Mitovi o motivaciji učenika

Jeste li ikad za učenika rekli da je jednostavno nemotiviran? Znam da ja jesam. Ali to nije istina. Svi smo nečime motivirani. Kad kažete da učenik nije motiviran, zapravo mislite da nije motiviran onime što vi činite ili očekujete.

Dopustite da objasnim pomoću dvaju primjera.

Filip je razredni zabavljač i nikad ne propušta priliku našaliti se. Ne ispunjava domaću zadaću i svaki put kad ga prozovete iskoristi priliku da izvede nešto smiješno. Iz vaše perspektive on je samo razredni zabavljač koji odvraća druge učenike od učenja.

Pokušali ste se suočiti s njegovim ponašanjem na razne načine, uključujući i slanje ravnatelju zbog neprimjerenog ponašanja. No, sljedeći ste dan za ručkom primijetili kako zabavlja kolege pričom o posjetu ravnateljevu uredu. Konačno ste odlučili ne prozivati Filipa na satu kako biste mu uskratili priliku da se neprimjereno ponaša na nastavi.

Tiffani je, s druge strane, tiho dijete, nikad se ne javlja da odgovori na pitanje. Uvijek se trudite uključiti je u raspravu, iako rijetko daje odgovore dulje od jedne riječi. Kad je upitate treba li joj pomoć, ona uvijek odgovara: „Ne treba, sve je u redu.”

Njezine ocjene upućuju na to da ima potencijal, ali njezino odbijanje vaše pomoći sprječava je u ispunjavanju njezina punog potencijala. Konačno, kažete joj da ćete pozvati njezine roditelje u školu kako biste razgovarali o njezinu uspjehu, a ona brizne u plač. Unatoč vašim uvjeravanjima da ih ne zovete kako biste je kudili, ona ne prestaje plakati.

U oba je slučaja lako prihvatiti mit da učenici jednostavno nisu motivirani. Čini se kao da im jednostavno nije stalo.

Ali učenici su snažno motivirani dvjema jakim emocijama: zadovoljstvom i boli.

Filip žudi za pažnjom i želi biti popularan. Njegovi su roditelji rastavljeni i dok se za ručkom smije s prijateljima osjeća se dobro, jer zaboravlja na roditelje koji se cijelo vrijeme svađaju.

Tiffani, s druge strane, djeluje iz straha. Ima petero braće i sestara, a njezini roditelji smatraju da se djeca trebaju vidjeti, ali ne i čuti. Najstariji je brat napustio školu, uhvaćen je u pljački trgovine i završio je u zatvoru. Starija je sestra toliko puta bila suspendirana iz škole da ju je na kraju odlučila napustiti. Njezini su roditelji bili toliko ljuti da su je poslali da živi s tetom i tetkom u drugoj državi. Tiffani se boji da će njezini roditelji, ako ih učiteljica nazove, pomisliti kako je ista kao i njezini stariji brat i sestra.

U oba je slučaja učenik motiviran. Samo ne vašom učionicom i poučavanjem. To se događa često. Kako biste razbili mit o nemotiviranosti učenika, saznajte što više o njima i njihovim interesima.

SVAKOGA SE MOŽE MOTIVIRATI

To je dvosjekli mač. Istina je da možete motivirati nekoga da obavi određenu aktivnost, ali nećete time istinski dugoročno motivirati osobu. Ako su ulozi visoki i koristite se nagradama ili kaznama, čak će se i učenik koji pruža najveći otpor prilagoditi kako bi dobio nagradu ili izbjegao kaznu. No, da biste motivirali učenika da nastavi raditi, morat ćete povećati ulog i motivirati učenika stalno i iznova.

Eric je stalno radio probleme na satu i u kratkom je razdoblju prošao sve negativne posljedice. Izolacija nije pomagala pa sam pokušala sa sjedenjem u kazni za vrijeme ručka. Kad ni to nije pomoglo, bio je suspendiran s nastave. Nakon nekog vremena ni to nije pomagalo. Vjerovala sam da ga mogu motivirati, ali s obzirom na to da nikad nisam saznala prave uzroke njegova ponašanja, mogla sam postići samo kratkoročne rezultate.

NE MOŽETE NEKOGA MOTIVIRATI

Ovo je druga oštrica dvosjeklog mača. Kao što sam navela, svakoga je moguće kratkoročno motivirati, ali pozabavimo se malo dugoročnom motivacijom. Iako druge ljude ne možete učiniti motiviranim osobama, možete uspostaviti okružje u kojem će vjerojatnije postati motivirani.

Kendra ANDERSON, bivša akademska savjetnica u Kennedy Middle School, podijelila je s nama lekciju koju je naučila u srednjoj školi. Nije bila previše uzbuđena kad su na satu sociologije proučavali dvadesete i tridesete godine prošlog stoljeća, ali njezin je učitelj, profesor Baldwin najavio test po principu „pokaži što znaš”. „Nije ga zanimalo kako ćeš to pokazati”, prisjeća se. „Zanimalo me je kazalište pa sam istraživala vodviljski teatar u tom vremenu i otkrila Bessie SMITH. Ona je tada bila pjevačica bluesa i ja sam učila o dvadesetima i tridesetima njezinim očima. Profesor Baldwin postavljao je pitanja, a ja sam odgovarala onako kako bi odgovorila Bessie Smith.”

Ovo je primjer kako učitelj može stvoriti priliku gdje se učenici mogu motivirati za učenje. Umjesto da uči za test, Kendra je upotrijebila svoj interes kako bi naučila gradivo. Ova lekcija i nakon petnaest godina i dalje odjekuje u njezinoj glavi. „Ono što želim reći jest da saznate što vaši učenici vole kako biste ih uz pomoć njihovih interesa bolje poučavali.”

Mit da se ljudi ne mogu dugoročno motivirati samo je djelomično istinit. Iako zaista ne možete učenike učiniti motiviranim osobama, ako uložite određen napor kako biste se povezali s njima oni će na to odgovoriti.

NE MOŽETE UNIŠTITI NEČIJU MOTIVACIJU

Ovo također nije istina. Učitelji mogu negativno utjecati na motivaciju učenika. Kendra je podijelila sa mnom jedan primjer iz njezina djetinjstva. Kad je bila u trećem razredu, voljela je pisati. Još uvijek voli pisati. Početkom tjedna učiteljica bi zamolila učenike da napišu sastav o određenoj temi. Prvi tjedan Kendra nije napisala ništa, samo je sjedila uzrujano dok je ostatak razreda pisao sastav. Drugi tjedan također nije napisala ništa, misleći kako je stvarno najgluplja u razredu.

Učiteljica je pozvala njezine roditelje i obavijestila ih da je Kendra dobila jedinicu iz pisanja sastava. Kendrina je majka upitala: „Koju ste temu zadali?” Prvi je tjedan učiteljica zadala učenicima da opišu dan kad su prespavali kod prijatelja ili prijateljice, a drugi je tjedan tema bila opisati svađu s bratom ili sestrom. Kendrina je majka objasnila da Kendra nikad nije prespavala kod prijateljice, jer joj ona i njezin suprug to još ne dopušraju. Također, Kendra je jedinica. Roditelji su tražili od učiteljice da zada njihovoj kćeri da piše o nečemu što joj je poznato, ali učiteljica je odbila. U ovom je slučaju učiteljica zapravo naškodila Kendrinoj motivaciji. Bez obzira na to radi li se o nedostatku razumijevanja ili nečemu drugome, naše djelovanje može imati negativan utjecaj na motivaciju učenika.

ZAVRŠNA NAPOMENA

Iskreno vjerujem da biste u svakome učeniku trebali poticati njegovu nadu u budućnost. Možemo se povezati s učenicima i stvarati prilike za poboljšanje njihove motiviranosti. Ako ništa drugo, najmanje što možemo učiniti jest da slijedimo isto pravilo kao i liječnici: „Ne nanesi štetu.”

..................

NAPOMENA

• SAD: Share My Lesson – mjesto za razmjenu ideja i dodatnu edukaciju učitelja posvećenih pružanju najboljega mogućeg obrazovanja svojim učenicima.
• Izvor: sharemylesson.com