Zdrav odgoj u zdravu okružju

Vrtić je mjesto gdje djeca borave, igraju se, druže, vrtić je mjesto dijaloga, suradnje i zajedničkoga učenja. Sve navedeno djeci rane dobi pruža mogućnost zdravoga i prirodnoga razvoja.

Dijete je već od prvih dana svjesno i aktivno biće, sposobno za interakcije sa svojom okolinom. Ono je cjelovito biće sa specifičnim potrebama, pravima i kulturom znanja i aktivno sudjeluje u svom razvoju.

Za djetetovo kvalitetno učenje jako je važno prostorno materijalno okružje koje ga potiče na aktivnost, situacijsko i suradničko učenje. Stalna dostupnost materijala omogućuje neovisnost i autonomiju u učenju. Okružje mora omogućiti djetetu istraživanje različitih logičkih, matematičkih, fizikalnih fenomena i pojava, istraživanje različitih likovnih tehnika, istraživanje prirode te istraživanje zvukova glazbe i pokreta.

U  djeteta treba razvijati pozitivan i tolerantan odnos prema drugima, prihvaćanje različitosti, prava i odgovornosti. Prostorna organizacija usmjerena je promoviranju komunikacija i interakcija. Kod djeteta je važno osigurati osjećaj pripadanja i dobrodošlice. Također je važno socijalno okružje da dijete bude sretno,  kompetentno,  samopouzdano i spremno za nove izazove u daljnjem odgojno-obrazovnom procesu.

Prema psihologu W. Glasseru uz fiziološke potrebe dijete ima i četiri glavne psihološke potrebe, a to su: ljubav, moć, sloboda i zabava.

• LJUBAV – svi mi imamo potrebu nekoga voljeti i da nas netko voli. Ljubav nas osnažuje i krijepi, a to posebno vrijedi za djecu. Ljubav je potrebna djetetu da sklapa prijateljstva te da ima osjećaj brige za nekoga.
• MOĆ – odnosi se na osobnu moć, osjećaj da postoje stvari koje čini dobro. Potreba za moći koju dijete zadovoljava vjerovanjem da je priznato od druge djece i odraslih. Djeca se uključuju u aktivnosti u kojima se rabe riječi pohvale kada odgojitelj primijeti da je dijete nešto dobro napravilo.
• ZABAVA – pružiti djetetu mogućnost i dovoljno vremena da radi što ga interesira i što ga zabavlja.
• SLOBODA – omogućiti djetetu da neku aktivnost može obaviti kada to želi da mu bude zabavno i zanimljivo, da ima slobodu u izboru partnera, igre i aktivnosti. Potreba za slobodom duboka je i snažna i kada dijete netko ograničava,  kontrolira ono se osjeća sputano.

Dijete učimo da bude odgovorno da se ponaša tako da i drugoj djeci omogući zadovoljavanje njihovih potreba. Dijete treba naučiti odlučivati da uspješno zadovolji svoje potrebe jer je to ključ u potrazi za srećom.

Odgojitelji moraju promišljati zadovoljava li prostorno materijalno okružje dječje primarne i razvojne potrebe, poštuje li i zastupa dječja prava te da li je odraz njihova razumijevanja djeteta.

„Da bi dijete bilo sretno mora imati minimum ljubavi, važnosti, slobode i zabave ugrađene u svaki dan svoga života.“ [ IZ DRUGIH MEDIJA | Školske novine | Napisala Snežana MIKULEC, odgojiteljica mentorica | DV Bedekovčina ]