Što se promijenilo u planiranju nastave?

Jesam li nešto propustila?

Ovaj je model zastario ne zato što nije djelovao [mnoge statistike pokazuju da su učenici na općenitim testovima mnogo bolje rangirani prijašnjih godina nego danas], već zato što se svijet promijenio. Naše su učionice raznovrsnije. Učenici su digitalni urođenici koji uče uz pomoć tehnologije. Fakultet ili karijera za koje se današnji učenici pripremaju nisu isti za koje su se spremali njihovi roditelji.

Ono što se u današnjem svijetu sporo prilagođava jesu nastavni planovi. Danas se moramo usredotočiti na razinu koju učenici moraju dostići prije mature. Moraju izgraditi navike uma koje omogućuju uspjeh ne samo u školi, već i u životu.

Evo nekoliko koncepata o kojima je potrebno razmišljati kad pripremate nastavni plan.

• Oko trećine mladih nakon završene srednje škole odlazi na tržište rada i moraju biti pripremljeni na ono što ih čeka na radnome mjestu. To uključuje sposobnost slušanja i komuniciranja s grupom, samostalno razmišljanje i rješavanje problema. Nastavni plan mora odražavati navedene vještine.
• Povežite znanje s razumijevanjem.
• Prijenos znanja je ključan. Ono što učenici uče mora biti primjenjivo na druge predmete i život. Na primjer, rječnik nije samo lista riječi koju treba upamtiti. To je sposobnost dekodiranja riječi pomoću veza, korijena i konteksta.
• Suradnja i dijeljenje naučene su vještine.
• Stvarni život omogućuje ispravke. Škola treba poštovati proces osvrta, uređivanja, nadopunjavanja, prepravljanja tekstova i predaje ispravaka radova.
• Školski bi se projekti trebali dijeliti sa svima, ne samo s učiteljem. Cijeli razred može imati koristi od uratka jednog učenika.
• Samopomoć, poput korištenja online izvora i tečajeva u obliku internetskih videozapisa, zapravo je očekivana. Sve je to dostupno 24 sata dnevno i omogućuje učenicima učenje vlastitim tempom i dinamikom u bilo koje vrijeme.
• Neuspjeh je vrelo znanja. Zadatci se ne zadaju kako bi se pronašlo savršenstvo. Život je pun neuspjeha. Uspijevaju oni koji se znaju podići, oporaviti i krenuti dalje.
• Diferencijacija je norma. Različite metode predstavljanja znanja dobrodošle su dok god se učenik drži svrhe lekcije.
• Udžbenik je izvor koji se nadopunjuje knjigama, online izvorima, stručnjacima, vizualnim kartama i bilo čime što pridonosi temi.
• Rješavanje problema sastavni je dio učenja. Nije to stresni zadatak, već životna vještina. Učenici bi trebali isprobavati različite načine rješavanja problema prije nego što zatraže pomoć.
• Digitalno građanstvo trebalo bi se poučavati i modelirati u sklopu svakog predmeta. Baš kao što učenici uče preživjeti u zajednici tjelesno prisutnih nepoznatih ljudi, trebali naučiti ponašati se i preživjeti i u digitalnom susjedstvu.
• Vještine tipkanja važne su na tržištu rada i korisne za svaki predmet. Učenici bi trebali naučiti tipkati brzo, učinkovito i bez stresa.
• Igra je dio poučavanja, iako se danas preimenovala u „igrifikaciju”. Moć igre učenje čini zabavnim.

Znam, možda vam se ovo čini previše. Ne želim reći da odmah morate prepraviti plan svake lekcije. Ali možete početi s nekoliko stavki. I prenesite poruku kolegama da su se svijet i planiranje nastave promijenili.

..................

NAPOMENA

• SAD: NeaToday.org – svakodnevno donosi najnovije vijesti iz svijeta obrazovanja.
• neatoday.org