Kako se nositi s učenicima koji ne nose pribor u školu

…Liama koji puši, Carla koji pljuje na kolege, Stephenea koji šara po tuđim udžbenicima i gdje se sve to događa odjednom, najlakše je dodati olovku Kyleu koji je zaboravio ponijeti svoju.

Jedan od razloga zašto bismo se trebali barem malo zabrinuti zbog zaboravljenih olovaka i udžbenika jest činjenica da trivijalne stvari poput ovih, ako izmaknu kontroli, vrlo lako mogu omesti i najboljeg učitelja u provedbi planirane lekcije.

Ono što dopustite u svojoj učionici to i učinkovito potičete.

Svaki put kad izvučete olovku iz svoje hrpe rezervnog pribora uspješno učvršćujete svoje male anđele u uvjerenju da je potpuno prihvatljivo doći u školu bez pribora. Prije nego što se okrenete, svi će učenici usvojiti takvo ponašanje. Jedna se olovka ubrzo pretvara u 35 i vi trošite dragocjeno vrijeme dijeleći olovke poput bombona, a vama ostaje nekoliko sažvakanih olovčica i razred pun djece koja se nimalo ne trude doći na nastavu pripremljeni.

Vaš je zadatak svesti na minimum moguće izgovore koje će vaši učenici upotrijebiti kako ne bi na vrijeme počeli ili završili s radom. Budimo iskreni, nedostatak olovke sjajan je izgovor za izbjegavanje započinjanja pismenog zadatka, nedostatak ravnala savršen je izgovor za izbjegavanje mjerenja ili povlačenja ravnih linija, nedostatak bojica odličan je način da se izbjegne završavanje rada, a bez šestara je apsolutno nemoguće nacrtati zadanu kružnicu.

Što više vremena potrošite na traženje, dijeljenje, nošenje, nadgledanje pribora i materijala, vaše će lekcije biti stresnije i manje će vam vremena ostati za poučavanje i upravljanje učenjem vaših učenika.

Evo nekoliko strategija uz pomoć kojih se možete nositi s ovim problemom.

Udžbenici i radne bilježnice. Držite ih u svom kabinetu ili učionici. Siguran sam da postoji matematička formula kojom se može izračunati vjerojatnost da će učenik vratiti udžbenik koji ste mu posudili, ali sam isto tako siguran da je s izazovnijom grupom učenika ta vjerojatnost jednaka nuli. I to uzrokuje nepotrebne probleme.

Sjećam se da sam nekad, kao učenik, s time bio vrlo opušten. Moje bilježnice kao da su nestajale u dubinama moje školske torbe. Svakog sam tjedna imao novu bilježnicu. Do kraja polugodišta na raznim je neotkrivenim mjestima ležalo na desetke bilježnica s mojim imenom i prezimenom s otprilike tri ispisane stranice. Možda su u pitanju samo „neorganizirani dečki”, ali to je ipak problem s kojim se učitelj treba suočiti ako ne želi da lekcija krene po zlu.

To možete spriječiti tako što im nećete dopustiti da ih nose kući. Ostavite bilježnice ili radne bilježnice na predviđenoj polici. Znam, morate im zadati domaću zadaću, ali neka za to imaju posebnu bilježnicu koju će moći ponijeti kući.

Olovke i ostali pribor. Dopustite im da posude vaš pribor u zamjenu za „kolateralnu nadoknadu” poput primjerice jedne cipele. Ovo je jedna od strategija koju nije ugodno primjenjivati posebno u vrućim ljetnim danima u učionici prepunoj djece, ali je svakako vrlo učinkovita strategija kojom ćete zajamčeno vratiti posuđeni pribor na kraju sata. Doduše, još uvijek imam malu kolekciju platnenih tenisica. Neki su učenici očigledno smatrali da je obična olovka dovoljno dobra zamjena za njih.

Potaknite djecu da posuđuju jedni od drugih. To je bolje od dijeljenja materijala iz vlastitih zaliha. Izdvojite određeno vrijeme na početku sata kako biste dopustili učenicima bez pribora da ih posude od kolega iz razreda.

Primijenite pozitivan pristup. Za svaki problem u učionici postoje dva pristupa, nagraditi poželjno ponašanje ili kazniti nepoželjno ponašanje. Umjesto da usmjerite pažnju na učenike koji ne nose pribor, pokušajte nagraditi one koji to redovite čine, na primjer lijepo ukrašenom olovkom.

Poučavajte ponašanju koje želite vidjeti. Veliki sam obožavatelj metoda koje potiču neovisnost. Što bolje naučite učenike da budu odgovorni, to će vaš posao biti lakši. Dajte učenicima kontrolni popis koji će ponijeti kući i uz pomoć kojeg svako jutro mogu provjeriti pribor koji im je potreban na nastavi. Pokažite im kako se mogu na brz način koristiti kontrolnim popisom jednostavnim upisivanjem kvačice uz predmet s popisa odmah nakon njegova stavljanja u školsku torbu.

Uključite roditelje. Objasnite roditeljima kako ovaj problem u vas izaziva zabrinutost, pojasnite na koji način može utjecati na napredak djeteta i koliko je to važna životna navika koja može utjecati na budući život i zaposlenje. Spomenite i činjenicu da neorganizirani tinejdžeri kasnije teže napuštaju roditeljski dom, a često se događa i da žive s roditeljima u tridesetima. To ih obično natjera da obrate pažnju na ono što govorite. Pokažite im popis koji ste sastavili i zamolite ih da podsjete dijete na njega ujutro kad se sprema za školu.

Budite spremni. Neka kutija s rezervnim priborom na vašem stolu bude uvijek puna. Odvratite učenike od posuđivanja vašeg pribora tako što ćete ga jasno i upadljivo označiti. Olovka obojana ružičastim lakom za nokte vjerojatno će odvratiti dječake od posuđivanja.

Pratite stanje svojih zaliha. Sjajan način da upozorite učenike na učinak njihova ponašanja jasna je slika veličine problema uz pomoć tablice koja prikazuje koliko je puta, što i od koga bilo zaboravljeno. To će vam omogućiti i polaznu točku s koje možete krenuti u poticanju učenika na napredak.

„Nathan, ovog si tjedna svaki dan zaboravio pribor. Hajde da u ovu tablicu sutra stavimo jedan plus, može?”

..................

NAPOMENA: 

• SAD: NeedsFocusTeaching – blog učitelja Roba PLEVINA koji zagovara poučavanje čiji su prioritet potrebe učenika, smatrajući takav pristup učinkovitijim. 
• Izvor: needsfocusteaching.com