Tragom „Pronađenog blaga” Nade Iveljić upoznali dvorce Zagorja

… kako bi povratili stari sjaj, a oni bi isto postali pravi biseri hrvatske povijesti. Dvorci, stari burgovi svojom tajanstvenošću, zadivljujućom arhitekturom, prekrasnim perivojima bili su, a mogu biti i danas, divna inspiracija za priče, legende, bajke.

Upravo takav poticaj dobila je i hrvatska književnica Nada IVELJIĆ [1931. – 2009.] kad je 1993. objavila slikovnicu s pričom PRONAĐENO BLAGOkoju je likovno ilustrirala Pika VONČINA i našla se na polici za lektiru drugog razreda.

Pronađeno blago dinamična je, šaljiva i napeta priča do samoga kraja. Učenik drugog razreda čita je s golemom pozornošću, gdje se može poistovjetiti s dječacima Hrvojem, Lukom i Markom koji su u potrazi za blagom u dvorcima. Nedjeljni izleti s Hrvojevim ocem pretvorili su u istraživačku pustolovinu. Uporni dječaci u nekoliko nedjelja obilaze četiri dvorca. To su Trakošćan, Veliki Tabor, Januševec i Medvedgrad. Hrvojev se otac pokazao kao izvrstan učitelj i pripovjedač, a dječaci su se pokazali kao izvrsni učenici. Susretali su mnoge životinje koje su ih upozoravale kako u dvorcima ne postoji nikakvo skriveno blago. Na kraju priče dječaci su razumjeli da je otac govorio o dvorcima kao najvećem blagu.

Književnica Nada Iveljić željela je upoznati učenike s dvorcima Hrvatskog zagorja koje treba cijeniti, voljeti i čuvati. To je poruka cijele priče koju učenici, ali i odrasli moraju zapamtiti. Ova je priča veoma važna i poučna lektira. Pruža im ljubav prema kulturno-povijesnim spomenicima, zemlji, narodu i jeziku. Proširiti se može i obogatiti i s tradicijom, tj. običajima svojih predaka.

Tim tragom, učenici 2. b razreda i ja kao učiteljica u OŠ Zadarski otoci u Zadru krenuli smo u pustolovinu. Željeli smo i mi pronaći, otkriti i naučiti nešto novo.

Pokazat ću vam primjer takve integracijske nastave i tematske povezanosti iz hrvatskog jezika sa sadržajima drugih predmeta koje sam ukomponirala u nastavu. Predočit ću vam tekstom i fotografijom.

Sve su se te aktivnosti održavale postupno, u tri tjedna.

Nakon pročitane i na satu obrađene priče Pronađeno blago, učenici su s roditeljima sudjelovali u izradi dvorca od kartona. Roditelji su dali svoje srce i slobodno vrijeme da sa svojim djetetom naprave dvorac. Učenici su ih donijeli u razred i mogu reći da sam se iznenadila njihovom ljepotom i veličinom. To su bila mala remek-djela. Roditelji otvorena srca prihvaćaju takav oblik suradnje ako je ono za dobrobit i napredak njihova djeteta. Djeca ovakvim praktičnim radom upravo stječu strpljivost, upornost i krijepost.

Nastala je izložba u školskom holu pod nazivom Hrvatsko narodno blago – dvorci. Učenici i učiteljica postavili su izložbu maketa i likovne uratke s temom dvorci.

U tom su tjednu učenici na satu slobodnih aktivnosti izradili kraljevske krune od tvrđeg papira i aluminijske folije. „Sagradili” su dvorce, a sad su postali i „kraljevi”.

Zatim smo nastavili s otkrivanjem. U školi se već četiri godine zaredom u sklopu Noć muzeja održavala Zadarska alka. To je viteška igra koja se održavala u Zadru prije 673 godine. To je najstariji podatak o održavanju alke u Hrvatskoj. Učenici su 1. veljače u školskoj dvorani kopljem gađali alku, ali bez konja, trčećim korakom do cilja. U natjecanju su sudjelovali vrtići, naša škola i Atletski klub Alojzije Stepinac. Nastupale su mažoretkinje, KUD-ovi, alkari i alkarski momci, stručni žiri i poznati zadarski voditelj Toto. Bilo je veselo i napeto. Alkarska skupina 2. b razreda odabrala je naziv „Vitezovi glagoljaškog stola”. Osvojili su prvo mjesto među drugim razredima. Bili su sretni i ponosni.

Na satu hrvatskog jezika dobili su mapu s uputama za skriveno blago u školi. Trebalo je otkriti šifrirane upute tako da sve jesne rečenice pretvore u niječne, a sve niječne u jesne. I tad su došli do rješenja i pronašli u školi blago. To su bili skriveni slatkiši. Slatko blago. Širio se duh radosti i smijeha. Na vrećici blaga pisala je poslovica: Nije zlato sve što sja! Morali su razmišljati što bi to značilo. Pitala sam ih što bi za njih bilo blago. Odgovori su bili svima isti. Obitelj, prijatelji i dom. Nadopunila sam ih riječima kako je blago MIR, LJUBAV, DOBROTA, RAD, POŠTENJE I SLOGA U OBITELJIMA I U NAŠIM SRCIMA važnije od materijalnih stvari. Upravo je to zlato koje treba sjati u našim srcima i na licu.

Sljedeći tjedan učenici su dobili novi zadatak. Krenuti su u potragu za blagom u Zadru ili izvan Zadra. Djeca su u enciklopediji ili na internetu morala pronaći zanimljive podatke o neprocjenjivom povijesnom blagom u svome mjestu kao što su crkve, bedemi, bunari, kule, spomenici ili zaviriti u muzeje. S roditeljima su trebali otkriti novo povijesno blago i fotografirati ga.

Nakon obavljenog zadatka, svaki je učenik na satu prirode i društva pokazao svoju fotografiju i pričao cijelom razredu što je vidio i otkrio. Bile su tu fotografije: crkva sv. Donata, sv. Šime, sv. Krševana, Glagoljaška ulica i crkva sv. Ivana, Pet bunara, Kopnena vrata i dijelovi bedema. Fotografije izvan Zadra bile su iz Nina i s otoka Paga. Zaključili su kako Zadar i okolica ima mnogo kulturno-povijesnih spomenika. Čekat će nas još mnogo posla. Treba mnogo toga zapamtiti i naučiti.

Na satu likovne kulture izradili su okvir za svoju fotografiju. Dizajn slike. Rub okvira učenici su popunili slamkama s pravilnim nizom boja. Velika uspomena za male istraživače.

Sve korake istraživanja i rada učenika 2. b razreda pratila sam fotoaparatom. Bili su kraljevi, vitezovi, gradili i crtali dvorce, tražili skriveno blago po školi, upoznavali svoj grad i šire… Učenici uče otkrivanjem, gledanjem, slušanjem, istraživanjem i analiziranjem ostvarenoga. Upravo je tako i ostvareno. Korak po korak do cilja.

Dodala bih na kraju zaključak. Kad primijetiš građevine, ljude ili predmete oko sebe, tad i ono postane dio tebe. Vrijeme je da shvatimo kako na hrvatskoj prošlosti treba graditi sadašnjost i budućnost. Kada znaš tko si i kome pripadaš, možeš napredovati i živjeti dalje. Dok ne shvatimo da su nam biseri nadohvat ruke u našoj Hrvatskoj, cijeloga života neuspješno ćemo ih tražiti u tuđini, izvan Hrvatske.

Svoje, hrvatsko zanemarujemo i ne cijenimo dovoljno. Primijetila sam kako učitelji sve više uzimaju ideje s Pinteresta i sličnih stranica. Učenici slikaju šareni snijeg i pingvine, šablonizirane snjegoviće, afričke maske… To su šablone! Sliči na bojanku. Imitacija i kopiranje modernih trendova i tuđih ideja. To nije likovna kultura. Djeca ne razvijaju maštu. Zato, krenimo u potragu za hrvatskim narodnim vezom, čipkom, bakinom škrinjom, narodnom nošnjom svog zavičaja, crkvama, glagoljicom, kamenim ulomcima i ostalom kulturnom baštinom Hrvatske. U našoj zemlji postoje prekrasne i zanimljive lokacije koje treba istražiti. Upoznajmo učenike s narodnim blagom. Napravimo to malim, ali pravim koracima.

…………

Piše Željka DIKLAN, učiteljica mentorica, OŠ Zadarski otoci – Zadar