Tek ponešto o kurikulumu lektire…

Naime, u prvim nacrtima kurikuluma našeg predmeta, donosile su se definicije poput: hrvatski je jezik u službenoj uporabi i/ili slično, pa su napori struke ipak dali ploda da se bez susprezanja kaže i ono što je u Ustavu zajamčeno, a to je da je hrvatski jezik službeni jezik u Republici Hrvatskoj.

O popisu lektire, o kojem su se lomila koplja i u stručnoj i u nestručnoj javnosti, najviše se založio, barem po mojem skromnom mišljenju, profesor SLOBODAN PROSPEROV NOVAK, progovorivši o neznanju i nekompetentnosti onih koji su sastavljali taj dokument.

Gotovo u istom tonu, ali odmaknut od šire javnosti, ljetos je na jednom stručnom skupu za nastavnike Hrvatskog jezika, progovorio i profesor Mateo ŽAGAR, iznijevši gotovo porazne podatke o predznanju današnjih studenata, barem na Filozofskom fakultetu, na kojem predaje. Naime, govorio je prof. Žagar da studenti, primjerice, mađarski jezik ubrajaju u slavenski, a o refleksu poluglasa pojma nemaju.

 ✿  OSKUDNI KURIKULUMI   ✿ 

A kako se kroje sve oskudniji kurikulumi, pitanje je na koliku ćemo razinu stručnosti u budućnosti uopće moći računati.

I tako je došao naš kurikulum. Pročitah popis lektire. I zašutjeh. Ošamareno sam se osjećala. I poniženo. A, onda sam bila zahvalna Bogu što sam odškolovala svoju djecu po starom kurikulumu, vjerujući da će se i ovaj popis vrlo brzo arhivirati. Onda nam je jedna kolegica poslala sprdnju u parafraziranju stihova jedne poznate lakoglazbene melodije: Da'l se sjetiš nekad hnosa…

I probudilo se dijete u meni – u nadi da ne će dugo trajati.

Piše Zrinka DODIG PERKOVIĆ

…………..

Kaže taj naš popis da će prvaši i drugaši morati pročitati: Grimm, Jacob i Wilhelm – Crvenkapica, Snjeguljica, Trnoružica; Andresen, Hans Christian – Carevo novo ruho, Ružno pače, Tratinčica.

Nisu li ovo djela koja bi se trebala poznavati još u predškolskom razdoblju? Gdje nestadoše Pale sam na svijetu, Poštarska bajka, Pinocchio, Kako živi Antuntun, Ezopove basne…

Da, znam, sad se može odgovoriti da su to lektire koje nastavnik sam može izabrati… Ali, što ako ih nastavnik ne izabere? Hoće li dio učenika trajno ostati uskraćen za djela koja bi svako dijete moralo pročitati? Osim toga, ako sažive testove iz NCVOO-a, koji bi trebali biti jedinstveni za sve učenike u Hrvatskoj, tko će i na koji način kontrolirati što djeca zaista čitaju?

Još veći apsurd iščitavam u zajedničkom popisu lektire za 3., 4. I 5. RAZRED OSNOVNE ŠKOLE:

Brlić-Mažuranić, Ivana – Čudnovate zgode šegrta Hlapića; Lovrak, Mato – Vlak u snijegu; Lovrak, Mato – Družba Pere Kvržice; Balog, Zvonimir – izbor iz poezije; Vitez, Grigor – izbor iz poezije; Kušan, Ivan – Koko u Parizu.

Koliko znam, učenici imaju jednog učitelja u razrednoj nastavi, a sasvim drugog u predmetnoj.

I ŠTO ZNAČI 3., 4., 5. RAZRED? Znači li to da dijete može čitati lektiru sve do petog razreda ako ju nije pročitalo u trećemu? Koliko li smo svi uživali u Pipi Dugoj Čarapi, Heidi, Kekecu, Blizankama(po kojima je snimljen i film Zamka za roditelje – a povezivanje sadržaja s medijskom kulturom ovdje bi došlo barem kao minimum načitanosti)…

 ✿  ANDRIĆ U HRVATSKOM?   ✿ 

TAKO JE I ZA 6., 7. I 8. RAZRED OSNOVNE ŠKOLE:

Brlić-Mažuranić, Ivana – Priče iz davnine;Cesarić, Dobriša – izbor iz poezije; Gavran, Miro – Zaljubljen do ušiju;Glavašević, Siniša – Priče iz Vukovara;Mihelčić, Nada – Zeleni pas;Pavličić, Pavao – Trojica u Trnju.

Treba li ovdje nabrajati što je sve preskočeno? Jedan Šenoa (Povjestice), jedan V. Novak, jedan Šimunović…

Onda sam se posebno smijala kad sam pročitala: Kranjčević, Baudelaire, Charles, Petrarca, Šimić, Ujević, Matoš, Nazor i drugi – izbor iz poezije, a cjelovito se čitaju. Sve pjesme nekog pjesnika ne zna nitko!!!

Za mene je najveći književnik, po mojem književnom ukusu, Ivo Andrić. Svako ljeto čitam ga ispočetka. Znam da je Hrvat, otac Ante, majka Katarina, koju je upravo sin Ivo pokopao na katoličkom groblju, što je za bosanske prilike podatak više nego informativan. Pisao je u dvjema fazama, u jednoj kraćoj na hrvatskom jeziku, u drugoj dužoj, na srpskom jeziku. U teoriji književnosti, književnost dijelimo i po razdobljima i po jezicima. Po kojem je onda ključu Andrić svrstan u hrvatsku književnost, ako znamo za što se i sam opredijelio?

 ✿ KAKO TKO HOĆE   ✿ 

Čitamo i da će učenici cjelovito čitati Novelu od Stanca, a Dunda Maroja mogu i u ulomku. Do ove godine, podsjetit ću, upravo je Dundo Maroje bio ispitno, esejsko pitanje pa je nejasan izbor po kojem će Novela od Stanca biti zadana za cjelovito čitanje, a Dundo Maroje kako se kome hoće. Tim više što je Novela od Stanca pokladna komedijica, dok je Dundo plautovski tip komedije s utjelovljenjem pravih renesansnih likova pa daljnja argumentacija nije ni potrebna. I Gundulić će se cjelovito čitati tek u pastorali Dubravka, a Osman (izbor) i Suze sina razmetnoga može kako hoćete: fragmentarno ili cjelovito. Što mislite što će prevagnuti?

Ne bih uspjela nabrojati sve manjkavosti ni da radim...

Ali, moram još nešto komentirati. Pročitah i da je Asanaginica na popisu za srednje škole.

Što će učenici učiti u osnovnoj školi ako ne podjelu književnosti na književne rodove? A, ima li reprezentativnijeg teksta za primjer balade od Asanaginice?

MISLIM DA SAM VEĆ JEDNOM PISALA: rođena sam prije gotovo 50 godina, u jednom zabačenom seocetu Imotske krajine. S malo jačom burom ostajali smo bez struje i više dana… Učilo se pod voštanicom. Ali, u 3. razredu osnovne škole učili smo ćirilicu, kao drugo pismo. Nitko nas nije podcjenjivao! I nitko se nije zbog toga slomio. Tko je danas komu dao pravo da u tolikoj mjeri omalovaži današnju djecu? [ IZ DRUGIH MEDIJA | Školske novine | Zrinka DODIG PERKOVIĆ ]