, od komoditeta nekih roditelja koji su objeručke prigrlili uvjete rada ili suvremene tehnologije da bi se oslobodili takozvanog tereta koji sa sobom nosi odgovornost odgoja vlastite djece. Treba uvijek kretati od osnovnog polazišta da svaki roditelj želi najbolje svome djetetu. Na tom temelju treba dalje graditi dosljednim informiranjem o iskustvima stručnjaka koji rade s djecom i znanstvenika koji proučavaju zakonitosti dječjeg razvoja, odgoja, obrazovanja te učinaka određenih aktivnosti i tehnologija na sve navedeno. Treba naglasiti da nije dovoljno samo osvijestiti i informirati. Treba sustavno podržavati promjenu ponašanja i poticati roditelje da djeci pružaju prilike razvoja u prirodnom okruženju i na otvorenim prostorima. Nema smisla dijete tjerati u park ili izletišta izvan gradova ako će tamo biti samo i bez prilike za igru s drugom djecom. Pokret povratka prirodi treba sustavno popularizirati i podržati raznim organizacijskim okvirima, subvencijama, angažiranjem lokalne zajednice i samouprave u osmišljavanju i provođenju masovnih i neekskluzivnih aktivnosti.

Što činimo pogrešno?

■ Nažalost, poticaji idu uglavnom u suprotnom smjeru. Ponegdje se kriteriji za financiranje sportskih klubova oslanjaju na postignuća djece na natjecanjima, što nosi sa sobom pritisak postignuća, obveze sudjelovanja na natjecanjima, profesionalizacije i gubi se potencijal za masovno i rekreativno sudjelovanje. Katkad roditelji jednostavno popuste dezinformacijama i reklamiranju proizvoda i usluga koji ne pridonose odgovarajućem razvoju njihove djece, ali imaju jasan komercijalni aspekt. Na kraju, promjena je održiva samo ako je svojim primjerom roditelji pokazuju svojoj djeci. Ako i oni sudjeluju u tim aktivnostima i ne ponašaju se kao netko tko je svoj problem prebacio na drugoga i platio nekome da se bavi njegovim djetetom dok on ili ona ispija kavicu u kafiću i lista novine ostvarujući svoje pravo na takozvano vrijeme za sebe. U odgoju djeteta Ja i Ti treba zamijeniti s Mi, zajedno, u zdravim aktivnostima u prirodi i na otvorenim prostorima.

 

 

 

 

■  Roditelji se boje da im djeca ne će biti informacijski i informatički pismena ako ne budu rano izložena radu s tabletom. To je potpuno neutemeljeno, kao i ideja da tablet djecu sam po sebi informacijski ili informatički opismenjava. Ako čini išta, onda ih sustavno zatupljuje

 

Koliko u svojoj profesorskoj praksi svoje studente upućujete na takve pojave? Kakvi su njihovi komentari?

■  U svakoj nesreći ima i neka sretna okolnost, pa su tako nastavnici na sveučilištima mogli iskoristiti nesretnu činjenicu da im je sustav u kontinuiranoj reformi, što im je omogućilo konstantno osvježavanje studijskih programa najsuvremenijim spoznajama o važnosti kretanja u prirodi i na otvorenom prostoru. Neophodno je navedene spoznaje povezati s prirodnim zakonitostima razvoja, odgoja, učenja i poučavanja, kako bi izbjegli stalno mijenjanje preporuka i interpretacija obrazovnih politika s promjenama društvenih uređenja, svjetonazora ili politika aktualnih stranaka na vlasti. U mom je slučaju prvi korak bio na diplomskoj razini studija ranog i predškolskog odgoja predložiti kolegij koji će se baviti neurokognitivnim temeljima procesa poput učenja i razvoja različitih izvršnih funkcija. Na svojim predavanjima nastojim prenijeti informacije o važnosti poticanja samoregulacije i razvoja vještine samoreguliranog učenja, jer je to preduvjet ostvarenju cilja po kojem bi svaki učenik, kad napusti formalno obrazovanje, trebao postati i ostati cjeloživotni učenik. Studente nerijetko potičem da razmišljaju o svom profesionalnom samopoimanju i ulozi, ne kao odgajatelji ili učitelji, što sa sobom nosi zadatak vođenja, usmjeravanja i reguliranja, već da se doživljavaju kao dizajneri okoline poticajne za samoregulirano učenje i razvoj.

Može li se uopće očekivati od škola da s djecom budu češće na zraku kad su pretrpani gradivom, kad su učitelji preopterećeni papirologijom, kad je svaki izlazak na terensku nastavu birokratska noćna mora i za učitelje i za školu u cjelini?

■ To su neke od ključnih prepreka većem uključivanju aktivnosti u prirodi u rad predškolskih i školskih ustanova. Birokratsko opterećenje, nepotrebni zahtjevi i elementi kurikuluma, plana, programa i izvedbenih jedinica mogu se i moraju mijenjati. Staviti dijete u središte procesa odgoja i obrazovanja znači prestati množiti postupke i papirologiju kako bi se oslobodio prostor za organizaciju i sudjelovanje u poticajnim aktivnostima koje pridonose uravnoteženom razvoju djece. Više vremena treba trošiti na upoznavanje djeteta, njegovih interesa i jakih strana, na individualiziran i diferenciran pristup potrebama svakog djeteta. Vrijeme za to može se naći u rasterećenju od birokratskih postupaka.

Brojni učitelji primjećuju da djeca nemaju previše koristi od prenatrpanih kurikuluma.

■  Ako uočavamo da naša djeca nemaju očekivana postignuća u nekom području ili pokazuju znakove specifičnih poteškoća u učenju, laički je zaključak često da je djetetu potrebno više poučavanja i da s formalnim poučavanjem pisanja ili računanja treba početi što ranije kako bi se takve poteškoće izbjegle. U stvarnosti to rješava problem kao dolijevanje ulja na vatru, jer je osnovni uzrok djetetova neuspjeha zanemarivanje prirodnog principa razvoja neurokognitivnog sustava djeteta i nepoštivanje razvojnih faza u kojima se djetetu mogu ponuditi određeni sadržaji i aktivnosti. Naravno, najoptimalnije razdoblje za usvajanje čitanja, računanje i ostale akademske aktivnosti znatno varira od djeteta do djeteta, ali to je još jedan od argumenata za usvajanje individualiziranog pristupa djeci i odbacivanja industrijskog modela školovanja po kojem nije važno što dijete u tom trenutku može ili želi, već je jedino važno koja mu je kronološka dob. Dob određuje kompletnu obrazovnu okolinu kojoj je dijete izloženo i očekivanja koja se postavljaju pred njega. Takav je pristup jednostavniji, jeftiniji, lakši u izvedbi, ali to ne umanjuje činjenicu da je potpuno pogrješan. Trebao se odavno odbaciti i zamijeniti mnogo primjerenijim obrazovnim modelima koji su stari već cijelo stoljeće, a i dalje našoj djeci ostaju tek nedostižne inovacije, u zakonu nazvane alternativama.

Kineziolozi, naročito nastavnici tjelesnoga, upozoravaju da je satnica TZK-a premala i da to ima dugoročno pogubne posljedice na razvoj djece i mladih. Slažete li se?

■  Ne bih rekao da je problem samo u satnici tjelesne i zdravstvene kulture. Satnica je premala za sve odgojne predmete i povijesno se smanjivala uz skoro potpunu eliminaciju domaćinstva i tehničke kulture, paralelno s povećanim naglaskom na usvajanju činjeničnog znanja i formalnih vještina jezične i matematičke pismenosti. To je posljedica potpunog nerazumijevanja razvojne primjerenosti odnosno neprimjerenost određenih aktivnosti. Unatoč sve većoj satnici formalnih predmeta uočavamo padanje motivacije, padanje određenih akademskih znanja i vještina i trend povećanja učestalosti specifičnih poteškoća u učenju, a čini se da navedeno pokušavamo riješiti sve ranijim formalnim obrazovanjem, takozvanom školifikacijom ranog i predškolskog odgoja. Umjesto da rješavamo problem, ponovo dolijevamo ulje na vatru i stvaramo još veće probleme i još lošije ishode obrazovnog procesa, koji više nema ni o od odgojne komponente. Ponovo to radimo kad su stručnjaci u obrazovnim sustavima koji uvode djecu u obvezatno školovanje u vrlo ranoj dobi, negdje i u dobi od četiri godine, uvidjeli da time stvaraju još veće probleme pa se reformiraju u smjeru što kasnijeg uvođenja nastave i školovanja te povećanja vremena koji djeca provedu u slobodnoj igri i predškolskim aktivnostima, primjerice škotski model obrazovanja.

Šteti li tehnološki napredak, brojnim igricama unatoč, zdravoj dječjoj igri?

■ Eksponencijalni tehnološki i društveni razvoj neumitno produljuje vrijeme školovanja. To produljenje ne smije ići u smjeru preranog uskraćivanjem igre, kretanja u prirodi, slobodnih, nestrukturiranih i minimalno nadziranih aktivnosti s drugom djecom tijekom kojih se na najprirodniji način razvijaju važne odlike poput socijabilnosti, inicijativnosti, kreativnosti, samoregulacije, samopoštovanja. Nastava tjelesne i zdravstvene kulture, posebice ako se provodi u primjerenoj okolini i na primjeren način koji poštuje djetetovu individualnost, praćenje osobnog napretka, suradnju i sprječavanje kompetitivnosti ili stvaranja osjećaja vlastite vrijednosti usporedbom s drugima idealan je okvir za razvoj djeteta, posebice u predškolskom i osnovnoškolskom obrazovanju. Pokretom i aktivnostima u prirodi te na otvorenim prostorima djeca mogu ostvarivati brojne važne ishode međupredmetnih kurikularnih tema i razviti snažne temelje za kasnije usvajanje formalnih akademskih znanja i vještina, u onoj razvojnoj fazi kad su prirodnom maturacijom svog neurokognitivnog sustava spremna za to. Pri tome ne smijemo zaboraviti da je taj trenutak zrelosti različit za svako dijete i da se djeca u tome mogu razlikovati i nekoliko godina.

Koliko je pogrješno što se aktualnom kurikularnom reformom djeci guraju tableti i digitalni sadržaji u ruke već od prvog razreda osnovne škole?

■  Dijete najviše voli kad njegova akcija ima neposredan i zoran učinak, na primjer bojenje zida vrlo kontrastnom bojom, pogotovo ako to ne bi trebalo raditi, i kad je u interakciji s drugom osobom s kojom je uživljeno u igri i koja reagira na njegove akcije, prati tijek misli i aktivnosti i odgovara na njih sa svojim setom reakcija. Taj oblik interaktivnosti donedavno se mogao ostvariti samo s drugom osobom. Sada dijete slično zadovoljstvo može osjetiti i uporabom tableta. Tablet je postao vrlo dostupan instrument za interaktivnu zabavu za koju više nije potrebno drugo živo biće, pa čak ni kućni ljubimac. Uz pažljivo kreiranu interaktivnu igru dijete na tabletu može provesti više sati, potpuno zanemarujući svoje osnovne fiziološke potrebe. Tablet je takozvana duda varalica za malo veće dijete koje roditeljima treba dati mira da obave važan posao ili da se odmore nakon njega. Tablet pruža puno prilika i lijepo bi bilo vjerovati da će se djeca njime koristiti samo u obrazovne svrhe. Ali, čak i da ga upotrebljavaju samo u obrazovne svrhe negativni učinci njegove uporabe nadilaze bilo koje pozitivne, ako osim povećane motivacije postoje ikakvi pozitivni učinci. U prethodnom dijelu osvrnuo sam se na negativne učinke za tjelesni, socijalni i neurokognitivni razvoj. Tome mogu dodati još samo kritički osvrt na reklamirane pozitivne učinke. Roditelji se boje da im djeca ne će biti informacijski i informatički pismena ne budu l irano izložena radu s tabletom. To je potpuno neutemeljeno, kao i ideja da tablet djecu sam po sebi informacijski ili informatički opismenjava. Ako čini išta, onda ih sustavno zatupljuje. Pipkanje i prelaženje prstom po staklenoj površini ne može se nikako usporediti s aktivnostima nekih bivših generacija koje su liniju po liniju koda učili koristiti se prvim osobnim računalima ili operativne sustave poput Unixa ili Linuxa. Uporabom tableta djetetu niste osigurali programersku budućnost, ali mu jeste dali u ruke vrlo adiktivnu tehnologiju s brojnim posljedicama po tjelesni, socijalni i neurokognitivni razvoj. S obzirom na to da smo krenuli u nabavku tableta kad su razvijenije zemlje pod pritiskom dokaza o njihovoj štetnosti počele zabranjivati u školama, primjerice Francuska, iskreno se nadam da ćemo preskočiti tu stranputicu u povijesti obrazovanja, iako nikad ne treba podcijeniti snagu interesnih lobija prema kojima se kod nas kroje politike obrazovanja. [ IZ DRUGIH MEDIJA | Školske novine | Razgovarao Branko NAĐ ]

Vezani članci
Školski portal: Što napraviti kad vas čeka zahtjevan razgovor?

Što napraviti kad vas čeka zahtjevan razgovor?

To može biti neočekivano i uvredljivo. Katkad i boli. Što…

Školski portal: Nismo socijalno osviještena zemlja

Nismo socijalno osviještena zemlja

… čija stajališta cijeni i struka i javnost i koja…

Školski portal: Nema interesa za obrazovanje u odrasloj dobi

Nema interesa za obrazovanje u odrasloj dobi

… kad mu je dodijeljeno posebno Priznanje za znanstveni doprinos…

5+ klub
Stručni skupovi Školske knjige
Slovopis
e priručnik
Preuzimanje digitalnih udžbenika
Preuzimanje višemedijskih materijala
Preuzimanje višemedijskih materijala za srednju školu
E-priručnik Tehnička podrška
Lente vremena
Školski portal: Robovanje ekranima uskraćuje djeci zdravi razvoj

Robovanje ekranima uskraćuje djeci zdravi razvoj

… važno svim dionicima odgojno-obrazovnog sustava…

Školski portal: Lektiru obrađujemo na zanimljiv i kreativan način

Lektiru obrađujemo na zanimljiv i kreativan način

... odijevaju Crvenkapičinu haljinu, lovčev šešir…

Finska postaje prva zemlja koja će ukinuti sve školske predmete

Finska postaje prva zemlja koja će ukinuti sve školske predmete

...nego su odlučili provesti revoluciju svojeg…

Zašto djeca danas šute, sjede i plaše se lopte?

Zašto djeca danas šute, sjede i plaše se lopte?

Zašto je važna dinamička akomodacija i…

Nadahnjujući citati o učiteljima

Nadahnjujući citati o učiteljima

Dan učitelja, koji slavimo 5. listopada,…