Rastavi, odaberi, pa potom odredi redoslijed i recept je tu ..

Mora gubiti vrijeme i živce na prekapanje. Loše je učenje nalik na trpanje nove robe u takav ormar.

Učenik ulaže puno napora i vremena da zapamti nove podatke, ali kad ih zatreba – ne može ih se sjetiti, ne vidi kako ih povezati s drugim podatcima da bi shvatio neki koncept, ne može ih primijeniti da bi riješio zadatak ili odgovorio na pitanje.

Takvo učenje demotivira: razara učenikovo samopouzdanje, on počinje sumnjati u svoje sposobnosti učenja i – odustaje.

■ PAMETNO UČENJE ■

Pametno učenje je brzo učenje. Ono počinje puno PRIJE pamćenja podataka i prije čitanja lekcije. Puno je načina brzoga učenja i svaki je ponešto drukčiji. Nijedan nije primjenjiv za sve učenike: svatko treba otkriti svoj način.

Kako to učiniti, predlaže Tim Ferris, kod nas poznat po svom bestseleru Četverosatni radni tjedan, knjizi koja je mnogima (i meni) posve promijenila život. Ferris je oduševljeni pobornik Paretova principa u brzome učenju. Tvrdi da nema toga na svijetu što se ne može naučiti u samo tri mjeseca koristeći metakognicijsko učenje.

Da to dokaže, u tri je mjeseca sam naučio japanski više razmišljajući i uočavajući algoritme, nego pamteći.

Način na koji je učio podsjeća na način konstruiranja lego kockicama: vidiš koji sve konstrukcijski elementi postoje u kompletu, odabereš minimalan broj onih koji su ti najvažniji za konstrukciju koju gradiš, odrediš kojim ćeš redoslijedom graditi da poslije ne moraš rušiti i počinjati iznova, pa se onda baciš na igru.

JOŠ SAMO DA NAPOMENEM: Tim Ferris nije ništa pametniji od nekoga od nas, ali je puno vještiji od nas u pametnom učenju.

Evo njegova recepta:

■ TESTIRANJE FERRISOVA RECEPTA ■

Aristotel je imao tri metra za mjerenje uvjerljivosti nekog govornika: logos (logička uvjerljivost), patos (emocionalna uvjerljivost) i etos (osobna uvjerljivost). Kad je o etosu riječ, savjet je jednostavan: ne slušaj lekcije osobe koja ne živi to što govori, ne uči o sreći od nesretnika, ni o učenju od nekoga tko ne zna učiti.

Dvaput sam testirala Ferrisov recept: željela sam odrasloga stranca naučiti tečno govoriti hrvatski u tri mjeseca i sama sam odlučila naučiti arapski u tri mjeseca. Prvo mi je uspjelo, na drugome još radim. Poučena tim iskustvima, dodala bih dvije bitne stvari koje sam pritom naučila. Prva se tiče Ferrisova savjeta RASTAVI i ODABERI, a druga ODREDI redoslijed i OTKRIJ recept.

1. RASTAVI I ODABERI

Ljudi kojima je materinji jezik engleski užasnu se kad shvate koliko jedna te ista riječ u hrvatskome ima različitih oblika u rečenicama. Čini im se jednostavnijim da je svaki taj oblik uče kao posebnu riječ nego da se probijaju kroz hrvatsku gramatiku.

Čovjek koji je zapamtio hrpu hrvatskih riječi bio je sav jadan zato što žlica, jabuka, košulja, deka u rečenici: tipa Dodaj mi… odjednom postaju: žlicu, jabuku, košulju, deku. Tražio je da mu kažem kako da kaže nešto što znači otprilike to isto, a da ne mora pamtiti oblike u akuzativu. Rastavio je problem na dijelove, shvatio što ne zna i pitao me za algoritam koji će mu omogućiti da sa 20 posto znanja riješi 80 posto problema.

Taj primjer zapravo pokazuje kako učiti učiti: pokušaj sam pronaći algoritam. Ako nije dobar, traži dalje. Ako nemaš vremena istraživati, pitaj nekoga tko zna. Pitaj UČITELJA. Baš to, otkriti učenicima ono do čega (još) ne mogu doći sami – to je posao učitelja danas.

2. ODREDI REDOSLIJED I OTKRIJ RECEPT

Kao osoba koja je odlučila samostalno, besplatno, pomoću interneta naučiti arapski u tri mjeseca, susrela sam se s mnoštvom odluka koje je trebalo donijeti PRIJE početka učenja.

Arapska „abeceda“ slična je našim padežima: ima tridesetak znakova, ali svaki znak ima različite oblike ovisno o tome je li na početku, u sredini ili na kraju riječi, što zapravo utrostručuje broj znakova…

Prva odluka koju sam donijela bila je: ne mogu gubiti vrijeme na početku učeći pismo, moram naći videolekcije koje imaju zvučni zapis izgovora riječi, njezin naziv napisan i arapskim pismom i transkript toga naziva.

Te videolekcije ne smiju biti dulje od tri minute jer arapski kanim učiti tri puta dnevno po 15 minuta: u prvom učenju slušam i pokušavam zapamtiti, u drugom slušam, zapisujem i pokušavam ponoviti bez slušanja, u trećem ponavljam i slušajući ispravljam svoj izgovor.

Arapske riječi tvore se od suglasničkog korijena kojemu se na vrlo kreativne načine pridružuju (umetanjem ili dodavanjem ispred i iza pojedinih suglasnika) samoglasnici kojima riječi mijenjaju oblik, vrstu, značenje.

Nema šanse da to sve naučim u početku, a da ne odustanem.

Zato sam odlučila: učit ću svaki tjedan samo one fraze i konverzacijske modele koji su mi potrebni za jednu aktivnost.

Na primjer, na kraju prvog tjedna učenja arapskog odlučila sam na ručak pozvati obitelj čiji je jedan član Arap koji već četrdesetak godina živi u Hrvatskoj. S njim ću pokušati razgovarati arapski: pozdraviti ga, zaželjeti mu dobrodošlicu u svoj dom, nutkati ga za stolom jelom i pićem, raspitivati se prija li mu, pokazati mu svoje imanje i objasniti čime se sve bavim, ispričati se za ono što ne razumijem, zamoliti ga da mi ponovi pojedine riječi, da mi kaže kako se na arapskom kaže nešto što me zanima, pozdraviti ga na kraju, zahvaliti mu na strpljenju i poželjeti mu mir.

I to mi je savršeno uspjelo.

Moj je gost bio oduševljen, a meni su narasla krila i puna entuzijazma sljedeći sam tjedan uspješno svladala osnove arapskoga pisma.

■ UKRATKO ■

Pametno učenje traži da razmišljaš, donosiš odluke, pratiš koliko su te odluke bile uspješne i pomogle ti da brže i više naučiš uz manje truda. Postoje neki univerzalni recepti, poput Ferrisova, ali svatko od nas taj recept mora prilagoditi sebi i svom stilu učenja ili otkriti vlastiti recept. Učitelj je dragocjena pomoć pri učenju kako se uči: on pomaže u otkrivanju kratica i jednostavnijih načina za shvaćanje i pamćenje. Ali, budući da svaki učenik uči na svoj način, učitelj bi učeniku mogao pomoći u brzom učenju, učenik točno mora znati što ne razumije i mora to pitati.

 Piše: Dinka JURIČIĆ