NASTAVNICI STVARAJU
Za ljepši tjedan igrokaz jedan
Naša suradnica Sanela ŠKEVIN iz zagrebačke Osnovne škole Ivana Gundulića kaže: katkad pišem i igrokaze u stihu. Dosad ih nisam nigdje objavila. Šaljem jedan za Školski portal, pod naslovom Za ljepši tjedan igrokaz jedan.
IZGUBLJENA SVJETILJKA
…………… o O o ……………
NAPISALA Sanela ŠKEVIN
…………… o O o ……………
LIKOVI:
✿ PATULJAK PEPI
✿ PRIPOVJEDAČ
✿ MEDO
✿ SOVA
✿ TRI ŽABICE
✿ KRIJESNICA
(Radnja se događa u šumi)
✿ PRIPOVJEDAČ:
U šumi, u hladu
kraj skrivenog puta
netko tu šuška,
netko sad luta.
✿ PATULJAK PEPI:
Oh, što ću sada?
Loše sam sreće.
Fenjer izgubih.
Morat ću opet paliti svijeće.
A svijeće slabu
svjetlost daju.
Kad vjetrić puhne
više ne sjaju.
✿ PRIPOVJEDAČ:
Luta taj stvorić
bez konca i kraja
i traži svoju svjetiljku
najljepšeg sjaja.
Tužan je, ne zna
gdje da je nađe.
Zašto baš njega
takva sudbina snađe.
✿ PATULJAK PEPI:
Gdje da je tražim?
Koga da pitam?
Za svjetiljkom svojom
već pola dana skitam.
(Patuljak ugleda medu koji se izležava u šumskom hladu.)
✿ PRIPOVJEDAČ:
Gle, tu kraj špilje
u debelom hladu
netko je medom
zamrljao bradu.
Tko je to velik
i zašto brunda?
Što će mu sred ljeta
ta debela bunda?
✿ PATULJAK PEPI:
Hej, medo snažni!
Dobar dan ti velim!
S tobom na kratko
pričati želim.
✿ MEDO:
Mmmmmm!
Ne smetaj meni
Kad nakon ručka drijemam.
Vidiš da zalihe
za zimu spremam!
Odlazi!
Mmmmmm!
✿ PATULJAK PEPI:
Oprosti, molim,
što ovako upadam ti pred stan,
al znam da sada
lutaš šumama po cijeli dan.
Vrlo će brzo
Sunce zać,
svjetiljku svoju
ja moram nać.
Bez nje ne mogu
u rudnike sići,
ni noću po čarobne
biljke stići.
✿ PRIPOVJEDAČ:
Medo okrene
svoja leđa
i zaklopi svoja
dva oka smeđa.
✿ PATULJAK PEPI:
E, baš si, medonjo,
Ti hladan, crn!
A tko ti je lani
iščupao trn?
I tko ti je šapu
liječio travom?
Možda bi tu bolest
platio i glavom!
Pomozi meni kad
treba mi pomoć
prije no što tamna
kucne mi ponoć.
✿ MEDO:
Ne znam baš puno,
al za vrijeme lova
svjetiljku neku je
spominjala sova.
Mmmmmmmm!
Eto, mali,
pričat mi se ne da
osim ako znadeš
gdje ima meda.
Mmmmmmmm!
(Lijeno se okrene na drugu stranu i liže ostatke meda kuhačom iz ćupa.)
✿ PRIPOVJEDAČ:
Patuljak Pepi veselo fućne,
ubrza korak i visoko skoči.
Na grani mudrost šumska sjedi.
Ne trepće, samo širi oči.
✿ SOVA:
Hu-hu, hu-hu!
Tko je tu! Tu-tu!
✿ PATULJAK PEPI:
Patuljak ja sam,
mudri stvore!
Sreli smo se kraj hrasta
prije zore.
✿ SOVA:
Hu-hu, hu-hu!
Što patuljče tražiš tu?
✿ PATULJAK:
Šumska bića kažu
da svašta znaš.
Možda mi pametan
savjet daš.
Pod gljivom jednom
prošle noći
samo sam nakratko
sklopio oči.
Kad progledah,
otkrih nevolju svoju.
Netko je uzeo
svjetiljku moju.
Fenjerčić stari
od moga djeda.
Bez njega mi se radit
ništa ne da.
✿ SOVA:
Hu-hu! Hu-hu!
Sve mi se čini kao u snu
da sam negdje vidjela
svjetiljku tu!
✿ PATULJAK PEPI:
O, reci mi, kaži,
mudrače najdraži!
✿ SOVA:
Hu-hu! Hu-hu!
Jesi li imao zelenu svjetiljku tu?
✿ PATULJAK PEPI:
Zelena svjetiljka
to je bila.
Zelena boja
uvijek mi mila!
Reci mi, kaži,
gdje da je tražim?
✿ SOVA:
Prošle je noći
vladala tama.
Na kraju šume
krijesnica sama.
Šmrca i plače,
tužna je bila.
Njena se svjetiljka
ugasila.
A u pol noći
sva sja od sreće.
„Pod gljivom nađoh
svjetiljku!”, reče.
Više od toga
znati neću.
Mogu ti samo
poželjeti sreću!
✿ PATULJAK PEPI:
O, hvala sovo,
glavo mudra!
Dobar ti lov
i ostani budna!
(Dolaze žabice u rukama držeći komad tkanine ili nekakvog materijala koji podsjeća na lokvu, baru. Pričajući stalno ga spuštaju i podižu.)
✿ PRVA ŽABICA:
Rega-rega! Kre-kre!
Baš je zgodna lokva, gle!
✿ DRUGA ŽABICA:
Rega-rega! Kre-kre!
Gdje ćeš skočit?
Tu, zar ne?
(Pokazuje na lokvicu.)
Žedna sam i plivat hoću.
U vodu danju, u vodu noću!
Kre-kre! Kre-kre!
✿ TREĆA ŽABICA:
Rega-rega! Kre-kre!
Netko sad nam ide, gle!
Neka mudra glavica
i šarena kapica!
✿ PATULJAK PEPI:
Drage žabe, žabice,
znate li put do krijesnice?
Fenjerčić je moj uzela.
✿ ŽABE (Uglas):
To nije smjela!
To nije smjela!
Kre-kre! Kre-kre!
✿ PRVA ŽABICA:
Kre-kre! Kre-kre!
Nama svjetlost ne treba!
✿ DRUGA ŽABICA:
Kre-kre! Kre-kre!
Dovoljna nam lokvica!
✿ TREĆA ŽABICA:
Kre-kre! Kre-kre!
Skok u lokvu!
Evo mušica!
(Sve tri stavljaju iznad glave lokvicu i odskakuću krekećući s pozornice.)
✿ PRIPOVJEDAČ:
Noć se već spušta,
a zvijezde sjaju.
Patuljku svjetlosti
dovoljno daju.
Luta i traži
krijesnicu tu.
Već je prošao
šumu svu.
I baš na kraju,
kraj jednog grma
ugleda svjetlo
kako se drma.
✿ PATULJAK PEPI:
Krijesnice mala,
čuo sam sad
kakva te sinoć
zadesi jad.
Lampica koja
u ruci ti sja
moja je stara
svjetiljka.
Bez nje ne mogu
ni hodat, ni radit,
a drugu ne znam
ja izradit.
Pa imam prijedlog
za tebe ja
da budeš moja
pomoćnica!
✿ KRIJESNICA:
A, joj! Zar tako?
Oprosti sad meni
što svjetiljku malu
sam uzela tebi.
Još bolji prijedlog
ja imam sad
da nikom od nas
ne remeti rad.
Ti danju pod zemlju
u rudnik ćeš poć,
a svjetiljku ja ću
posudit kad je noć.
✿ PATULJAK PEPI:
Može i tako!
U noćnoj tami
dok svijetliš ti
ja ću pod gljivom
odmarati.
Sad putuj sretno
i svijetli si put!
Negdje se skrio
Mjesec nam žut!
✿ KRIJESNICA:
Mogu ti samo
hvala reć!
Pripremi si ležaj
i odi leć!
Za fenjerčić ovaj
ne brini više.
Doći ću ranije
ako bude kiše.
(Krijesnica još malo leti uokolo i nestaje. Patuljak se rasteže. Stavlja si jastučić ispod gljive i odlazi na počinak.)
✿ PRIPOVJEDAČ:
Jeste li vidjeli?
Kad mirne su ćudi
sve se mogu
dogovorit i ljudi.
Sve može proći
bez suza i svađe
i uvijek se neko
rješenje nađe.
A kad nađete se
kraj nekog puta
i vidite krijesnicu
sa svjetiljkom da luta
znajte da vrlo
blizu spava
pod gljivom nekom
malena glava.
……………………………………
Sanela ŠKEVIN, učiteljica razredne nastave OŠ Ivana Gundulića iz Zagreba
Dugogodišnja učiteljica škole u srcu Zagreba. Za sebe mogu reći da volim istraživati, poučavati izvan učionice i stalno nešto novo raditi. Vodim skupinu malih istraživača koji svaki tjedan izvode neke pokuse, pripremam učenike za Lidrano, pišem igrokaze. Obožavam projekte Erasmus+ i eTwinning.