Romske škole kao slijepa ulica

Ravnateljica jedne škole u Bugarskoj Irena TSUKEVA pokazuje zid na kojem je mnogo slika, a koje prekrivaju veliku rupu. Lak s radijatora otpada, dovratci se raspadaju.

– Trenutačno obnavljamo školu, ostalo nam je samo još nekoliko dana do početka nastave – kazala je optimistično na početku školske godine, nadajući se da će sve biti gotovo na vrijeme.

Školski su udžbenici tad već bili uredno raspoređeni i složeni, a i neke učionice skoro završene. Obnoviti je trebalo i fasadu, iako stara boja još nije otpala.

– Vidite da su iscrtani kukasti križevi, ispisane uvredljive poruke. Uopće ne uspijevamo očistiti zidove s obzirom na to kako često se ovako nešto događa – kaže Irena Tsukeva, dodavši da to rade mladi iz ove četvrti koji ne idu u njihovu školu.

Jer, 98 posto učenica i učenika u ovoj školi su Romi. Ali, Tsukeva, koja je već četrdeset godina povezana s ovom školom, najprije kao učenica, a onda i kao učiteljica, i koja je već 15 godina ravnateljica ove škole, sjeća se i drukčijih vremena:

– Početkom 2000-ih godina prihvaćen je novi zakon koji je roditeljima dopuštao da sami odaberu školu za svoje dijete. Naša je škola bila privlačna romskoj djeci iz susjedne četvrti, ali su zato drugi roditelji iz naše četvrti poslali svoju djecu u druge škole, bliže središtu. S vremenom se tako ova škola pretvorila u romsku školu.

Odbacivanje i mržnja

To nije jedini takav slučaj u Bugarskoj. Prema navodima Europske agencije za temeljna prava, udio romske djece u Bugarskoj koja pohađaju čisto romsku školu povećao se za pet godina sa 16 na 29 posto. To je najveći postotak od devet zemalja južne i istočne Europe koje su obuhvaćene istraživanjem.

– Ne smijemo djecu odvajati prema njihovoj etničkoj pripadnosti. Svojoj djeci uvijek objašnjavam: svi smo Bugari, jer smo rođeni u Bugarskoj – kaže Irena Tsukeva.

Predrasude prema Romima u Bugarskoj vrlo su raširene. Politika malo poduzima u rješavanju tog pitanja, dapače, često samo dodatno podgrijava već usijanu atmosferu. U jesen 2017. godine jedan je sud osudio predsjednika stranke Nacionalna fronta za spas Bugarske Valerija Simeonova zbog govora mržnje. On je Rome nazvao arogantnim, umišljenim i divljim bićima sličnima čovjeku, a za njihove je žene rekao da imaju instinkte pasa lutalica. Ironično je da je Valerij Simeonov ujedno predsjednik nacionalnog Vijeća za integraciju manjina.

Protiv takve politike izolacije bori se Irena Tsukeva, koja ima sreće što ju podržava učitelj Rosen Bogomilov. On je jedini učitelj Rom u njezinoj školi – i uzor djeci. Ali, njegov put do dobivanja posla učitelja bio je težak.

– Nakon što sam diplomirao 2013. godine, počeo sam se javljati na natječaje po školama ovdje u Sofiji. Pozivan sam, istina, na razgovore, ali uvijek sam dobivao odbijenice – priča ovaj učitelj.

Neke su mu škole jasno dale do znanja da je odbijen zato što je Rom. Ravnateljica Tsukeva bila je jedina koja ga je htjela primiti. I to raširenih ruku i puna očekivanja. Već pet godina on poučava povijest i zemljopis, a od početka rujna ove godine i njezin je zamjenik.

Rješenje: škola za sve

Rosen Bogomilov je uspio. Iako je dobio mnogo odbijenica, nikad nije prestao raditi na ostvarenju svoga sna da postane učitelj. Ali, teško da će njegovim učenicama i učenicima biti lakše nego njemu, jer su uvjeti i dalje teški. On zna da se u bugarskom društvu mora još mnogo toga promijeniti.

– Integracija će uspjeti tek onda kad više ne bude četvrti u kojima pretežito žive romske obitelji, kad svi budu zajedno živjeli, kad ne bude segregacije u školama, kad svi budu zajedno pohađali nastavu. Tek tada će se promijeniti odnos na objema stranama – kaže Bogomilov.

Bogomilov i Tsukeva romskoj djeci obrazovanjem žele dati važan temelj za budućnost. Već deset godina Tsukeva i odraslima nudi mogućnost da završe školu. Prošle su godine to uspjele napraviti 82 odrasle osobe. Najstariji je imao 60 godina.

Od ove godine Irena Tsukeva i Rosen Bogomilov žele zaposliti posrednika koji će se brinuti i o socijalnim problemima romske djece i stvarati most između romskih obitelji i škole. Nekad djeca ne dođu u školu, jer zimi jednostavno nemaju prikladnu obuću, kaže ravnateljica. Zato ona već godinama skuplja odjeću i obuću kako bi i na taj način pomogla najsiromašnijima. [ IZ DRUGIH MEDIJA | Školske novine | Prema Deutsche Welle ]