Pismo mojim učiteljima

Držati budućnost djeteta u rukama i prenositi znanje te vještine djeci, to može samo učitelj. Vidjeti da ih se tretira s najmanjim poštovanjem zaista je nešto što ne zaslužuju. Ne zaslužuju da se gazi po njima kao po blatu. Njihova je plaća sramotno mala u odnosu na plaću nekog ministra, koji ne mora nadoknađivati propušteno, jer je izostao s posla.

Ljudi ne shvaćaju koliko se učitelji ubijaju od posla. Od poučavanja jednadžbi, priloga, abecede, čitanja, geografije, kulture, umjetnosti, pisanja, povijesti pa do izrade raznovrsnih plakata, projekata, predstava, priredbi, igrokaza i igara… Uza sve to slijedi i pripremanje te ispravljanje ispita.

Radno vrijeme učitelja nije samo jedna smjena, tu su sati i sati pripremanja nastave nakon nastave i vikendom, dodatni neplaćeni sati rada s učenicima koji imaju individualizirani program. Njihov je život posvećen učionici, školi i učenicima. I sve to za prenisku plaću. Da ne spominjem trud i rad s učenicima koji jednostavno ne žele učiti! Što god pokušali, koliko god trošili svoj glas, oni ne žele učiti. I onda, na drugom kraju učionice, ispuni vas sreća i ponos, jer tamo je dijete koje je nešto naučilo, od VAS. To će vas dijete gledati s poštovanjem, jer ne samo da je naučilo tu lekciju nego je naučilo što znači boriti se za svoje dostojanstvo.

Vi ste junaci bez plašta, bez maske i bez supermoći. Vi ste junaci koji grade bolju budućnost za nas, koji se bore do iznemoglosti, koji nam pokazuju da nije sve tako crno u ovoj nerazumnoj državi, da se može uspjeti i da ne moramo ići u Njemačku, Irsku ili bilo kamo drugamo da bismo gradili bolji život, koji nam poručuju: „Vrijedi se boriti za vas.”

Pa ne borite se vi za tih šest posto, nego za nas, učenike i bolji položaj u društvu. Otišli ste u rat naoružani prosvjedima, štrajkom i riječima protiv Vlade koja drži sve konce u ovoj zemlji i, vjerujte mi, izaći ćete kao pobjednici. Imate podršku učenika, roditelja i cijele Hrvatske. Nemate pojma kakav je osjećaj biti dio nečega ovako jedinstvenog i odlučnog.

Sretna sam i ponosna što sam barem malim dijelom pridonijela ovom povijesnom trenutku.

Ne zanima me koliko ćemo nadoknađivati i znojiti se subotama ili u lipnju. Sve dok vi ne dobijete ono što zaslužujete, a to je poštovanje i visoko mjesto u državi koje vam pripada od pamtivijeka. Samo naprijed, junaci sutrašnjice! 

….

Ponosna na vas, vaša učenica Iva LJUBIĆ, 7. a | OŠ Gradište