120 sekundi do boljeg ponašanja učenika

… o sportu, automobilima, obiteljskom životu, Legovim kockicama, bilo čemu – ali nemojte pričati o disciplini i akademskom životu.

Lisa KITZMANN, učiteljica trećeg razreda u Kaliforniji, iskušala je strategiju „dvominutne izgradnje odnosa” nekoliko puta tijekom školske godine i rezultati su bili doista iznenađujući. Dok je razvijala osobne veze s učenicima, njihovo se ponašanje u učionici poboljšalo – a popravila se i njezina perspektiva.

 „Kad postanete bliski s djecom koja su vas u prošlosti izluđivala i počnete shvaćati zašto se ti učenici tako ponašaju, vaš će se stav promijeniti”, rekla je Kitzmann.

Strategija „dvije minute tijekom deset dana” vježba je za izgradnju obostranog povjerenja. Na početku, doduše, može biti teško doprijeti do učenika, priznaje Kitzmann, pogotovo kad učenici utječu na raspoloženje u učionici ili prekidaju učenje. Međutim, odvojite li vrijeme kako biste se doista upoznali s učenicima, počinjete razotkrivati razloge koji stoje iza njihova neprimjerenog ponašanja.

„Najčešće je uzrok to što djeca nemaju osjećaj povjerenja i poštovanja prema odraslima koji bi trebali biti njihovi uzori ili zbog toga što im nedostaje struktura, rutina i disciplina kod kuće”, rekla je Kitzmann. „Često zaboravljamo da djeci treba jednako poštovanja koliko i odraslima te da ona uče iz vaših djela.”

Vježbanjem ove strategije Kitzmann je svojim najproblematičnijim učenicima omogućila strukturirano vrijeme nasamo, a oni su joj uzvratili tako što su joj se otvorili i povjerili. „Kad sam shvatila da se dijete mora nositi s problemima i u okolnostima koje su izvan njegove kontrole, moje strpljenje i motivacija da mu usadim osjećaj sigurnosti u učionici postali su važniji od potrebe da doprem do njega u akademskom smislu. Dijete koje se izvan učionice mora nositi sa stvarima na koje ne može utjecati ima veće probleme od pisanja rečenica i neometanja nastave.”

Kitzmann naglašava: „Dijete počinjete doživljavati u sasvim drukčijem svjetlu kad počinjete razgovore koji idu dalje od 'kako si danas, drago mi je što te vidim'. Dublji razgovori vode do suosjećanja koje je moguće samo ako uložite vrijeme, slušate i otvorite srce. Moramo otkriti što se skriva u djetetovu srcu i umu – a ne samo usmjeriti se na vanjske usputne stvari koje je lako primijetiti. Djeca znaju kad im iskreno posvetite nekoliko minuta da biste pričali o njihovim emocijama.”

…………………..
NAPOMENA

• SAD: Inservice je službeni blog ASCD-a, međunarodne neprofitne obrazovne udruge koja osnažuje učitelje da potiču uspjeh kod svakog učenika.
• Izvor: inservice.ascd.org