Valjak i boja sprijateljili umjetnike i sportaše

… o uređivanju okoliša škole, konkretno – bojanju stražnjih zidova garaža u nizu, koje su vlasništvo stanara zgrade u susjedstvu. Dvorište škole s jedne je strane ograđeno tim, donedavno zapuštenim „zidom” pa ga je ravnatelj Stipe PERIŠIĆ u dogovoru sa svojim nastavnicima i učenicima odlučio oličiti, urediti, odjenuti mu novo ruho i samim time uljepšati okoliš Športske.

Nisu željeli za to angažirati neke profesionalne soboslikare i ličioce, koje bi masno platili, već su se za pomoć obratili zagrebačkoj Školi za primijenjenu umjetnost i dizajn te je počeo projekt Škola školu pomaže. Ideju je rado prihvatio ravnatelj ŠPUD-a Filip PINTARIĆ, na tri su dana u Selsku došli učenici njegove škole, kupljena je boja uz pomoć sponzora te je nastalo pravo malo remek-djelo, čime je dvorišni zid dobio sasvim novu dimenziju.

■ OBOSTRANA KORIST  ■

Osim učenika iz Športske, u projekt se uključilo devet učenika ŠPUD-a, odjel Grafike i dvije mlade nastavnice, Tea PRANJIĆ i Martina MAJCEN, koje su na osposobljavanju bez osnivanja radnog odnosa, te njihov mentor Tomislav TOMIĆ. Radilo se fasadnom bojom i kistom, Tea i Martina kontaktirale su JUB i Bačelić, koji su im donirali boje i alat vrijedan otprilike pet tisuća kuna i radovi su mogli početi. Iako je sve odrađeno na prijateljskoj, volonterskoj bazi, ravnatelj ŠPUD-a Pintarić govori da je odrađeni posao itekako koristan njegovim učenicima, i to u samoj struci:

– Ova je suradnja uključila nekoliko sastavnica koje su njima za bavljenje umjetnošću vrlo bitne. Ponajprije, kako doći do posla i kako doći do materijala. Stoga ovo nije bio čisti volonterski rad, nego vrsta projekta koji njima ulazi u kurikul. Sudjelovali su na stvarnome i dosta zahtjevnome poslu, a ostvarili su kontakte i s drugim dionicima društva, što im je opet bitno žele li biti uspješni u svojoj struci. Dakle, projekt obiluje mnogim ishodima koje ne bi mogli dobiti u klasičnom obrazovanju.

Dodaje kako i nastavnici i učenici ŠPUD-a imaju iskustva s izlaženjem iz učionica i kabineta, jer je izvanučionički kurikul za samo jednu školsku godinu „debeo barem deset centimetara”. Mnogo izlažu u raznim gradskim prostorima, iako im je ovo prva ovakva suradnja s drugom školom.

Velik dio posla odradile su spomenute Tea Pranjić i Martina Majcen, koje su našle sponzore. Već su se izvježbale, kažu, na prijašnjim projektima kako pristupiti tvrtkama, kako predstaviti projekt te je samo trebalo dobiveni materijale i boje – oko 45 litara bijele boje, kantice od litre raznih drugih boja, kistove, valjke i kantice – upotrijebiti na najbolji mogući način.

– Mislim da će ovakav način rada i korisnog druženja škola sada zaživjeti, jer smo pokazali da se može napraviti mnogo, a bez mnogo novca. Treba se samo zavrtjeti, pronaći dobre ljude koji bi pomogli, a učenici će odraditi svoje. Zato se veselim novim projektima, u koji bismo uključili i neke druge škole. Možda za nekoliko godina nas petstotinjak iz dvadesetak škola bude uređivalo nečiji okoliš ili interijer. Zaista, kad se male ruke slože – zaključuje ravnatelj Škole za primijenjenu umjetnost i dizajn.

■ BEZ PREDRASUDA  ■

Posao bojanja zida, dakle, i jednim i drugim učenicima donio je novo iskustvo, nova poznanstva, koja možda prerastu u prijateljstva, i zapravo se ravnatelji sami sebi čude kako nisu na takvu ideju došli ranije. A suradnja dviju ili više škola višestruko je korisna za sve uključene. Što su škole različitije, to su dobrobiti suradnje veće.

– Naše dvije škole po programima zaista jesu s dvije suprotne strane spektra. Ali to nam nije bila nikakva prepreka. Važno mi je i što smo uspjeli ukloniti predrasude prema sportašima, kao osobama potpuno nezainteresiranima za išta osim sporta. Naši su dečki i cure uživali u bojanju zida, u učenju novih stvari od prijatelja iz ŠPUD-a, i svi odreda jedva čekaju neki novi projekt sličan ovome – zaključio je ravnatelj Športske. [ IZ DRUGIH MEDIJA | Školske novine | Napisao Branko Nađ ]