Zajedno u zaštiti morskih kornjača

… mediteranskih zemalja Europske unije – Hrvatske, Italije, Slovenije, Cipra, Grčke i Malte te njihovih organizacija i institucija – da 2016. godine organiziraju i pokrenu projekt pod nazivom „Zajedničke akcije za poboljšanje statusa zaštite i očuvanja populacija morskih kornjača Europske unije – LIFE Euroturtlesˮ.

Posebnost je toga projekta u tome što se radi o prvom zajedničkom, „mediteranskomˮ projektu koordiniranih aktivnosti usmjerenih prema očuvanju morskih kornjača (želvi), u koji su uključene sve ključne mediteranske zemlje Europske unije i organizacije koje se bave njihovim proučavanjem i zaštitom.

ULOGA MUZEJA U PROJEKTU

Hrvatski prirodoslovni muzej glavni je koordinator projekta, što znači da koordinira aktivnostima svih projektnih partnera, uključujući analize podataka, razvijanje mjera upravljanja, ali i informiranje javnosti radi podizanja svijesti o važnosti zaštite ovih tihih moreplovaca. Voditelj je cjelokupnog projekta morski biolog, dr. sc. Draško Holcer, viši kustos Hrvatskoga prirodoslovnog muzeja. Uz muzej, u projekt u Hrvatskoj, uključen je i Plavi svijet – Institut za istraživanje i zaštitu mora iz Velog Lošinja koji provodi terenski dio aktivnosti u Hrvatskoj, što uključuje istraživanje iz zraka, rad s ribarima, posebno njihovo educiranje o provedbi mjera smanjivanja slučajnog ulova. Doprinos projektu daje i Ministarstvo zaštite okoliša i energetike, kroz aktivnosti vezane za identifikaciju potencijalnih područja za uključivanje u ekološku mrežu Natura 2000. Projekt traje pet godina, počeo je 2016. godine, a završava 2021. godine.

Projektne aktivnosti obuhvaćaju i edukativni dio, rad s djecom i učenicima radi podizanja svijesti o važnosti zaštite ovih tihih moreplovaca i informiranje građana i javnosti. Uloga je muzeja u ovom projektu iznimno važna, jer je edukacijski program jedan od osnovnih alata kojima se dijele znanstveno utemeljene informacije o stanju morskog okoliša, ugroženim vrstama i povezanim aktivnostima zaštite mora. Znanje stečeno istraživanjem prenosi se specijaliziranim i posebno prilagođenim edukativnim i promotivnim aktivnostima, predavanjima, stručnim i likovnim radionicama, kako u muzeju, tako i izvan muzeja, na terenu. Muzej je stoga odlična platforma za promicanje tih ideja i znanja s obzirom na veliki broj posjetitelja, osobito školske djece koja u velikom broju dolaze u muzej. Škole pokazuju veliko zanimanje za ovu temu i zaista nastoje svoje učenike educirati kako bi bili odgovorniji u očuvanju okoliša i zaštiti prirode.

EDUKACIJA UČENIKA

Ovaj europski projekt o zaštiti morskih kornjača primjer je kako se mogu povezati znanost, muzej i škole. Samo zajednički može se učiniti više na edukaciji djece i mladih o zaštiti pojedinih ugroženih vrsta i prirode općenito. U sklopu projekta LIFE Euroturtles razvijeni su programi i aktivnosti kako bi rezultati znanstvenih istraživanja postali dostupni i razumljivi javnosti, čime se pridonosi boljem shvaćanju biologije morskih kralježnjaka i ekologije morskog ekosustava općenito. Osobito je važno da te spoznaje dopru do polaznika vrtića i škola, do profesora i učenika. Učenike se primjerenim metodama uči o zaštiti prirode i ugrozama koje prijete morskim kornjačama (i drugim morskim vrstama), a profesore se informira o projektu, o ugroženosti tih životinja, što činiti kako bi oni ta znanja i informacije mogli primijeniti i prenijeti u nekim nastavnim jedinicama kad se uči o zaštiti prirode, ugroženim i rijetkim životinjama i sl.

Prezentacija projekta predstavlja se učenicima u muzeju, u zoološkom postavu, ali i izvan muzeja, u vrtićima i školama. Kroz radionični program koji se sastoji od prezentacija, razgovora te stručnih i likovnih radionica učenici imaju priliku uopće i saznati o ugroženosti ovih životinja i naučiti kako i oni sami mogu pridonijeti zaštiti morskih kornjača i očuvanju prirode.

U zoološkom postavu muzeja postavljen je infokut u kojem je predstavljen projekt te su posjetiteljima ponuđeni informativni materijali koje mogu ponijeti sa sobom. Kako u muzeju, u stalnom zoološkom postavu, postoje diorame morskih staništa u kojima žive morske kornjače koje obitavaju u našem Jadranu, učenicima je to izvrstan poligon za obradu ove teme. Tu imaju priliku vidjeti preparirane morske kornjače, čuti čime se hrane, gdje obitavaju. Na taj način objedinili smo znanja o biologiji morskih kornjača i potrebi njihove zaštite koju promiče projekt. Rješavanjem raznih edukativnih materijala, rezanjem, lijepljenjem, bojanjem, slaganjem i igranjem djecu se uči opažati u prirodi te što učiniti ako naiđu na morsku kornjaču, bilo u moru, bilo nasukanu na plaži. Kako bi sve to djeci, ali i odraslima, bilo jasnije, napravljene su ilustrirane infografike (naljepnice) koje svojim simpatičnim ilustracijama zorno pokazuju što činiti u tim situacijama, ali isto tako pokazuju na što moramo paziti ako želimo pridonijeti njihovu očuvanju.

KREATIVNI LIKOVNI RAD

Želja je svih dionika projekta potaknuti javnost da obrate veću pozornost na okoliš, na trenutačno ugrožene životinje, ali i na one koje bi zbog čovjekovog nemara mogle postati ugrožene, baš kao što su danas morske kornjače. Upravo se Muzej i njegov zoološki postav izvrsno upotpunjuju u priču ovog projekta, jer osim što učenici mogu zorno i izbliza vidjeti preparirane morske kornjače i njihovo stanište, raznim aktivnostima potiče se učenike na recikliranje otpada, na uporabu predmeta koji se mogu višekratno upotrijebiti, na smanjenje upotrebe plastičnih predmeta kod kuće i u školi itd.

Dio aktivnosti odnosi se i na upoznavanje učenika s projektom putem kreativnoga likovnog rada. Učenici raznim likovnim tehnikama stvaraju morske kornjače, ali i osmišljavaju razne ekološke kampanje i videofilmove kojima nam pokazuju kako oni shvaćaju problem zaštite životinja te što bi trebalo učiniti da se smanji ugroženost morskih kornjača u Jadranu. Također, učenici ekogrupa i sami organiziraju razne akcije u školi kako bi ostale učenike potaknuli da se, primjerice, manje koriste plastičnim predmetima, da ne bacaju smeće u prirodu ili u more. Sve su to lijepi primjeri koji pokazuju kako je projekt uspio potaknuti svijest tih mladih ljudi i želju da nauče nešto više, da aktivnije sudjeluju u zaštiti prirode, da postanu svjesniji prirode oko sebe. To je jako važno jer se, posebice, male kornjače koje izlaze iz gnijezda mogu zaplesti u plastiku odbačenu ili naplavljenu na plaže i uginuti, a velike se kornjače, dok plivaju, mogu zaplesti u njih i ugušiti se ili ih mogu zamijeniti s meduzama i sličnim organizmima kojima se hrane, progutati ih i uginuti. Učenicima se predstavlja i aplikacija za dojavu opažanja morskih kornjača u Jadranu koja se jednostavno može preuzeti s mrežnih stranica projekta https://www.euroturtles.eu/web-app.

Osim u muzeju, prezentacija projekta organizira se i na pozive škola, u formi predavanja i tematskih radionica. Osobito je to učestalo u razdoblju oko Svjetskog dana kornjača i na sam dan (23. svibnja) te na Svjetski dan morskih kornjača (16. lipnja).

VELIKO ZANIMANJE ŠKOLA

Da se radi o školama zanimljivoj temi pokazuje i zanimanje škola za sudjelovanjem u ovim radionicama. Tako je već ostvarena suradnja s, primjerice OŠ Voltino, OŠ Dragutina Tadijanovića, V. gimnazijom i XV. gimnazijom IB program, koji su osmislili promotivni video o potrebi zaštite ovih simpatičnih morskih životinja. U projekt se učenici mogu uključiti nekim svojim idejama usmjerenima prema zaštiti tih ugroženih životinja, primjerice nekim videomaterijalom, posterom i sličnim radovima...

Školama i učenicima, zainteresiranim za ovu temu, dostupne su i tiskane brošure prilagođene djeci, učenicima (slikovnica o morskim kornjačama) kao i informativni promotivni letci, naljepnice i sl. Svi materijali mogu se preuzeti s http://www.euroturtles.eu/assets/how-you-can-help/HR_Euroturtle_Stickers.pdf.

O projektu se može informirati na stranicama projekta www.euroturtles.eu, a zainteresirani nam se mogu javiti i na mailove info@euroturtles.eu ili renata.brezinscak@hpm.hr.

Muzej će uvijek biti potpora svim ekološkim projektima i svojim će aktivnostima poticati učenike da i sami organiziraju vlastite aktivnosti usmjerene prema zaštiti prirode. [ IZ DRUGIH MEDIJA | Školske novine | Napisala Renata BREZINŠČAK, muzejska pedagoginja savjetnica | voditeljica promotivnih i edukativnih aktivnosti projekta LIFE Euroturtles | Hrvatski prirodoslovni muzej ] 

Morske kornjače u Jadranu

Morske su kornjače stara skupina životinja i plivaju našim oceanima već više od stotinu milijuna godina. Danas na Zemlji živi sedam vrsta morskih kornjača, a u našem Jadranskom moru, kao i u Sredozemlju, najčešće su dvije vrste, glavata želva (Caretta caretta) i zelena želva (Chelonia mydas). U Sredozemlju živi i treća vrsta koja se povremeno pojavljuje u Jadranu, sedmopruga usminjača (Dermochelys coriacea). To je najveća morska kornjača, a može narasti i do 2 m u duljinu, težiti do 1000 kg. Hrani se samo meduzama i sličnim životinjama.Glavata se želva zahvaljujući svojim snažnim čeljustima uglavnom hrani pridnenim rakovima, školjkašima i puževima, a teže obično do 200 kg. Zelene želve mogu narasti dulje od 1 m te težiti do 300 kg, a za razliku od ostalih vrsta hrane se isključivo biljnom hranom i karakterizira ih zelenkasta boja masnog tkiva.

……………………….

Zašto je važno zaštiti i očuvati morske kornjače?

Zašto je potrebno trošiti milijune eura za očuvanje morskih kornjača? Što bi se, ustvari, dogodilo da ih pustimo da izumru? Morske kornjače u moru obavljaju bioturbaciju, uzrokujući miješanje sedimenta i kruženje nutrijenata, čime utječu na cjelokupni ekosustav. Morske kornjače time oblikuju i stvaraju staništa za brojne druge morske organizme te omogućuju protok hranjivih tvari i energije u hranidbenim mrežama mora. Na primjer, na jednoj glavatoj želvi može svoj dom naći i stotinjak drugih biljnih i životinjskih vrsta. Sve to upućuje na ulogu morskih kornjača kao tzv. ključnih vrsta (engl. keystone species), vrsta neophodnih za očuvanje stabilnosti složenog ekosustava mora. Možda još važnije, mnoge prijetnje opstanku morskih kornjača iste su one koje ugrožavaju i druge morske vrste te zaštitom jedne vrste možemo pridonijeti zaštiti mnogih drugih. Sve to stoga zahtijeva širu zajedničku, međunarodnu aktivnost na njihovoj zaštiti i osobito edukaciju djece i mladih.

……………………….