Pokaži mi, pomozi mi, dopusti mi…

…kako bi oplemenili svoje lekcije, vrlo dobro poznaju svoj kurikulum te se koriste finim metodama procjene da bi izmjerili sadržajno znanje.

Dobri učitelji stvaraju pozitivno okruženje za učenike u kojem se svaki od njih osjeća sigurnim podijeliti svoje mišljenje, postavljati pitanja i sudjelovati u raspravama.

U zadatcima, ciljevi učenja jasni su i unutar prostora približnog razvoja svakoga pojedinog učenika – ne prelagano, ne preteško. Resursi dolaze u pravo vrijeme, kao i pitanja, prilike za grupiranje i strategije pismenosti.

Prijenos znanja jasan je i očit, planiran obrnutim redoslijedom na početku svake razrađene i osmišljene lekcije.

Poučavanje je nevjerojatno složen čin te, iako prirodan, on postaje zamršen kad ubacimo 30 učenika u isti prostor i pokušamo ih naučiti istu stvar u kratkom vremenu dok se istodobno pridržavamo nametnutog rasporeda i standarda.

Stoga, katkad je dobro stvari sagledati iz drugoga kuta i pojednostaviti ih – ovdje nastupa model postupnog oslobađanja odgovornosti – koristan alat koji pomaže razjasniti poučavanje u najširem mogućem smislu.

POKAŽI MI, POMOZI MI, DOPUSTI MI

U ovoj se kratkoj frazi skriva nekoliko pedagoški „najboljih praksi” koje jednostavno djeluju u poučavanju – prikaz [pokaži mi], potpora i podrška [pomozi mi] te prijenos [dopusti mi, iako je istina da učeniku ne možete „dopustiti” bez potrebe za prijenosom].

PRIMJENA MODELA POSTUPNOG OSLOBAĐANJA ODGOVORNOSTI U UČIONICI

Model postupnog oslobađanja odgovornosti u učionici nešto je što vjerojatno primjenjujete cijelo vrijeme, samo to ne primjećujete.

Npr. učenicima možete pokazati primjer nekoga matematičkog teorema, ili analizu teksta na ploči, ili im dati da pogledaju primjer iz kratkoga videa na YouTubeu i zatim tražiti od njih da pokušaju sami napraviti isto. Sportski treneri to rade cijelo vrijeme na terenu – pokazuju tehnike te verbalno vode igrače prije nego što im dopuste da sami nešto isprobaju.

U učionici ovaj model može pomoći oblikovati lekciju – na početku je lekcije fokus na primjere i prikaz, a na kraju je prebačen na individualnu izvedbu učenika.

To također može funkcionirati na svakodnevnoj bazi – lekcija ili aktivnost strukturirana tako da ne bude usmjerena na učitelja već na učenika.

To se može primijeniti i za ocjenjivanje – ponudite primjer, izbacite jedan dio pomoći u sklopu „Zadatka B” te u „Zadatku C” prepustite učenike samima sebi da vam pokažu što i koliko razumiju.

Model postupnog oslobađanja odgovornosti jedna je od najstarijih ideja u poučavanju te vam katkad, usred pomutnje koju donose današnji najnoviji trendovi, alati i istraživački utemeljene strategije, moglo bi pomoći da se vratite osnovama poučavanja i učenja u šest jednostavnih riječi.

• Pokaži mi, pomozi mi, dopusti mi.

………….....

NAPOMENA:

• Portal TeachThought posvećen je podržavanju i obrazovanju učitelja i razvijanju poučavanja u 21. stoljeću. TeachThought primarno prenosi teme vezane za istraživanje novih modela poučavanja i uloge igre u učenju te pomaže učiteljima da usavrše vlastiti zanat u današnjim učionicama.

• Izvor: teachthought.com