Zašto su za sve krivi učitelji?

MAŠA I TELEFON

Sukob je počeo radošću. Maši su kupili telefon. Vrlo skup, na rate, ali dijete je htjelo samo taj. Prvašica se nije dugo radovala. Nakon dva tjedna, u žaru igre, telefon je ispao iz njezina džepa, a dječak koji je trčao slučajno ga je nagazio. Telefon se ne može popraviti. Tko je kriv? Učiteljica, naravno! Upravo je k njoj došla Mašina mama, hvatajući se za srce s vremena na vrijeme i optužujući ju da ne obavlja svoju dužnost. Ona je bila dužna voditi računa o skupocjenoj napravi.

Učiteljica je, naravno, bezbroj puta objasnila kako ne bi trebalo donositi skupe i krhke stvari u školu. Ali majci nije bilo potrebno objašnjenje, ona je tražila krivca i zato je, ne budi lijena, otišla ravnatelju i napisala izjavu kako se učiteljica ne brine o djeci. Učiteljici su uzeli dio plaće, a Mašina je mama još godinu dana otplaćivala ratu za telefon, s vremena na vrijeme podsjećajući učiteljicu na incident.

ZAKLJUČAK >  čak i ako dijete jako želi telefon u prvom razredu, jer ga imaju i Pero i Kata, ne trebate mu udovoljiti ako niste spremni na to da se „igračka” može slomiti. Što će djetetu telefon u prvom razredu? To vrijedi i za skupe kemijske, olovke i bojice koje se također mogu izgubiti ili slomiti. Ako niste spremni na mogućnost da se stvar može oštetiti, kupite povoljniji proizvod, a skuplje stvari ostavite za kasnije, kada dijete naraste.

MOJ SAŠA NIJE TAKAV

Svakog se tjedna Sašina mama s prijekorom obraća mladoj učiteljici: „Moje dijete stalno tuku u razredu, a vi to ne primjećujete.” Učiteljica, skeptično se osmjehujući, odgovara majci da njezina Sašu nitko ne dira prvi, ali nju brine što njezin dječak u drugom razredu nema prijatelja. Dječak, ne samo da zadirkuje kolege, već stalno vrijeđa, gura djevojčice, udara ih šakama u leđa i trbuh. Mama tvrdi da to nije istina: „Moj je Saša dobar i tih dječak. Svaki ga dan pitam zadirkuje li ga netko u školi, a on počne plakati i kaže da ga svi tuku. Ja vjerujem svome djetetu.”

Za sljedeći majčin prijekor učiteljica je bila spremna. Snimila je Sašino ponašanje i pokazala ga majci. Vidjevši kako njezin „dobar i tih dječak” trči po blagovaonici s ustima punima kompota, a zatim prska po vršnjacima, ne obazirući se na upozorenja pedagoga, šulja se sleđa slabijoj djeci i udara ih u glavu, podmeće nogu djevojčicama, mama svejedno nije mogla povjerovati i kazala je kako su njezina jadnička isprovocirali. A učiteljica je dužna prozvati provokatora, a ne Sašu. Sukob se nije mogao riješiti. Majka je, izazvavši skandal, preselila sina u susjedni razred, gdje su se nakon nekoliko tjedana javili isti problemi.

ZAKLJUČAK >   katkad se djeca u školi ne ponašaju kao kod kuće. Ako se dijete žali na učitelja ili kolege, ne sukobite se odmah s učiteljima i roditeljima druge djece. Za početak dođite u školu i razgovarajte s učiteljem. Svaki učitelj problem želi riješiti civilizirano. Možda kori vašeg sina, a on ne sluša ili skriva informacije od vas? Možda je to povod za razmišljanje o tome što radite pogrešno.

..................

NAPOMENA

•  Rebenok – ruski portal sa savjetima za roditelje djece svih dobi.
• Izvor: rebenok.by
• Photo by Margaret Weir on Unsplash