Trnsko – škola izlazećeg sunca

Projekt Vrata škole otvorena prema svijetu ovog je puta ravnatelja i dvije učiteljice odveo u daleki Japan.

U sklopu dugogodišnje suradnje s profesoricom Hideko NODA predstavnici škole bili su pozvani u službeni posjet gradu Tsuruoka u prefekturi Yamagata. Na poziv gradonačelnika [mayora] Osame MINAKAWE, a temeljem naše dugogodišnje suradnje s profesoricom Hideko NODA s Fakulty of Human Life na Sveučilištu Jumonji u Tokiju, realizirali smo aktivnosti Trnsko – škola izlazećeg sunca tijekom projekta Vrata škole otvorena prema svijetu.

Službeni put počeo je u nedjelju 19. siječnja 2020. i trajao do 25. siječnja 2020.

Svrha je projekta bila uvid u odgojno-obrazovni sustav Japana. Pripremljen nam je bio detaljan i stručan program koji se najviše temeljio na posjetu odgojnim ustanovama: privatnom katoličkom vrtiću Kindergarten, osnovnoj školi Choyo Darioku te Tsuruoka Daisan junior high school.

Četvrti dan posjeta bili smo pozvani posjetiti centar za pripremu i distribuciju školske hrane [Supply center of school lunch].

Tim je cijelo vrijeme imao podršku ureda za obrazovanje grada Tsuruokae [Bord of Education Tsuruoka]. Svaki je dan s nama bio supervisor Keiichiroua OGATA. Gradonačelnik nam je omogućio službenog prevoditelja, vozača i vozilo sve dane boravka. U dva je navrata članak o našem boravku objavljen u njihovim novinama. Poseban je bio prijam kod gradonačelnika Osame Minakawe, gdje smo razmijenili poklone.

Iz Hrvatske smo donijeli hrvatski dres s brojem 10 Luke MODRIĆA, kojeg ondje obožavaju, knjigu Lado na japanskom jeziku u izdanju Školske knjige, kravatu Croata, Bajaderu, licitarsko srce i brošuru grada Zagreba na japanskom jeziku.

Gradonačelnik je bio oduševljen poklonima te je školi darovao ornament kuglu simbol grada Tsuruoka.

Prenijeli smo iskustvo školske reforme u Hrvatskoj i objasnili im da smo došli doznati kako su u Japanu, zemlji vrhunske tehnologije i inovacija, uspjeli spojiti moderno s tradicionalnim. Zanimalo nas je kako se unatoč silnom modernizmu u Japanu očuvao duh odanosti domovini, tradiciji i prirodi.

Uvidjeli smo kako oni tehnologiji u primarnom obrazovanju [od 1. do 6. razreda) ne daju preveliku važnost, ali zato u školama imaju po dva kabineta za domaćinstvo te brojne sportske terene.

Učenici sami čiste svoje škole [nemaju uopće spremačica ni domara].

Škole nemaju kuhinje, ti su im prostori bitni za dodatne kabinete domaćinstva, kemije, fizike i sl. U školama imaju jedan obrok na dan – ručak. Učenici alergičari (a njih je jako malo) hranu nose od kuće. Svi učenici sami preuzimaju hranu za svoj razred i nose je u posebnim posudama u učionicu. Učenici koji ne mogu pojesti sav obrok, na početku to odmah prijavljuju, a javljaju se oni koji žele pojesti više, tako da se hrana ne baca. Na jelovniku je uvijek od četiri do pet vrsta namirnica. Mlijeko je na jelovniku svaki dan.

Jednom na godinu imaju dan sjećanja na prvi obrok koji je pripremljen u centru za pripremu školskih obroka te jedu tradicionalni obrok iz 19. stoljeća.

Jelovnik predlažu učenici i sami odlažu prljavo posuđe.

Mnogo se toga reciklira. Ruke peru učestalo.

Topla im se hrana doprema iz centra za pripremu školske hrane. Ondje se stručno planira, nadgleda, priprema i dostavlja hrana. Nemaju odgojnih problema i djeca su vrlo samostalna.

Ravnatelji imaju pomoćnike i vode školu bez ponovnih izbora.

No ravnatelji i učitelji svake tri godine mijenjaju radno mjesto (školu). Ravnatelj ima ulogu nadzirati stručnost rada i zastupljenost učitelja u nastavi te svaki tjedan saziva učiteljsko vijeće na kojem se dogovara raspored nastave i aktivnosti za idući tjedan.

Učitelji dugo borave na radnome mjestu. U prosjeku rade 63 sata tjedno. Primjer je radno vrijeme jednog učitelja koji je u jednom danu radio od 4:55 do 22:20.

Učitelji imaju solidna primanja. Njihov je odnos prema radu na vrhunskoj razini, motivirani su, radišni, stručni, pedantni, često sami čiste svoj prostor.

Učenici blaguju u učionicama. Učionice su grijane, no hodnici nisu.

Svaki dan poslije ručka učenici čiste školu. Podijeljeni su u skupine i imaju svoje zadatke. Imaju 15 minuta za čišćenje. Nemaju posebnih kemikalija za čišćenje, samo kanta, krpa i voda. Poslije se skupljaju i provjeravaju uspješnost zadatka. Svi su u papučama.

Škole su im iznimno uredne i čiste, kao i zahodi i dvorišta. Na dvorištima nema trave, asfalta ni betona, samo šljunak. Svaka škola ima dvoranu i otvoreni bazen.

U petom razredu moraju naučiti plivati, a u šestome skijati.

Nastava u nižim razredima traje 45 minuta, a u višima 50. Imaju sve predmete kao i mi, uz to i domaćinstvo. Engleski uče od petog razreda. Tjelesni imaju tri sata na tjedan.

Nastava je konkretna i praktična. Učenici sjede svaki u svojoj klupi, a u razredima je od 25 do 30 učenika. Radno je ozračje na visokoj razini. Učenici su znatiželjni i motivirani. Imaju sav pribor, slušaju i pitaju. Organiziran je ogledni sat glazbene kulture za nas u šestom razredu, bilo smo oduševljeni viđenim. Sat je odrađen s mnogo dinamike, taktičnosti i višeglasja u učionici u kojoj je bilo oko 50 učenika. To je bio zbor. Učenici su sjedili na podu. U drugoj školi (junior high school) zbor je još veći. Ondje učenici nose školske odore, a zbor ima dirigenta. Vježbaju u dvorani. Udžbenike im osigurava država, a roditelji financiraju obroke, torbe, papuče, opremu za bazen i za skijanje.

Usred zime u popodnevnim satima na cesti susrećemo mnoštvo učenika kojima je nastava gotova. Vani je hladno, no svaki je treći učenik u kratkim hlačicama ili učenice u suknjicama. Unatoč hladnoći i našem čuđenju, oni su nasmiješeni i nesvjesni našeg čuđenja.

…………..

Josip PETROVIĆ, ravnatelj | Osnovna škola Trnsko, Zagreb