Neformalno obrazovanje i motivacija učenika

...  primijeniti u rješavanju složenih problemskih životnih situacija.  Iz središta pozornosti gubi se kurikulum usmjeren na pitanje što učitelji trebaju poučavati, a učenici učiti. Nekadašnje enciklopedijsko znanje zamijenjeno je razvijanjem sposobnosti razumijevanja, rješavanja problema i praktične primjene znanja, uz stjecanje umijeća koja pridonose kvaliteti življenja učenika u suvremenom svijetu. Takav odgojno-obrazovni proces podrazumijeva aktivne oblike učenja pri čemu se posebna pažnja posvećuje razvoju kompetencije učiti kako učiti, a naglasak nije samo na kognitivnoj, već i na emocionalnoj komponenti učenja (motivaciji, samopouzdanju).

ZAČIN FORMALNOM OBRAZOVANJU

Odabirući temu stručnog usavršavanja u programu Erasmus+ KA1 željela sam naći način unaprjeđenja motivacije učenika kao primarnoga čimbenika koji nas pokreće da riješimo neki problem ili zadatak. Izbor je bio tečaj „Začinimo formalno obrazovanje! – Neformalno obrazovanje za unaprjeđenje motivacije učenika”, koji je održan na Malti.

Prije početka tečaja imala sam nekoliko zadataka: pripremiti predstavljanje Hrvatske i moje škole kao i obrazovnoga sustava i kulture Hrvatske te za međukulturnu večer pripremiti tradicionalnu folklornu pjesmu, nacionalnu zastavu, tradicionalno jelo i piće, mali suvenir i promotivni materijal o Hrvatskoj i školi.

Na tečaju su sudjelovala 23 polaznika iz 12 europskih zemalja. Dijelili smo ugodno iskustvo timskog rada u međunarodnom okružju.

Sudjelovali smo u nekoliko modula: kultura i međukulturnost, komunikacija, grupna dinamika, vrste učenja (formalno, neformalno i informalno), motivacija i izvanučionička nastava.

Razvijali smo alate i tehnike kojima se možemo koristiti u implementiranju neformalnoga učenja u svrhu povećanja učeničke motivacije. Tijekom tečaja prikazane su različite aktivnosti primjenjive u izvanučioničkoj nastavi koje pridonose učeničkom osobnom, socijalnom i kreativnom razvoju. Raspravljali smo o kompetencijama 21. stoljeća u okviru europskoga referentnog okvira ključnih kompetencija: komunikacija na materinskom jeziku, komunikacija na stranim jezicima, matematička pismenost, znanost i tehnologija, digitalne kompetencije, učiti kako učiti, interpersonalne, međukulturne, socijalne i građanske kompetencije, inovativnost i poduzetnost, kulturna svjesnost i ekspresivnost. Raspravljali smo i o stilovima učenja po modelu VARK: vizualni, auditivni, čitam/pišem i kinestetički. Upoznali smo model motivacije ARCS (pažnja, relevantnost, samouvjerenost i zadovoljstvo).

KREATIVNOST I NEFORMALNO UČENJE

Sadržaj je bio posvećen i različitim vrstama učenja: formalnom, neformalnom i informalnom, zatim igrama, metodama i alatima za unaprjeđenje komunikacije u inkluzivnom okružju kao i timskom radu. Upoznali smo Tuchmanovu teoriju ključnih stupnjeva u razvoju tima kao i Belbinovu teoriju o ulogama u timu. Razmotrili smo vrste motivacije: intrinzičnu i ekstrinzičnu. Jedna od glavnih tema bila je kreativnost te smo definirali osobine kreativnoga učitelja, a zatim raspravljali o poveznici kreativnosti i neformalnoga učenja. Primjenom neformalne metode učenja „Eksplozija zvijezde” (što, tko, kako, kada, zašto, gdje) koja stimulira kreativnost tražili smo rješenja različitih problema kao npr. preveniranje ranoga napuštanja škole.

Naglasak je bio na praktičnom radu kao na primjer: kako dizajnirati, planirati i popularizirati neformalne (izvanučioničke) kreativne edukativne aktivnosti i kako poučavati nastavne predmete izvan učionice. Rad se odvijao i u dječjim parkovima ili botaničkom vrtu u kojima smo upoznali nove metode rada poput „metode galerije” i „metode snježnih gruda”.

Posjetili smo dvije lokalne osnovne škole, Skola Primarja Dom Mauro Inguanez i Zabbar primary school u kojoj me je ravnateljevo razmišljanje podsjetilo na Aristotelovu misao: „Obrazovanje uma bez obrazovanja srca uopće nije obrazovanje.”

Nismo zaobišli ni Interaktivni centar znanosti koji nas je oduševio svojom raznolikošću ponuđenih sadržaja.

Postavimo li za svrhu odgoja i obrazovanja integriranoga pojedinca, koji će svojim radom i životom pridonijeti etičko-kulturnom, znanstveno-tehnološkom i gospodarsko-socijalnom napretku zajednice i društva u cjelini, prema svojim mogućnostima, sposobnostima i ostvarenjima te da je međuljudski odnos plodno tlo za rast i razvoj njegove ličnosti, a ne samo za usvajanje znanja i intelektualnih postignuća, moramo uzeti u obzir da škola nije jedino mjesto gdje se stječu kompetencije, niti jedino mjesto gdje se postiže daljnji razvoj stečenih kompetencija, ali je ključan element u postavljanju njihovih čvrstih temelja. [ IZ DRUGIH MEDIJA |  Školske novine | Napisala Vesna RAK, prof.| stručna suradnica psihologinja, mentorica | Osnovna škola Pantovčak, Zagreb ]