Pomaganje drugima oplemenjuje život

…okruženja za suživot s osobama s posebnim potrebama, osobito s Downovim sindromom. Voditelji kluba – profesori mentori Snježana KRIŠTOFIK JURANIĆ (engleski i njemački jezik) te Anđelko CVIJETOVIĆ (sociologija i latinski jezik) uspostavili su izvrsnu suradnju na više područja i projekata. Odlaskom profesorice Snježane iz redovite nastave zbog obveza na izradi predmetnih kurikuluma, njezin kolega, profesor Anđelko, kaže nam da metodom doživljajne pedagogije i dalje razvija i njeguje odgoj i obrazovanje za život, uključivanjem i upoznavanjem djece sa sadržajima i aktivnosti međupredmetnih područja Građanskog odgoja, Poduzetništva i Zdravstvenoga odgoja, uz volontiranje i razvoj socijalne solidarnosti.

– Razvijamo svijest kod učenika kako zajedničkim snagama pokrenuti dobre inicijative te riješiti probleme i nedostatke javne politike lokalne zajednice, unatoč moralnoj i ekonomskoj krizi društva. Učenici se osposobljuju za konstruktivne građane zauzete za razvoj dobrobiti društvene zajednice. Uče se poduzetnosti. Doživljaj uspjeha u ovom području prenosi se na bolje učenje u drugim predmetima, jer je doživljeni uspjeh izvor motivacije – napominje Cvijetović.

OD BOLNICE DO AZILA ZA ŽIVOTINJE

Takvim učenjem i djelovanjem stječu znanja, vještine i stavove neophodne za cjeloživotno učenje. Istražuju, rješavaju probleme na pojedinim organizacijskim segmentima i na putu razvoja volontiranja, sve to timskim radom kao ključnim oblikom djelovanja te suradničkim učenjem i poučavanjem, javnim nastupima, radionicama i konkretnim aktivnostima odnosno projektima za opće dobro. Sinergijom volontera i učenika s Downovim sindromom i autizmom razvijaju kreativno suradničko učenje i interakciju. Mnogi su volonteri bili uključeni u vođenje evidencije i dokumentacije. Kao članovi organizacijskih grupa bili su voditelji programa i radionica te su se uvježbavali za kratke i argumentirane govore te javni nastup.

Za rješavanje financijskih problema razvijali su poduzetničke sposobnosti poučavanjem i osvješćivanjem članova za poduzetništvo i poslovnost. Za potrebe suradnje sa strukturama vlasti upoznavali su Ustav Republike Hrvatske i druge zakone kako bi ih koristili u rješavanju stvarnih životnih problema.

– Učenici volontiranjem u raznim ustanovama i institucijama razvijaju i komunikacijske vještine te pokazuju kućni odgoj i stupanj razvijenosti građanskih i moralnih vrlina – napominje njihov voditelj.

Tijekom godina volontiranja sudjelovali su u brojnim aktivnostima. Pomažu u svladavanju gradiva te asistiraju vršnjacima i mlađim učenicima u našičkim osnovnim školama. Volontiraju u našičkom Dječjem vrtiću „Zvončić”, zatim oslikavaju zidne plohe u Općoj županijskoj bolnici u Našicama te u našičkoj srednjoj školi. Volontiraju na Odjelu psihijatrije u radionicama „Mi vama – vi nama”. Pomažu u razredu s učenicima sa sindromom Down u OŠ „J. J. Strossmayera” iz Đurđenovca i u OŠ kralja Tomislava u Našicama. Prikupljaju hranu, odjeću, posteljno rublje i manji dječji namještaj za potrebite obitelji našičkoga kraja. Posjećuju azil za nezbrinute životinje u Osijeku, doniraju hranu, deke za životinje.

Među materijalno najzahtjevnijim aktivnostima bila je obnova srednjoškolskog igrališta te lobiranje u lokalnoj zajednici za podršku osvjetljavanja i rekonstrukcije igrališta.

POMOĆ UČENICIMA S DOWNOVIM SINDROMOM

Osobit značaj u djelovanju ŠVK ima projekt pod naslovom Volontiraj i ti!, koji razvijaju već šest godina. Kontinuiranim djelovanjem ostvarili su oko 20 tisuća volonterskih sati. Volontiraju u Općoj bolnici Našice, domaćini su Centru za Downov sindrom (DSC) iz Pule, čiji predstavnici i stručni tim održe edukativna predavanja i radionice na različite teme te sudjeluju u ljetnom Integracijskom volonterskom kampu u Puli. Tamo dvadesetak našičkih učenika volontera živi i pomaže osobama sa sindromom Down i autizmom desetak dana.

Na kraju jednogodišnjeg ciklusa volonteri dobivaju potvrdu DSC Pula da su stekli status osobnog asistenta osobama s Downovim sindromom.

– Za rad na području usmjerenog volontiranja nedostaje prikladan prostor u kojem bi se sustavno i kontinuirano razvijala skrb o osobama s Downovim sindromom. Na našičkom području ima ih dvadesetak, s autizmom tri osobe, a ukupno je na području grada 79 osoba s invaliditetom. Nedostaje prostor barem za poludnevni boravak osoba s invaliditetom, o kojima bi skrbilo ukupno 200 učenika naše škole učlanjenih u udrugu Otvoreno srce – objašnjava Cvijetović.

Njegova kolegica iz škole, profesorica hrvatskog Marija Pepelko dodaje kako učenici, suradnički raspoloženi, građanski osviješteni, poduzetni, volonterski iskusni, upozoravaju i vršnjake na potrebu darivanja svojega vremena i znanja bližnjima:

– Odustaju od dokolice i raznih ovisnosti, među kojima je i prevelika zauzetost tehnologijom. Roditelji osoba s posebnim potrebama rado i s povjerenjem prihvaćaju ponuđenu suradnju kako bi barem katkad mogli ostaviti svoje dijete na radionicama i u ugodnom društvu, gdje će se djeca socijalizirati, jer osobe s posebnim potrebama teže za zajedništvom, radnom i emotivnom interakcijom, integracijom i inkluzijom.

NEDOSTATAK PROSTORA ZA RAD

Jednogodišnji ciklus volonterskih aktivnosti počinje sa svakom nastavnom godinom, a posljednji projekt u kojem su sudjelovali bila je druga faza Programa Down 21 Plus – Zajedno u zajednici. Pokušava se riješiti problem trajnog prostora za rad volontera ŠVK i udruge Otvoreno srce, kako bi se osobama s invaliditetom u okviru lokalne zajednice osigurao prostor za druženje, edukacije, rehabilitaciju…

Zapravo je pomaganje osobama s Downovim sindromom jedna od ključnih aktivnosti ŠVK-a. Za učenike s Downom našički su volonteri organizirali radionice izrade i posluživanja kratkih jela i napitaka, radionicu socijalnog poduzetništva – izrada suvenirskih sapuna, pa i foto-boot radionicu šaljivog fotografiranja. Ukupno je 700 učenika i sugrađana surađivalo na različite načine s osobama sa sindromom Down te je postignuta integracija, inkluzija i vrijedna senzibilizacija lokalne zajednice za osobe s invaliditetom. 

– U svim ovim akcijama naši su volonteri mogli učiti o odgovornosti prema sebi, drugima, posebno prema skupini djece koja su često marginalizirana, zbog Downova sindrom, kako u školi tako i u lokalnoj zajednici. Razvili su senzibilitet i povećali znanje o djeci s poteškoćama pri učenju, shvatili uzroke i posljedice atipičnih oblika ponašanja, važnosti prevencije. Projekt volontiranja osim osjećaja odgovornosti i empatije pruža učenicima i profesionalne spoznaje. Osobito onima koji planiraju studirati socijalnu pedagogiju, socijalni rad, defektologiju, logopediju, psihologiju i srodne predmete. Pruža im mogućnost da steknu prva iskustva u radu s djecom s poteškoćama u ponašanju i razvoju. A to je možda i najveća dugoročna vrijednost aktivnog sudjelovanja u Školskom volonterskom klubu – zaključuje njihov voditelj, profesor Anđelko Cvijetović. [ IZ DRUGIH MEDIJA | Školske novine | Napisao Branko Nađ  ]

.............................

Pozivamo vršnjake da se aktiviraju

Marija KORBAR

Sviđa mi se što u projektu Građanin učimo ne samo teorijski već praktično, za život. Vrijeme koje sam provela družeći se i pomažući osobama s invaliditetom naučila sam kako smo svi zapravo isti i kako su te osobe pune ljubavi i nježnosti, željne naše pažnje. Uživam u vremenu provedenom s djecom i osobama s invaliditetom, jer su posebni i jako mi je lijepo provoditi vrijeme s njima u zanimljivim radionicama. Željela bih nastaviti s volontiranjem i dalje raditi s potrebitima.

Zita NJEGOVANOVIĆ OCELIĆ

Volontirati znači darovati svoje vrijeme i trud bez novčane naknade da bi korist imali drugi kojima je pomoć potrebna. Obično su to najranjiviji članovi našeg društva, siromašni ili bolesni ljudi, ali i životinje bez doma. Volontiranje ne donosi materijalnu dobit, ali obogaćuje duhovno i volontera i društvo. Kada volontiramo postajemo članovi društva koji aktivno daju svoj doprinos da društvo bude bolje i humanije, da ljudi budu sretniji i da patnje bude manje, a to je dobar osjećaj. 

Tomislava MIKULIČIĆ

Volontiram jer smatram da je to stvarno humano – pomagati drugim ljudima, a ne tražiti ništa zauzvrat. Mnogim ljudima u našoj okolini male sitnice znače stvarno mnogo. Mislim da nema ništa ljepše nego razveseliti nekoga uz samo malo truda, kad prikupimo hranu i odjeću. Najviše me raduju radionice s učenicima sa sindromom Down.

Andreja CIBOCI

Volim pomagati osobama kojima je potrebna naša pomoć. Pomaganje drugima me usrećuje i ispunjava svaki dan. Lijepo je vidjeti osmijeh na nečijem licu za koji sam ja zaslužna. Nekome naše malo znači puno. Voljela bih u budućnosti još više volontirati.

Leona MIHALJEVIĆ

Volontiranje me ispunjava srećom i zadovoljstvom. Osjećam se korisno, jer mogu pomoći osobama kojima je pomoć potrebna. Posebno me veseli kad pomažem osobi s Downovim sindromom na radionici u drugome razredu u zanimanju pomoćni kuhar/slastičar. Preporučila bih i pozvala sve, tko god može, neka se uključi u volontiranje.