KISELI KUPUS
Niskokalorično i superhranjivo povrće
Podrijetlom iz područja Sredozemlja, kupus se uzgaja dulje od 4000 godina. Na kineskim arheološkim nalazima iz 1000. godine pr. Kr. spominje se njegova ljekovitost. Veliki grčki liječnik Hipokrat (oko 460. – 370. g. pr. Kr.) spominjao je…
… u svojim spisima ljekovito djelovanje kupusa.
Iako se to ne može dokazati, smatra se da kupus potječe iz Azije, jer je s rižom bio glavna namirnica u prehrani velikog broja ljudi koji su podizali Kineski zid. Pomiješana riža i kiseli kupus bili su vrlo hranjivi i mogli su se dulje čuvati, a nije se zanemarilo ni to da je zdrava hrana, jer su se već onda poznavala pozitivna svojstva kiseloga kupusa koja su pridonijela održavanju zdravlja i sposobnosti radnika.
Postoje i mnogobrojni znakovi koji upućuju na to da je kiseli kupus kao dobra i zdrava namirnica bio poznat još u starom Egiptu. Vrlo razvijena egipatska kultura imala je nevjerojatno visok znanstveni standard pa su i njezina medicinska znanja bila vrlo napredna. Tijekom ratova i trgovine različiti lijekovi i ljekovite biljke iz Egipta stigli su u Europu. Tako su kupus, ocat, crveni luk i češnjak u Europi prvi preuzeli Grci i upotrebljavali ih prema egipatskoj recepturi kao lijek. Uskoro Rimljani počinju uživati u kupusu koji ga i kisele te na taj način dulje traje. Osvajački pohodi Rimljana dovode do širenja upotrebe kupusa prema sjevernoj Europi pa tako stiže i do Njemačke u kojoj je kupus i dan-danas čvrsto vezan za njihovu kuhinju. Smatra se i nacionalnim jelom Rusije.
U porodicu kupusnjača (Brassicaceae Cruciferae), osim kupusa, spadaju brokula, cvjetača, kelj i prokulice. Postoje stotine vrsta kupusa, ali najpoznatiji su: crveni kupus, bijeli kupus, kovrčavi kupus i kineski kupus. Crveni, bijeli i kineski kupus dostupni su cijele godine, ali najviše od rujna do prosinca. Okus kupusa najbolji je tijekom hladnih mjeseci, kad mraz potiče slatkoću okusa i hrskavost.
Već tisućljećima je poznata ljekovitost kupusa, kako onoga svježega tako i ukiseljenoga koji je u našim krajevima tradicionalna domaća delicija u hladnim danima.
Proces proizvodnje kiseloga kupusa poznat je od davnina i svodi se na rezanje kupusa na rezance kojima se napuni drvena ili plastična posuda te se dodaju sol i začini, dobro se pritisne, zatvori i ostavi stajati nekoliko tjedana. Sok koji se dobije potiskivanjem posoljenih glavica ili rezanaca za kratko vrijeme postaje mjesto skupljanja najrazličitijih mikroorganizama. Među njima su bakterije mliječne kiseline koje razvijaju kiselu podlogu koja sprječava rast svih drugih bakterija i gljivica i na kraju ih posve uništava. Nakon završetka vrenja, kiseli kupus može se dugo održati, jer mu nedostaju uzročnici truljenja pa se, pod određenim uvjetima, može dulje čuvati.
Odavno se zna da mliječna kiselina i njezine bakterije potpomažu zdravlje, pa stoga ne čudi što ljudi koji paze na prehranu jedu fermentirane proizvode. Zagrijavanjem kiseloga kupusa, iako mu se trajnost povećava, znatno mu se smanjuje količina vitamina i mliječne kiseline.
Kupus je prava blagodat za imunitet i probavu, a prozvan je i antistresnim povrćem. Rasol od kiseloga kupusa preporučuje se kao pročišćujuća kura za organizam te kao prirodno sredstvo za ublažavanje mamurluka. Kiseli kupus izvrstan je izvor vitamina C, A, E, K i B12, kalija, magnezija, željeza, kalcija i folne kiseline. Mnogo prije nego što su znanstvenici otkrili vitamin C, moreplovci su sa sobom nosili bačve kiseloga kupusa kako bi spriječili skorbut. Da bi se očuvale hranjive tvari i probiotici te radi lakše probavljivosti, preporučuje se jesti kiseli kupus sirov, bez kuhanja. Ako ga dodajete u neko jelo (npr. varivo od graha), učinite to tek na kraju kuhanja.
Kiseli kupus prozvan je metlom za želudac i crijeva, a ujedno jača živce i potiče stvaranje krvnih stanica. Bakterije mliječne kiseline iz kiseloga kupusa održavaju crijevnu floru zdravom, a time i cjelokupan tjelesni imunitet. U žlici kiseloga kupusa trilijuni su probiotika i enzima koji snažno djeluju u prevenciji raka. Čak je 80 posto imunoloških stanica u crijevima te je briga o zdravim bakterijama iznimno važna za sve ljude. Probiotici pomažu u uspostavljanju ravnoteže (između „dobrih i loših” bakterija) u crijevima, jer mikroflora može postati poremećena uslijed bolesti, stresa, starenja, uzimanja antibiotika ili drugih lijekova, izlaganja toksinima, prekomjernoj konzumaciji alkohola te čak i kod upotrebe antibakterijskih sapuna. Kiseli kupus odličan je za detoksikaciju organizma i regeneraciju jetara te pospješuje gubitak kilograma tako što ubrzava metabolizam.
Važno je ne pretjerivati u unosu kupusa ako imate problema s radom štitne žlijezde ili kod osoba s divertikulozom. Oprez je potreban i kod ljudi koji imaju problema s visokim krvnim tlakom (zbog visokog udjela natrijevih iona).
Kiseli kupus i njegov sok nisu čudotvorni lijekovi. To su prirodne namirnice koje svojim sastojcima pozitivno djeluju na ljudski organizam. Ako ih redovito i pravilno upotrebljavamo one mogu spriječiti ili pomoći kod velikog broja laganih ili ozbiljnih tegoba, od običnih bolova u trbuhu preko povišenoga kolesterola sve do kostobolje i karcinoma.
Uvedite u svoju redovitu prehranu kiseli kupus i očekujte pozitivne rezultate!
…………………………
Napisala Karla VUKŠIĆ, učiteljica kemije, OŠ Smiljevac, Zadar
…………………………
LITERATURA:
G. Mateljan: Najzdravije namirnice svijeta, Zagreb, Mozaik knjiga, 2019.
J. Linditsch: Kiseli kupus za zdravlje i vitkost, Mozaik knjiga, Zagreb, 2002.
Jela od samoniklog bilja kao zalog kvalitetnoga života
Na kulinarskim i gastronomskim radionicama pripremali su variva, salate, namaze,…
Energetska obnova smiljevačke škole
…u okviru Operativnog programa „Konkurentnost i kohezija 2014. – 2020."…