Kurikulum nije rješenje za sve probleme

Zadatak je ovog članka pojasniti svrhu kurikuluma, izložiti osobno iskustvo i objasniti zašto su škole, u svojoj biti, posao koji ovisi o ljudima.

Kurikulum bi, u idealnom slučaju, trebao definirati prioritete u učenju i poučavanju u školi. Sadržaj kurikuluma trebao bi poučavati djecu vještinama koje su im potrebne koristeći se kontekstom i sadržajem koji će ih zainteresirati. Ispričavam se svim „puritancima”, ali ja jednostavno ne vidim svrhu poučavanja o Shakespeareu u osnovnoj školi. Želite li učenike naučiti čitati složeniji sadržaj, zašto ne početi nečime s čime se mogu poistovjetiti i povezati?

Četiri sam godine vodio tehnološki odjel za više razrede osnovne škole. Vjerovao sam da bi sve moje probleme mogao riješiti savršeno napisani kurikulum. Moj kolega i ja napisali smo golem prijedlog kurikuluma koji je na kraju osvojio dvadeset tisuća dolara poticajnih sredstava godišnje u tri godine, koliko smo imali vremena razraditi i razviti plan pod nazivom Inovativni umovi, gdje će učenici viših razreda osnovne škole upotrebljavati isključivo tehnologiju za rješavanje problema iz stvarnog života.

U plan smo uključili tečajeve u kojima su učenici učili kodirati razvijajući vlastite videoigre, izrađivali robote s različitim funkcijama i vlastite proizvode uz pomoć računalnih programa i 3D pisača. Sve su to sjajne ideje koje su se temeljile na učenju teških koncepata izgradnjom i uporabom zabavnih i zanimljivih alata kao što su igre, 3D objekti, razne aplikacije itd. Uspjeli smo povećati potražnju za našom školom i postati model za primjenu tehnologije u svrhu unaprjeđenja učenja.

USPJEH POUČAVANJA I DALJE OVISI O LJUDIMA

Unatoč tome što smo četiri godine slijedili kurikulum, uvijek smo bili u zaostatku za zacrtanim zadatcima i postignućima. Periodično smo doživljavali ometanje učenja od nezainteresiranih učenika. Nakon nekoliko godina razmišljanja, zaključio sam da kurikulum nije rješenje. Da, imali smo najbolju ponudu i sadržaj u okrugu, uspjeli smo povezati kurikulum sa životima učenika i dati im izbor što i kako učiti. Međutim, poučavanje je i dalje poučavanje, to je posao čiji uspjeh ovisi o ljudima koji poučavaju.

Kvaliteta pojedinca kojeg učenici svakodnevno gledaju važnija je od samog sadržaja koji poučava. Učenici će učiti i predmet koji im nije zanimljiv ako vjeruju odrasloj osobi u učionici, a posebno ako ona vjeruje u njih. Mogu napisati najbolji kurikulum na svijetu, ali ako nemam vještog učitelja koji će moje ideje oblikovati kako bi ih prilagodio svakom djetetu i koji će to činiti svakodnevno, tad mogu sa sigurnošću predvidjeti (ne)uspjeh takve učionice.

Škole su i dalje u potrazi za kurikulumom 21. stoljeća. Slažem se da treba preispitati kurikulum, ali ne treba zaboraviti da on sam po sebi ne može unaprijediti obrazovanje. Potrebne su spretne ruke stručnjaka u učionici koji će taj kurikulum znati preoblikovati u skladu s potrebama učenika koji ga trebaju usvojiti.

..................

NAPOMENA

•  SAD: Amle.org – službena internetska stranica Udruge za srednjoškolko obrazovanje (eng. The Association for Middle Level Education – AMLE).
• Izvor: amle.org