Matematika u školskom vrtu

… kao što su učenje i rad u školskome vrtu, učenje o obradi zemlje, sadnja voća i povrća. Školska je mladež gotovo od prvoga dana učila uzgajati, cijepiti i presađivati voće i povrće.

– U to vrijeme nije bilo rasadnika, a cijepiti voćke znali su jedino školovani ljudi, uglavnom učitelji, koji su s učenicima tako stvarali nove i čuvali stare sorte voćki te među stanovništvom širili znanja o voćarstvu – objašnjava nam vjeroučiteljica Marija CIK, voditeljica učeničke zadruge, te nastavlja:

– Na tragu nastojanja da se praktična znanja iz voćarstva što više šire kod mještana, zabilježeno je da su učenici 1895. godine uzgojili 300 dudova i 456 šljiva i te su mladice podijelili mještanima. Zvuči gotovo nezamislivo, ali djeca u Granešini krajem 19. stoljeća bavila su se i svilarstvom, koje se zbog potrebe za svilom u tadašnjoj monarhiji na području današnje Hrvatske razvilo na poticaj bečkoga dvora i kraljice Marije Terezije. Tako se u školi počela provoditi poduka o svilarenju, uzgoju duda i leptira dudova svilca, a u granešinskoj školi za to su zaslužni učitelj Josip PRIKRIL i njegov nasljednik učitelj Dragutin BLUT. U početku su se učitelji s učenicima bavili uzgojem dudova svilca, a kasnije su taj posao preuzeli mještani kojima je to bio dobar izvor zarade za ionako siromašna domaćinstva.

Tijekom 19. i 20. stoljeća škola je selila, pa su se u skladu s društvenim okolnostima mijenjale i aktivnosti učenika u učeničkoj zadruzi pod čijim su se okriljem održavali zdravstveni tečajevi te tečajevi krojenja i šivanja, povrtlarstva i voćarstva. Zadruga se privremeno ugasila 1964. godine, ali je uvijek tinjala ta ideja koju su podržavali učitelji prenoseći mladima znanja i vještine održavanja cvjetnjaka, školskog vrta, uređenja unutrašnjosti škole. Rad zadruge obnovljen je krajem 2011. godine, kad je postala članicom Hrvatske udruge učeničkog zadrugarstva, a dvije godine kasnije već je i domaćin smotre učeničkih zadruga grada Zagreba.

SVAKODNEVNE AKTIVNOSTI

– Danas zadruga ima oko 150 stalnih članova u devet sekcija, a to su hortikultura, ljubitelji kulturne baštine, eko-etno, ekološka grupa, vjeronaučna radionica koja se od ove godine zove „Veronika likovno-ikonografska radionica”, likovne grupe predmetne i razredne nastave, ručni rad i radionice izrade ukrasnih predmeta. Radimo cijele godine, ali najuzbudljivije je i najzanimljivije u vrijeme božićnih, uskrsnih i drugih tematskih sajmova, kao i na smotrama učeničkih zadruga na kojima redovito sudjelujemo. U okviru božićnog sajma aktiviramo gotovo polovicu učenika naše škole koji nam se priključe na svoj način u pisanju božićne pošte koja je učenicima pogotovo zanimljiva u današnje vrijeme kad smo gotovo zaboravili pisati pisma, razglednice i čestitke. Imamo i nikolinjske priredbe, koncerte i nastojimo sačuvati kulturnu baštinu našega kraja, zaboravljene predmete.

Sudjelujemo na županijskim i državnim smotrama i uvijek imamo zanimljive teme s kojima se predstavimo. Tako smo u posljednjih nekoliko godina predstavili heklanje kao vrijednu vještinu koja je pomalo zaboravljena, zatim mirisne sapune, a posebno smo ponosni na otpadni bioenzim koji su naši učenici predstavili prije četiri godine. To je prirodno gnojivo za cvijeće i ujedno sredstvo za čišćenje koje nastaje fermentacijom otpadnog voća, povrća, šećera i vode. Mnogo se ljudi zainteresiralo za to, pogotovo u vremenu kad se malo toga praktično radi u školama i učenici mahom vrijeme provode pred ekranom kompjutora. Bioenzimom se zalijevaju biljke da bolje rastu i budu otpornije i redovito ga rabimo u prihrani biljaka u našem školskom vrtu. Uz dodatak sode bikarbone bioenzim je primjenjiv u kućanstvu kao sredstvo za čišćenje – ističe učiteljica Marija Cik.

O vrijednostima postojanja učeničke zadruge i aktivnosti koje se u zadruzi provode govori nam knjižničarka Lada BOBINAC, koja je i voditeljica ljubitelja kulturne baštine.

– Mnogo je glagoljice izloženo u knjižnici i sve su radili učenici. U okviru zadruge napravili smo i mali bonton, glagoljski sat na koji smo jako ponosni, jer je i jako zanimljiv suvenir. Glagoljska smo slova radili kao ukrase za božićnu jelku, ali smo radili i klinasto pismo, jer smo se jedno vrijeme bavili starim pismima, hijeroglifima, feničkim pismom i svime vezanim uz povijest knjige i pisma. Učenike zanima piljenje glagoljskih slova iz šperploče, vole to raditi, upoznaju se s pismom, a sve je to poticaj da kroz baštinu zavolimo svoju domovinu. Zadatci su zadruge da na dragovoljnoj osnovi okupimo što više učenika i da ih primjerenim metodičkim postupcima vodimo i potičemo razvoj njihovih sklonosti i afiniteta. Naravno da vidimo napredak i zadovoljni smo da imamo tako mnogo sekcija koje su plod timskog rada i angažmana velikog broja i učitelja i učenika. Imamo snažnu podršku ravnatelja, a i brojni se roditelji rado odazivaju na naše akcije – ističe Lada Bobinac.

UČENJE UZ RAD

Radom u učeničkoj zadruzi razvijaju se i njeguju radne navike i sposobnosti te poduzetničke vještine, odgovornost, inovativnost, kreativnost, samostalnost kao i potreba za suradnjom, kao bitne sastavnice stvaralačkog odnosa prema radu, a uvelike se pridonosi i prijenosu znanja iz nastave u praktične djelatnosti zadruge kao i obrnuto, znanja iz rada u zadruzi u nastavu. Različitim aktivnostima potiče se samostalno-istraživačko učenje, učenici razvijaju ljubav prema prirodi i vrijednostima koje je čovjek stvorio svojim radom te svijest o nužnosti očuvanja ravnoteže u prirodi i zaštiti okoliša.

Također, u doista brojnim i različitim sekcijama i aktivnostima u zadruzi omogućava se najveći mogući razvitak sposobnosti učenika te spoznaja vlastitih sklonosti što može biti dobar putokaz u izboru budućeg zanimanja, a sve te aktivnosti djeluju preventivno u sprječavanju društveno neprihvatljivog ponašanja pa katkad i terapijski, smirujuće i relaksirajuće.
– Djeca su više povezana s prirodom, zemljom, biljkama i životinjama, prate vremensku prognozu i zapažaju uzročno-posljedične veze u prirodi, istražuju i eksperimentiraju, a svime time nauče cijeniti prirodne resurse, obogaćuju svoj rječnik, razvijaju sposobnost zapažanja i zaključivanja, koncentraciju i strpljenje, manualne sposobnosti, suradnju, timski rad i socijalne vještine. I ono što je najvažnije, u svim aktivnostima poklanjamo veliku pozornost radu rukama koji je posljednjih desetljeća jako zaboravljen, zanemaren i na nj se gleda podcjenjivački. I ono što je jako važno – da se učitelji stručno usavršavaju kako bi mogli što kvalitetnije raditi s učenicima. Jer je mnogo vještina koje treba svladati i usvojiti kako bi ih se moglo učenicima prenositi – ističe Marija Cik.

MATEMATIKA U ŠKOLSKOM VRTU

Učiteljica razredne nastave i voditeljica sekcije hortikulture Natalija KRZNARIĆ ističe da je užitak raditi u zadruzi.

– Učenicima je to draga aktivnost, jer nema strogog termina, dolaze kad hoće, ali uvijek dođu i napravimo mnogo posla u školskom vrtu, počastimo se i družimo. Počeli smo vrt uređivati prije osam godina i bila je ideja da se oko škole uredi školski cvjetnjak pa su u samo mjesec dana učenici preštihali prostor koji danas imamo, očistili ga od građevinskog materijala i pokrenuli sve akcije.

Danas imamo vrt s oko 200 vrsta biljaka. Imamo grmlje, trajnice, ljetnice, ali i neke rijetke i egzotične biljke. Posljednja je generacija osmaša uredila prostor predviđen za učionicu na otvorenome, a sve radimo vlastitim novcem koji prikupimo prodajom proizvoda zadruge ili od donacija. Želimo urediti učionicu na otvorenome kako bi se dio nastave mogao izvoditi u školskom dvorištu. Stalno razmišljam kako djecu približiti prirodi, kako ih privući da rade u vrtu, kako nastavu organizirati na otvorenome, jer najbolje se uči u prirodnom okružju. Naime, kad djeca vide jezerce, lopoče, vretence, biljke i sve ostalo, onda sve te podatke mnogo lakše i bez napora usvajaju jer sve je to dio gradiva biologije, samo malo proširenog i njima lakše prihvatljivog – prepričava Natalija Krznarić i nastavlja zanimljivom mogućnošću:

– U školskom se vrtu može raditi i matematika, jer valja izračunati koliko cigli treba da bi se popločio dio staze i platoa za učionicu na otvorenome. I mnogi se drugi predmeti mogu izvoditi u školskom vrtu. Nastava u vrtu omogućuje različite stilove učenja i uspješnije razvijanje inteligencije, samostalno stjecanje znanja i razvijanje psihofizičkih sposobnosti – senzornih, praktičnih, izražajnih i intelektualnih.

U aktivnostima ne sudjeluju samo učenici iz sekcije hortikulture nego svi učenici koji žele. Subotom mnogi dođu samoinicijativno, sudjeluju u radovima koliko tko želi, nešto nauče i pomalo rade. Nemamo zacrtanog plana i programa, ali imamo cilj, a to je da djeca budu na otvorenome i da se druže i usput nešto nauče radeći u prirodi. A uz to osjećaju ponos i zadovoljstvo jer su nešto konkretno napravili. Djeca koja u nastavi ne mogu postići vrhunske rezultate nalaze svoje zadovoljstvo u ovakvim aktivnostima i to treba cijeniti jednako kao i vrhunska postignuća u bilo kojem predmetu. Konačno, zadruga je oblik izvannastavne aktivnosti u kojoj se stječu stručna znanja, vještine i poduzetnički stavovi i svi smo svjesni njezine višestruke vrijednosti u cjelokupnom odgojno-obrazovnom procesu – zaključuje učiteljica Natalija Krznarić. [ IZ DRUGIH MEDIJA | Školske novine | Napisao Marijan ŠIMEG ]