Detaljna obrada holokausta i Domovinskog rata

… kojima na ovakav način šaljemo poruku da ne možeš biti domoljuban i ponosan Hrvat ako nisi ili lijevo ili desno. Priča o kurikulumu Povijesti uz mnoštvo drugih tema izišla je u javnost kao jedna od važnijih o kojoj su se vodile brojne rasprave, često na rubu primjerenosti i dobronamjernosti. Teško da je javnost mogla razabrati tko je tko, koga i što zastupa.

U borbi koju sam nedavno nazvala „beskrupulozno tržišno natjecanje” koristilo se učenicima koje se tobože štitilo od bubanja gradiva, zastupala se autonomija nastavnika, spominjala relativizacija holokausta i navodni plagijati u dorađenom dokumentu. Na Filozofskom fakultetu u Zagrebu organizirao se okrugli stol sa svrhom zaustavljanja dorađenog dokumenta... sve to zbog dorade kurikuluma povijesti. Nepotrebno politiziranje i nametanje ideološke paradigme u javnosti kao i sve navedeno bilo je radi toga da bi se dorađeni dokument proglasio lošim uratkom, a onaj tzv. Budak/Korenov ponovno oživio, bez obzira na sve što je prethodilo.

Preokret je nastao nakon završetka javne rasprave 22. veljače kada je nakon nekoliko dana premijer Plenković javno priopćio da će radna skupina za povijest koja je imenovana 12. prosinca 2018. dobiti još dva do tri člana iz redova akademske zajednice i doraditi zadnju inačicu kurikuluma koja je bila na javnom savjetovanju u veljači 2019.

Dakle, to je bio znak „... alea iacta est...”. Došlo je do preokreta u korist prijedloga koji je bio u javnoj raspravi u odnosu na onaj tzv. Budak/Korenov kurikulum. Radna skupina koja je s doradom izazvala protivljenje određenih grupacija tad je dobila podršku premijera, ali konačno i ministrice; očito se shvatilo da se unatoč nedostatcima dokument iz javne rasprave može doraditi i mnogo lakše implementirati u postojeći hrvatski odgojno-obrazovni sustav negoli onaj Budak/Korenov.

OKRUPNJENE TEME

Uz postojeće članove – Marijanu Marinović, višu savjetnicu AZOO-a, Gordana Ravančića, ravnatelja Hrvatskog instituta za povijest, Vjeru Brković s Odjela za povijest Hrvatskoga katoličkog sveučilišta, Jasenku Štimac iz OŠ Dragutina Domjanića, Valeriju Turk Presečki, imenovanu od MZO-a kao članicu bivše radne skupine, Krešimira Zadra, člana ERS-a – radnoj skupini pridružena su još tri člana – Mladenko Domazet s Odsjeka za povijest na Filozofskom fakultetu u Splitu, Borislav Grgin s Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu te Damir Karbić, upravitelj Odsjeka za povijesne znanosti HAZU-a.

Ministrica je u radnu skupinu postavila i svojega glavnog savjetnika dr. sc. Marka Košičeka radi tehničke pomoći i podrške u doradi dokumenta.

Proširena radna skupina imala je rok dva tjedana za doradu dokumenta u skladu s „Koordiniranim metodološkim pristupom ERS-a...” i konstruktivnim kritikama pristiglima putem javnog savjetovanja. Budući da je više od 63 posto sudionika prihvatilo dokument (veljača 2019.), ali sa zahtjevom dorade, išlo se u okrupnjavanje obvezatnih tema i modificiranja ishoda koje je trebalo nužno popraviti. Da ne bi bilo zabune, ovo nije nikakva treća verzija dokumenta koju su spasili pridodani članovi koji možda pripadaju nekoj političkoj stranci, već je dorada rađena profesionalno na predlošku dokumenta iz veljače 2019., samo što je sada bilo mnogo lakše raditi uz podršku i fizičku pomoć još četiri člana. Dokument u ovoj formi rezultat je zajedničkog napora i rada te su ga jednoglasno prihvatili svi članovi.

Budući da su se već našli pojedinci koji na apotekarsku vagu stavljaju čega ima više, čega manje, pojasnit ću princip po kojem smo radili. U najmanju je ruku kontradiktorno i neobično na takav način pristupati ovom ili bilo kojem kurikularnom dokumentu, traži se smanjivanje sadržaja, a onda prebrojava što još nedostaje. Kako ona narodna kaže – „manimo se ćorava posla”. Teme su okrupnjene tako da smo se temeljili na opisu propisanog sadržaja, a pritom pazili da se ništa bitno ne izostavi. Svaka se tema može ostvariti kao jedan ili više nastavnih sati, ovisno o planiranju nastavnika, što za nastavnike nije ništa novo. Nastavu će planirati po dokumentu koji je uputnik te će u svojim godišnjim izvedbenim planovima razraditi smjernice koje su zadane obvezatnim propisanim sadržajem, vodit će računa u dubini i opsegu gradiva, jer je to sastavni dio autonomije nastavnika koji se odnosi na planiranje nastave.

Uzevši u obzir da je sada samo 16 tema obvezatno, a da nastavna godina predmeta povijest sadrži 70 sati učenja, pri čemu 14-18 sati treba uzeti za sistematizaciju i provjeru naučenog, nastavnicima je ostavljeno dovoljno vremena (oko 18 nastavnih sati) za dubinsko i aktivno učenje te razradu pojedinih tema – prema vlastitom odabiru. Nastavni se sadržaji poučavaju kronološkim redoslijedom kao nadogradnja na temeljna znanja iz osnovne škole s pretpostavkom usložnjavanja ishoda koji odgovaraju višoj obrazovnoj razini i psihofizičkim sposobnostima učenika. Ishodi na višim razinama postavljeni su tako da vode širem i dubljem razumijevanju povijesti te su organizirani prema razrađenim tematskim područjima domenama koje su već bile sadržane u inačici dokumenta, ali sad s malim izmjenama. Organizacijska područja poklapa se s pet osnovnih područja ljudske djelatnosti: Društvo; Ekonomija; Znanost i tehnologija; Politika i Filozofsko-religijsko-estetsko područje, koje je prema zahtjevu iz javne rasprave preimenovano u Filozofsko-religijsko-kulturno područje.

AUTONOMIJA NASTAVNIKA

Dokument doista u ovom slučaju štiti autonomiju nastavnika. S obzirom na to da će se objavom u Narodnim novinama ozakoniti i zamijeniti Nastavne planove i programe, vodili smo računa o tome da je dokument usklađen s postojećim Zakonom o odgoju i obrazovanju i pripadajućim pravilnicima. Izdvajam samo nekoliko primjera koji pokazuju da je ovaj dokument primjeren te da ne će srušiti sustav kad se u rujnu službeno uvede u praksu: nema dodatnog opterećenja, nastavnici vrjednuju i ocjenjuju učenike u skladu s Pravilnikom o načinima, postupcima i elementima vrjednovanja učenika u osnovnoj i srednjoj školi, ali imaju i autonomiju i odgovornost izabrati najprikladnije metode i tehnike vrjednovanja, sami određuju dubinu i opseg propisanog sadržaja, ne propisuju se strukturirani radovi, postoje preporuke za izborne teme, ali nastavnik može i sam kreirati naslove, postoji dovoljno vremena za metodičku kreativnost nastavnika i učenika unutar zadane norme, satnica u završnom razredu ostaje ista te je prvi put napravljen program za dva i tri sata tjednog učenja.

Ono što razlikuje ovaj dokument od primjerice tzv. Budak/Korenova kurikuluma propisani je sadržaj u formi tema sa smjernicama za sve godine učenja, 18-20 ishoda po godini učenja vezano je za sadržaj sa svrhom razvoja vještina, znanja i stavova. U uvodnim dijelovima kao i na primjeru tema iz zavičajne povijesti jasnije je naglašena odgojna i nacionalna komponenta, stoga je istaknuto da učenik uči: o vlastitoj naciji, državi, društvu, kulturnoj i povijesnoj baštini, kao i o drugim nacijama, kulturama i društvima u prošlosti i sadašnjosti. Učenici stječu znanja i razvijaju vještine koje omogućuju razumijevanje vlastitog i tuđih identiteta. Proučavaju prošle događaje koji imaju izraženu moralnu i etičku dimenziju te pridonose razumijevanju postupaka ljudi u prošlosti. Kako bi se još više stavio naglasak na etičku dimenziju nastave povijesti, primjerice u 4. razredu gimnazije, za domenu Filozofsko-religijsko-kulturno područje osmišljena je tema pod nazivom Povijest i kultura sjećanja. Uloga institucija u čuvanju kulturne baštine, a ishodom se učenike upućuje na to da prosuđuju ulogu povijesti u očuvanju baštine, kulturu sjećanja te oblikovanja kolektivne i individualne memorije o prošlosti. Ovo je tema koju nastavnici mogu iskoristiti kako bi se još više stavio naglasak na vrijednosti i život dostojan čovjeka. Od nastavnika povijesti očekuje se promišljanje o tim vrijednostima i dugoročnim odgojno-obrazovnim zadatcima koji moraju biti naglašeni u poučavanju. Istodobno se učenike uči da sačuvaju vlastiti nacionalni identitet, cijene i čuvaju svoju kulturnu i duhovnu baštinu, ali poštuju različitost. Do sada se pretjerano stavljao naglasak na generičke ishode i razvoj vještina, „bježalo se od sadržaja”, izgubila se odgojna dimenzija nastave, zanemarile su se preporuke za jasnim postavljanjem odgojno-obrazovnih zadataka i toga da škole nisu laboratoriji za razvoj vještina, već odgojno-obrazovne institucije.

Često se u dnevno političkim, ali i u ovim kurikularnim prepucavanjima otvara ideološko sukobljavanje „ustaša i partizana”. Izdvajaju se tri do četiri teme iz povijesti 20. stoljeća: holokaust, NDH, antifašizam i Domovinski rat.

ZLORABA HOLOKAUSTA

Posljednjih mjesec dana tema holokausta najviše se zlorabila u medijima i to s teškim optužbama za relativizaciju holokausta, što nije nimalo bezazleno. Nikome u radnoj skupini nije palo na pamet umanjivati ili omalovažavati strašan zločin, to bi bilo bolesno. U ovom se slučaju netko poigrao, znajući da se radi o slučajnog grješci koja je u radnoj verziji odmah ispravljena. U ovoj zadnjoj doradi temu smo oblikovali kao Stradanja stanovništva i demografske promjene u Drugom svjetskom ratu u Hrvatskoj, Europi i svijetu: zločini, stradanja i totalni rat. Vojne i civilne žrtve. Nacionalni, rasni, vjerski i ideološki progoni i stradanja. Holokaust, genocidi i drugi zločini protiv čovječnosti. Ishod vezan za tu temu glasi: učenik prosuđuje uzroke, obilježja i posljedice antisemitizma u svijetu, Europi i Hrvatskoj te holokaust, progone i stradanja ljudi u totalitarnim režimima na rasnoj, ideološkoj, nacionalnoj i vjerskoj osnovi. Sada je sve jasno, a oni koji na zloban način interpretiraju ovakve teme i ishode trebali bi bili svjesni da čine štetu ugledu države u kojoj žive.

U preambuli Ustava RH navodi se da je Hrvatska kao država utemeljena i na volji hrvatskog naroda, spominje se uloga i važnost povijesnih zbivanja i događaja koji su utkani u hrvatsku državnost. Ostala sam iznenađena kako neki traže „dlaku u jajetu” i izražavaju bojazan oko definiranja antifašizma, čak spominjući da bi u dorađenom dokumentu moglo doći do toga kako bi netko mogao pomisliti da je četnički pokret antifašistički. (Nacional: 26. veljače 2019). A vidljivo je u udžbeniku za 8. razred autorice S. Koren (recenzent T. Jakovina) da se četnički pokret neprihvatljivo stavlja u kontekst antifašizma. Pod naslovom „Otpor antifašističke Hrvatske”, ne počinje se sa šumom Brezovica, nemaju sliku partizana nego četničkog vođe Draže Mihailovića i to ni manje ni više nego pod ovim spomenutim naslovom. Nadamo se da novi udžbenici ne će pružati ovakav neprihvatljiv kontekst, jer je u sadašnjem kurikulumu tema jasna: Antifašizam – partizanski pokret u Hrvatskoj i Jugoslaviji. A ishod glasi: učenik prosuđuje okolnosti stvaranja NDH i antifašistički – partizanski pokret u Drugom svjetskom ratu na prostoru Hrvatske i Jugoslavije. Koncepcija ovog dokumenta ne dopušta „preskoke” u sadržaju te se nitko ne treba bojati kako nastavnici ne će nešto obraditi. U ovom dokumentu jasno je istaknuto Kvislinški režimi: primjer Nezavisne države Hrvatske. Politika terora nad građanima (posebice Židovima, Srbima i Romima). Obveza je nastavnika osmišljavanje i pripremanje nastave prema adekvatnoj stručnoj literaturi, a ovakve posebno osjetljive teme poučavat će se sigurno na odgovarajući način.

VAŽNOST DOMOVINSKOG RATA

Još na kraju jedna tema koja izaziva brojne rasprave i zlobne navode kako se Domovinski rat u novom dokumentu detaljno razradio samo kako bi se izbjegli bilo kakvi prigovori braniteljskih udruga. Ovo su puka naklapanja. Uostalom, zašto bi se trebalo tražiti opravdanje da se novija hrvatska povijest detaljnije razradi? Na kraju krajeva, Deklaracija o Domovinskom ratu nam je i obveza. Za domenu politika (96 sati učenja u 4. razredu gimnazije) tema glasi: Političke promjene i slom komunizma u Europi. Stvaranje Republike Hrvatske: uvođenje višestranačja i demokratska smjena vlasti. Od ustavnih promjena do Božićnog ustava Republike Hrvatske. Međunarodno priznanje RH. Velikosrpska agresija i Domovinski rat od 1991. do 1995. godine. Istočno-slavonsko bojište i obrana Vukovara. Ključne oslobodilačke operacije: oslobađanje zapadne Slavonije, Južno bojište i deblokada Dubrovnika, Maslenica, Ljeto 95, Bljesak, Oluja te Maestral i Južni potez. Rat u Bosni i Hercegovini; Washingtonski, Splitski i Daytonski sporazum. Hrvatska u NATO-u i EU-u.

Dakle, da zaključimo. U ovom je razvojnom dokumentu obvezatni sadržaj opisan, nastavnici će ga razraditi u formi nastavnih jedinica. Ishodi su primjereni psihofizičkim i razvojnim mogućnostima učenika. Postoji vertikala učenja nacionalne povijesti i odgojna dimenzija nastave, dokument je usklađen s ostalim predmetnim kurikulumima, usklađen je sa zakonskom regulativom i primjeren je tradiciji hrvatskog odgojno-obrazovnog sustava. [ IZ DRUGIH MEDIJA | Školske novine | Napisala: Vjera BRKOVIĆ s Odjela za povijest Hrvatskoga katoličkog sveučilišta ]