Neka vaša učionica nalikuje na igralište

Treba li učionica ličiti na igralište? – pita se engleski TeachThought blog.

Ovo su karakteristike igrališta, gdje manji stupanj formalnosti i veći fokus na entuzijazmu i zajedništvu stvaraju ozračje raznih mogućnosti. Stoga postoji potencijal da to uvedete i u svoju učionicu.

Neke od tih karakteristika možda se ne mogu izravno uvesti, ovisi o predmetu koji predajete (sadržaju, razredu itd.), ali uz malo truda vidjet ćete vezu.

Imajte na umu da je uvođenje pristupa „igrališta“ u učionicu jednako toliko stvar tona i svrhe koliko je stvar savjeta i strategije. Bez odgovarajućeg mentaliteta možete slijediti ove upute, ali promašiti poantu. Kao učitelj, ako niste zaigrani, kreativni i inovativni, samo „radite ono što vam je rečeno“ i riskirate da vaši učenici počnu razmišljati na isti takav način.

■  KAKO DA VAŠA UČIONICA VIŠE SLIČI IGRALIŠTU ■

1. Na igralištu djeca odlučuju što raditi i kada to raditi, dakle razmislite o tome da dopustite učenicima da izaberu vlastite ulazne i izlazne točke u nekoj lekciji ili sadržaju.
2. Koristite „usklađene metode predavanja“, u kojima učenici imaju neki stupanj autonomije, ali su „usklađeni“ s učiteljima kada je učiteljima to potrebno.
3. Neka znatiželja, postavljanje pitanja i istraživanje budu temelji vašeg poučavanja, izbacite standardizirane početne ili završne točke te prethodno određena shvaćanja i  univerzalne procjene.
4. Igrališta imaju tobogane, terene za igru i razne aktivnosti, neke od tih aktivnosti predstavljaju postojeće igre (npr. nogomet, košarka), ali učenici se također mogu zabaviti tako da usput izmišljaju stvari. Ako djeci damo priliku da osmisle, kreiraju, obično iskoriste tu priliku, stoga integrirajte taj tip razmišljanja u razredne projekte, kreativno ili nekreativno pisanje itd.
5. Razmislite o „opremi igrališta“. Koristite resurse koju su vam dostupni da biste stvorili nešto novo – npr. kolekcija digitalnih fotografija može poslužiti da napravite e-knjigu za djecu.
6. Neka svaka interakcija, zadatak i zahtjev imaju intencionalan ton. Ili, još bolje, dopustite djeci da sama odrede ton. Postoje ton i atmosfera prikladni iznimnim okolnostima učenja, a ljudi i njihove emocije trebaju biti u centru svega toga.
7. Igrališta su u susjedstvima koja djeca poznaju i koriste godinama. Dakle, razmislite o edukaciji temeljenoj na mjestu. Objavljujte radove u lokalnoj zajednici, školskim časopisima itd. Razmislite o problemski orijentiranom učenju kao vrsti učenja koje se bavi lokalnim problemima i izazovima.
8. Stvarajte projekte koji od učenika zahtijevaju da rade zajedno s onima koji možda nisu njihov prvi izbor. Također, pomozite učenicima „razmišljati globalno“ da bi shvatili kako utječu na potpune strance.
9. Prihvatite i neakademske ciljeve kao važeće i autentične. U „pristupu igrališta“ cilj nije dokazati da ste „svladali“ standard, nego da ste dopustili da vaše istinsko „ja“ zasja. Razmislite o tome kako bi to moglo promijeniti učionicu.
10. Igra zahtijeva djelovanje i kontrolu. Pomozite učenicima da preuzmu kontrolu nad vlastitim učenjem tj. samousmjerenim učenjem.
11. Pomozite učenicima da nađu vlastiti način pokazivanja sposobnosti za vodstvo. Na igralištu svaki učenik ima priliku, bio introvertiran ili ekstrovertiran, bez obzira na to koji razred pohađa i koje ocjene dobiva. Tu svatko ima svoju priliku zato što postoji toliko toga za napraviti i toliko malo izravnog pritiska i  konformizma. I vaša učionica može imati koristi od takvog pristupa.

Da, možemo učiti u igri, ali igra može biti i cilj, a ne samo sredstvo. Zaigranost idejama, teorijama i alatima znak je opuštenosti uma, uma koji ima kontrolu i razmišlja kreativno. Igra je ujedno uzrok i posljedica odličnog učenja!

....................

Napomena:

• Engleski TeachThought blog je ponajprije zainteresiran za nove modele učenja a posvećen je podupiranju nastavnika za progresivno učenje u 21. stoljeću.

Izvor:  http://www.teachthought.com/teaching/bringing-a-sandbox-approach-to-your-classroom/