COLORI
Boja vatre i krvi, života i smrti
Boja je prije svega osjetilni doživljaj. Vid u boji posredovan je trima fotoreceptorima u oku koji apsorbiraju svjetlo u plavom, zelenom i crvenom dijelu spektra.
U tehnološkom smislu, boje su proizvodi kemijske industrije namijenjeni bojenju raznovrsnih materijala zbog zaštite od atmosferskih utjecaja ili zbog postizanja vizualno-estetskog učinka. Osim toga, boja je prirodni i kulturološki fenomen, nijemi pokazatelj emocija, raspoloženja, društvenog statusa, vjerske i političke pripadnosti ili tradicije. U svim kulturama postoje asocijacije povezane s određenom bojom pa je njihova simbolika univerzalna, iako značenje nekih boja u manjoj mjeri može biti kulturološki različito.
Čovjek je od samih početaka civilizacije oslikavao svoje nastambe, tijelo i lice anorganskim pigmentima, tj. tvarima mineralnog podrijetla, ali je za bojenje tkanine trebalo pronaći bojilo koje se ne ispire i ne blijedi, što je vjerojatno bilo veliki izazov.
Od svih boja najveću pozornost privlači crvena. To je boja vatre i krvi, života i smrti. Simbolizira snagu, hrabrost, odlučnost i moć, ali je istovremeno povezana s ratom, opasnostima te znakovima upozorenja i zabrane.
Većina crvenih bojila po kemijskom su sastavu kinoni koji kao supstituente imaju metilnu, hidroksilnu i karboksilnu skupinu.
Prirodna crvena boja uglavnom je životinjskog podrijetla jer su kukci i neki mekušci izvor crvene boje. Međutim, jednim od najstarijih crvenih bojila i bojila uopće smatra se broćevo crvenilo (engl. madder).
To se bojilo dobiva iz korijena pitomog broća (lat. Rubia tinctorum L.), jestive i ljekovite biljke trajnice iz porodice broćeva (Rubiaceae). Glavni je sastojak bojila iz broća alizarin, derivat antrakinona.
Pitomi broć (nadzemni i podzemni dio) | 1,2-dihidroksi-9,10-antrakinon (alizarin)
.........................
Broćevo crvenilo jedno je od najpostojanijih crvenih bojila. Alizarin, njegov glavni sastojak, prvo je prirodno organsko bojilo sintetizirano u laboratoriju 1869. godine.
Postojanost boje ovisi o jakosti kemijskih veza između molekule bojila i vlakna.
Pri bojenju tkanina biljnim bojilima boju je trebalo fiksirati jer se u suprotnom ispirala. Za trajno prianjanje boje na tkaninu drevni su narodi kao močilo rabili stipsu.
Grimiz (arap. qirmizi) ili kermesovo crveno bojilo dobivalo se od ženke štitaste uši Kermes vermilio Planchon koja parazitira na hrastu oštriki (Quercus coccifera L.).
Glavno močilo za kermes također je bila stipsa, a osnovni je sastojak tog bojila kermesna kiselina.
Grimiz je boja koja simbolizira čast, dostojanstvo, bogatstvo i uzvišenost. Raskošna odora kardinala sastoji se od grimiznog plašta i haljine pa je ta boja u svakidašnjem govoru poznata i kao kardinalska.
Kardinalska odora | Kermesna kiselina
.........................
Grimiz se u mnogim rječnicima i drugim izvorima podataka često spominje kao sinonim za purpur, ali to je sasvim netočno i neopravdano. O tome piše i Drago Grdenić u Povijesti kemije: „Nedopustivo je, na primjer, purpur zvati grimizom! Ne samo zbog toga što te dvije crvene boje nisu istog porijekla ni jednakog kemijskog sastava, nego zato što su za oko potpuno različite boje, o čemu svjedoče drevni pisci.“
Tirski purpur (grč. Porphyros) bilo je skupocjeno bojilo i, za razliku od drugih crvenih bojila, dostupno samo malobrojnima. Njime su se bojile toge rimskih imperatora i simbolizirao je vrhovnu vlast i aristokraciju. Bojilo je dobilo ime po feničkom gradu Tiru u kojem je proizvodnja purpura i trgovina purpurnim tkaninama bila najrazvijenija u vrijeme Rimskog Carstva.
Sirovina za proizvodnju purpura bio je morski puž bodljikavi volak (lat. Bolinus brandaris L., prvotno nazvan Murex brandaris L.). Žlijezde puževa izlučuju sluzavu žutu tekućinu koja sušenjem na zraku poprimi purpurnu, tj. ljubičastocrvenu boju. Purpurno bojilo po kemijskom je sastavu dibromindigo, derivat indiga koji se dobivao iz biljaka indigo i vrbovnik.
Slavni Peter Ustinov u ulozi cara Nerona | 6,6-dibromindigo
.........................
Košenilov skrlet (karmin) dobiva se iz štitaste uši Dactylopius coccus costa koja živi na meksičkom kaktusu iz roda Opuntia. To tamnocrveno bojilo rabili su Azteci i drevni narodi Južne Amerike. Oplođene ženke kukaca sadržavaju crveni pigment, karminsku kiselinu, koja je (kao kod broćeve i grimiza) derivat antrakinona.
Štitaste uši Dactylopius coccus Costa | Karminska kiselina
.........................
Košenil se rabi u proizvodnji karminske kiseline i karminskog bojila koje ima najveću primjenu u kozmetičkoj i prehrambenoj industriji, gdje je poznatiji kao aditiv E120.
Danas se većina bojila dobiva kemijskom sintezom.
Autorica: Sanja LUKIĆ
......................................
Literatura:
Pine, S. H.: Organska kemija, Školska knjiga, Zagreb, 1997.
Grdenić, D.: Povijest kemije, Školska knjiga i Novi Liber, Zagreb, 2001.
Berg, J., Tymczko, J., Stryer, L.: Biokemija, Školska knjiga, Zagreb, 2013.
Aplikacije za anonimu prijavu nasilja
Dvije su aplikacije prilagođene dvjema dobnim skupinama, odnosno djeci i…
Rijeka: Gradska knjižnica ima 3D printer
Cijela je priča oko 3D printanja u Hrvatskoj potpuno nova,…