Upomoć! Dijete se boji odgovarati pred razredom

Što činiti kada dijete kod kuće potpuno sigurno iznosi gradivo, a u školi se zatvara i skriva iza leđa kolega, misleći pritom: „Samo da me ne prozove!”, čak i onda kad ima dovoljno znanja za odgovaranje pred pločom.

ZAŠTO SE DIJETE BOJI ODGOVARATI PRED RAZREDOM?

Guši li ga učiteljev autoritet kad s dozom nepovjerenja prema izgovorenome strogo gleda u dijete ispod naočala: „Pa hajde, pričaj sve što znaš o tome.”

Ili sva hrabrost nestane iz straha da će ga razred ismijavati zbog svake pogrešno izgovorene riječi?

Ili je problem u karakteru učenika koji nema samopouzdanja, zbog čega u tom trenutku zaboravlja sve naučeno i počinje mrmljati, što istodobno izaziva i ljutnju učitelja i podsmijeh ostalih učenika?

Kad se učenik konačno vrati kući, roditelj je ljut: „Opet dvojka!” A znao je, učio je i morao je... Eto, kao što vidimo, nije stvar samo u znanju, postoje i drugi razlozi. Evo nekoliko savjeta o tome što činiti s „malim plašljivcima”.

UZROCI

Rijetki su učenici koji se ne osjećaju zabrinuto pred pločom, ispred cijelog razreda, gdje se svaka njihova riječ odbija od zidova učionice i odzvanja poput udarca o bubanj. Čak se i onima najsamouvjerenijima tresu koljena. Ne uspijeva svaki učenik držati strah pod kontrolom, a samokontrola se katkad uči godinama.

Odgovaranje pred pločom jest poput javnoga govora ili nastupa na pozornici. Mislite li da oni nisu zabrinuti? I te kako! Međutim, oni se nose sa svojim emocijama dok izlaze pred publiku.

Psiholozi kažu da postoje dva osnovna razloga zašto djeca ne govore na nastavi. To su stidljivost i strah od pogreške.

U prvom je slučaju smetenost djeteta rezultat specifičnosti živčanog sustava, pa su melankolični i flegmatični ljudi podložniji stresu i negativnim emocijama, dok je u drugom slučaju to rezultat iskustva kad je nešto pošlo po zlu.

No postoje i drugi čimbenici koji pridonose „narušavanju ugleda” na prvi pogled samouvjerenog učenika. Prije svega, to je nedovoljno poznavanje gradiva. Ali to je, odmah ću napomenuti, lako popravljivo. Iz vlastitog neznanja i „pada u očima” učitelja spašava intenzivna priprema za nastavu, a sav strah od odgovaranja pred pločom brzo prolazi.

Drugi čimbenik koji navodi dijete da tvrdoglavo šuti kad se od njega traži odgovor jest govorna mana. Taj je problem već ozbiljniji. Nakon dolaska u školu, mnoga djeca još uvijek pogrešno izgovaraju glasove, neki frfljaju, a neki i mucaju. Uz ismijavanje kolega iz razreda, to postaje prava prepreka.

Treći je slučaj kada dijete postaje „izopćenik” u razredu. Bez obzira na to je li pametno, ako ga razred nije prihvatio postoji tisuću razloga za ismijavanje njegova neuspjeha. Što preostaje takvom autsajderu? Da se drži po strani i što manje skreće pozornost na sebe.

Još jedan čimbenik jesu očekivanja roditelja. Svojim zahtjevima i pitanjima poput „Zašto nisi dobio pet?” tjerate školarca u kut iz kojeg nije spreman izaći da opet ne bi pogriješio. Bolje da u imeniku ostane prazna rubrika nego da je ispunjena nepotrebnim komentarima koji će roditelji pročitati.

Ponašanje učitelja također može biti razlog djetetovoj nespremnosti da odgovori na pitanje. Kako na vas djeluje grubi ton vašeg šefa? Kako se osjećate kad primite negativan komentar pred kolegama? Otprilike se tako osjećaju djeca u razredu kad se učitelj okomi na njih, uz negativan ili podrugljujući komentar.

UČIMO BITI HRABRIJI

Sad kad smo prošli uzroke strahova, ostaje nam da pronađemo način kako pomoći djeci da steknu više samopouzdanja i ne ustuknu pred učiteljem i razredom.  

Kao što smo već napomenuli, najjednostavniji je razlog nespremnosti na odgovaranje pred pločom nedovoljno poznavanje gradiva, što se brzo rješava. Roditelji već od drugog razreda traže pomoć instruktora koji se uspješno bore s problemom i do sljedeće školske godine dijete već dolazi na nastavu spremno zablistati. Ovdje je najvažnije reagirati na vrijeme kako rupa u znanju ne bi postala toliko velika da ju je teško „zakrpati”.

Kad je odbijanje usmenog odgovaranja povezano s nedostatcima u govoru, savjet psihologa svodi se na jedno: što se prije obratite logopedu i neurologu. Ispravan izgovor nije nužan samo za obrazovanje, već je vrlo važan u životu kako se ne bi stvorili kompleksi.

Kad razlog leži u pretjeranim zahtjevima roditelja, majke i očevi morat će priznati svoju pogrešku i promijeniti svoj odnos prema školi i ocjenama. Rezultat neće doći odmah. Tjeskoba djece ukorijenjena zbog straha od pogreške nestajat će postupno, proporcionalno povećanju njihove angažiranosti.

Probleme s pretjerano rječitim učiteljem, bogatim „komplimentima” ili pretjerano emotivnim učiteljem trebamo rješavati zajedno. Samo razgovorom bez optužbi i suradnjom možemo postići rezultat.

 Doista, vrlo često učitelj, zbog opterećenja posla, uopće ne primjećuje da je njegova primjedba izazvala strah kod djeteta. Roditelji se katkad dogovore s učiteljem da se sramežljivog učenika neko vrijeme ne proziva pred ploču ili čak da u početku usmeno odgovara učitelju na uho. Zašto ne? Sve ovisi o tome kako pristupate učitelju i koliko jasno možete objasniti suštinu problema.

KAKO SE PRIPREMATI ZA NASTAVU?

Na prvi vam se pogled čini da je vaše dijete naučilo gradivo i smatrate da je spremno za nastavu. Za djecu koja se boja javnog nastupa potrebna je pravilna priprema za suočavanje sa stresom.

Dakle, u poznatom kućnom okruženju znanje se uvijek pokaže lako i bez žurbe. Ili vaše dijete jednostavno samo u sobi čita udžbenik i smatrate da tako i treba biti, a zatim čekate pozitivan rezultat njegova truda. Da, od nekoga drugog djeteta to možete i očekivati, ali ne i od onoga koje ima strah od javnog nastupa. Nađite zahvalne slušatelje i stvorite publiku. Mama, tata, baka, pa čak i kućni ljubimac mogu postati slušatelji koji će pomoći djetetu da prevlada taj strah. Donedavni vrtićanci koji su tek stigli u prvi razred bit će spremni posjesti lutke i plišane igračke da pažljivo slušaju njihovo izlaganje.

Psiholozi savjetuju da prilikom pisanja domaće zadaće potaknete dijete da prepriča zadaću od početka do kraja, bez obzira na to što vam se čini kako zna sve. Ponavljanje je, i sami znate, majka znanja. Istodobno je preporučljivo koristiti se i zrcalom te s vremena na vrijeme provjeriti kako izgledate u tuđim očima.

Usmeni odgovor potrebno je detaljno pripremiti. To je savjet koji često primaju sportaši prije javnog istupa. Situaciju moramo zamisliti u svim slučajevima, čak i razmišljati o tome što će se dogoditi u slučaju neuspjeha. Kako se suzdržati, gdje možete pogriješiti i kako to odmah ispraviti, što odgovoriti na zlobno pitanje, kako se oduprijeti arogantnom pogledu i kako se pristojno izvući iz neugodne situacije. U narodu se to zove „polaganje slame”. Kad znate što vas čeka, upola je lakše.

A kad se zadovoljno i sretno dijete vrati kući sa zasluženom ocjenom, važno je ne zaboraviti taj uspjeh, već ga učvrstiti, prisjetiti se detalja, ispitati prednosti i nedostatke te se ne zaustaviti, već nastaviti raditi. I uspjeh neće izostati!

…………………

NAPOMENA: 

• RUSIJA: ŠkolaLa – blog posvećen temama vezanima za poučavanje u nižim razredima osnovne škole.
• Izvor: shkolala.ru