Zašto roditelji mrze pisati zadaću s djecom

Zašto se inače pristojni ljudi pri pogledu na udžbenik iz matematike za treći razred pretvaraju u čudovišta, istražujemo sa psihoterapeutkinjom Anom PRIVEZENCEVOM.

U ovakvoj situaciji prepoznajemo dva osjećaja koja preplavljuju roditelje: nemoć i stid.

STID

Živimo u društvu u kojem dijete sa slabim uspjehom u školi postaje sramota za roditelja. Logika je sljedeća: dijete dobiva dvojke, što znači da ima loše roditelje koji nisu u stanju voditi računa o djetetovu obrazovanju. Ili dijete samo po sebi nije previše pametno, što je također sramota. Mnogo se govori o obiteljskom nasilju, emocionalnom i tjelesnom, a zaboravlja se da roditeljima često društvo diktira određenu vrstu ponašanja. Upravo neuspjeh i stid u roditelja izazivaju agresivno ponašanje.

NEMOĆ

Još je jedan razlog činjenica da roditeljima pisanje domaće zadaće jednostavno nije zanimljivo. Igra može biti zabavna, ali od školskih lekcija nema nikakvog zadovoljstva. U igri u kojoj glumite princeze ili se igrate s autićima rezultat nije važan, ali u rješavanju zadataka treba biti uspješan. U tom su slučaju roditelji osjetljivi na sramotu neuspjeha. Roditelj sjedi s djetetom, bavi se nečime što ga uopće ne zanima i očekuje od djeteta da u trenutku riješi zadatak i sve nauči. A dijete često, što se više potiče i gura, manje razmišlja i počinje usporavati. Tad se roditelj suočava s osjećajem bespomoćnosti. Ne može prisiliti dijete da nauči gradivo, a nema učinka od vikanja kojem roditelj pribjegava ne bi li utjecao na situaciju. Roditelj je obuzet bijesom zbog nemoći.

ŠTO ČINITI?

Roditelj treba duboko udahnuti i shvatiti da njegova kvaliteta ne ovisi o školskim ocjenama niti bilo kakvim društvenim uspjesima. Svoje bližnje volimo zato što su naši bližnji, a ne zato što su uspješni. Štoviše, odgovornost za naše emocionalno stanje leži u svakome od nas. Ako se roditelju čini da dijete „glumi” ili se opire, to će u njemu izazvati oluju emocija, ali to je problem roditelja, a ne djeteta. Često čak i inteligentnu i uspješnu djecu ponižavaju roditelji, ne zbog dvojke, već zbog četvorke! Ovdje se radi isključivo o roditeljskoj ambiciji. Takvi su roditelji obično perfekcionisti, što uzrokuje sramotu i želju za osjećajem kontrole. Oni trebaju poraditi na svojim problemima i ne svaljivati ih na dijete.

PODJELA ODGOVORNOSTI

Neka djeca sjede i čekaju da se roditelj vrati s posla i počne raditi domaću zadaću s njima. Zašto pisati zadaću ako mama još nije stigla s posla? Neki mi se roditelji šesnaestogodišnjaka žale da zadaću s djecom rade do ponoći ili kažu da se boje kako neće završiti školu. U ovakvim bih slučajevima najradije rekla roditeljima: „Već ste jednom završili školu, zašto biste je završili drugi put?” Inzistiram na tome da je domaća zadaća djetetova odgovornost. Nakon petog razreda odgovornost je isključivo na djetetu. Ono mora preuzeti odgovornost za svoj napredak, upućivati na svoje probleme, a potom će roditelj u razgovoru s djetetom pokušati pronaći rješenje.

PROVJERITE DJETETOVO ZDRAVLJE

Nastavni plan i program u nižim razredima takav je da ga svako dijete koje se normalno razvija mora moći usvojiti. Ako dijete u nižim razredima ne napreduje, vjerojatno se radi o nekoj od poteškoća u učenju: disleksija, disgrafija, kašnjenje u razvoju i u tom bi se slučaju trebalo obratiti stručnjaku.

Ako dva mjeseca učite dijete da je dva plus dva četiri, a on ne može upamtiti, u pitanju je problem koji se ne može riješiti zajedničkim pisanjem zadaće. Poznajem neku siromašnu djecu koju su roditelji tukli prve četiri godine, a u petom se razredu ispostavilo da je dijete imalo ozbiljnih poteškoća u razvoju. Ako sumnjate u nešto takvo, najprije možete otići na sastanak sa školskim psihologom, a zatim obići i druge stručnjake.

Zapamtite da su najvažniji prisni obiteljski odnosi: mirno ozračje u obitelji važnije je od svake lekcije i ocjene. Uvijek treba imati na umu da se svijet neće srušiti ako dijete nešto ne nauči. U svakoj situaciji, pa i onoj koju ne možete shvatiti, održite povjerljiv odnos. Njega je vrlo teško održati ako roditelj svake večeri viče, a dijete plače.

Ako uvidite da nemate strpljenja djetetu nešto mirno objasniti, nađite nekoga tko će to učiniti umjesto vas. Ako nemate dovoljno sredstava, možete potražiti pomoć srednjoškolaca koji žele dodatno zaraditi ili razgovarajte s razrednikom. Nema potrebe mučiti i sebe i dijete te kvariti odnos koji ćete kasnije teško obnoviti.

..................

NAPOMENA

• RUSIJA: Rebenok – portal sa savjetima za roditelje djece svih dobi.
• Izvor: rebenok.by