Bogatu djecu odgajaju ljudi, a siromašnu – ekran

The New York Times krajem prošle godine objavio je zanimljiv osvrt na upotrebu tehnologije u obrazovanju, ali i svakodnevici današnje djece.

Ne tako davno razgovaralo se o tome kako djeca iz imućnijih dijelova svijeta ili obitelji imaju lakši pristup internetu – počinju se njime koristiti u ranijoj dobi i na taj način razvijaju vještine koje njihovi siromašniji vršnjaci nemaju priliku razviti. Sama činjenica da se u mnogo škola domaća zadaća zadaje u online obliku, zvuči čudno znamo li da i dalje postoje mjesta na svijetu gdje ljudi nemaju pristup internetu – tek dvije trećine Amerikanaca imaju pristup internetu u svojim kućama. U Silicijskoj dolini, s druge strane, roditelji panično traže način da smanje upotrebu tehnologije kod djece, pozivajući se na istraživanja o tome kako je vrijeme pred ekranom štetno za njihov razvoj.

DRUŠTVENI EKSPERIMENT

U današnje vrijeme sve češće siromašnu djecu odgaja ekran, dok će se bogata djeca vratiti igranju s drvenim igračkama u luksuzu međuljudske interakcije. Predškolske ustanove čiji se plan i program zasniva na igri kakva je bila nekad sve su traženije u bogatijim dijelovima SAD-a, dok se, recimo, u američkoj državi Utah i dalje provodi projekt online školovanja, koji financira vlada i koji ima oko deset tisuća polaznika. Štoviše, organizatori su najavili da će se u ovoj godini isti projekt provoditi i u Wyomingu, Sjevernoj Dakoti, Južnoj Dakoti, Idahu i Montani. Također, ni „digitalne predškole” u nekim državama nisu rijetkost.

Prema podatcima organizacije Common Sense Media, tinejdžeri iz siromašnijih obitelji na dan u prosjeku provedu osam sati i sedam minuta pred ekranom, u zabavne svrhe, dok je kod djece iz imućnijih obitelji to isto vrijeme kraće, do pet sati i 42 minute. Podatci iz drugih dviju studija pokazuju kako djeca afroameričkog ili latinoameričkog podrijetla dva puta više borave pred ekranima nego bijela djeca.

Imućni roditelji u Silicijskoj dolini djecu šalju u Waldorf School of the Peninsula, u kojoj gotovo nema ekrana, dok susjedna državna škola Hillview Middle School ponosno promiče program u kojem svaki učenik uči uz pomoć iPada. U isto vrijeme u manje bogatim sredinama, kao što je Overland Park, predgrađe Kansas Cityja, roditelji pokušavaju pronaći način da skrate vrijeme koje njihova djeca provode pred ekranom. Mnoge psiholozi, stručnjaci u području ovisnosti o tehnologiji, ne slažu se s načinom na koji je većina aplikacija osmišljena, upravo da bi izazvala ovisnost – dakle automatski način, na koji među ostalima radi i YouTube, Instagram ili Snapchat.

– Ove tvrtke lažu školama, lažu roditeljima. Svi smo prevareni. Našu djecu podvrgavaju jednom od najvećih društvenih eksperimenata na svijetu – kaže Natasha Burgert, pedijatrica u Kansas Cityju.

Ona ustvari govori o nečemu što se mnogo puta moglo čuti, a to je da će roditelj djetetu uskratiti bitnu stvar za njegov razvoj ako mu ne omogući pristup ekranu.

– Ljudi u Silicijskoj dolini svjesni su da posjedovanje pametnog telefona u četvrtom razredu osnovne škole ne znači da će njihovo dijete sutra biti informatički stručnjak – kaže Pierre Laurent, koji je radio za Microsoft i Intel, a danas je u upravnom odboru waldorfske škole.

PETICIJA PSIHOLOGA

Unatoč svemu, poslovanje tvrtki koje pred djecu nastoje staviti ekrane cvatu. Apple i Google žestoko se bore za plasman svojih proizvoda u škole, i to za djecu u što ranijoj dobi, kad se navodno razvija njihova odanost određenim markama. Prema jednoj od studija koju je Google objavio, računala Chromebook i Google alati omogućili su djeci da budu spremna za uspjeh, jer su im pokazali znanja, vještine i ponašanje potrebno za odgovorne građane. Psiholozi, međutim, smatraju da se ovakvi proizvodi najbolje prodaju u školama koje pohađaju učenici iz siromašnijih obitelji.

– Mnoge škole u kojima radim nemaju dovoljno sredstava da organiziraju izvannastavne aktivnosti, a roditelji ne mogu plaćati usluge čuvanja djece. Golema je razlika u informiranosti o opasnostima tehnologije za djecu između bogatih i siromašnih obitelji – kazao je psiholog Richard Freed, autor knjige o opasnostima koje donosi pretjerana upotreba tehnologije kod djece.

On je jedan od 200 američkih psihologa koji su potpisali peticiju kojom osuđuju stvaranje platformi, namijenjenih djeci, a koje stvaraju ovisnost.

– Jednostavno, kad ove platforme zariju zube i namame djecu da se njima koriste – teško je učiniti bilo što da se ova ovisnost smanji – pojasnio je. [ IZ DRUGIH MEDIJA | Školske novine | Prema The New York Times ]