Portici – veličanstveni višefunkcionalni trijemovi

Prognoza vremena je najveći (ne)prijatelj svih putnika. Destinacija je određena, karta je u džepu, a koferi tek što nisu spremni. Ovisno o odredištu putovanja i godišnjem dobu, nameće se uvijek isto pitanje – treba li nam kišobran? Vremenske (ne)prilike nemali su broj puta neugodno obilježile dugo očekivana i pomno planirana putovanja.

Ipak, već davnih dana ljudi su se dosjetili kako riješiti taj problem kako bi nesmetano mogli šetati gradom neovisno o tome pada li kiša ili ne. Riječ je o porticima, otvorenim galerijama smještenima uglavnom s vanjske strane. Portik dolazi od latinske riječi porticus, a označava ulazni trijem koji vodi do ulaza u zgradu, ali i arkadu, odnosno natkriveni prolaz sa stupovima. Datira još iz antičke Grčke kada je služio kao ulaz u hram. Nama najbliži primjeri tih veličanstvenih arkada nalaze se upravo u susjednoj nam zemlji – Italiji. Osim ostalih, već svima poznatih ljepota, Bel Paese diči se i gradovima koji su karakteristični upravo po tim trijemovima koji, osim funkcionalnosti, imaju i upečatljivu estetiku.

Najpoznatiji grad s najvećim opsegom portika svakako je Bologna koja se može pohvaliti 38 kilometarskim drvenim arkadama koje se protežu i duž samog središta grada. Velika najezda ljudi u kasnom srednjem vijeku, a pogotovo studenata, upravo i je razlog njihove izgradnje. Na samom su početku trijemovi bili izgrađeni od drveta, a zatim je dekretom iz 1568. naložena gradnja ciglom ili kamenom. Osim srednjovjekovnih (Casa Isolani) i renesansnih (bazilika San Giacomo Maggiore), tu su i najširi (bazilika Santa Maria dei Servi), najuži (u ulici Bezimenoj – 95cm) i najviši (bolonjska nadbiskupija vinula se 10 m u vis!) svodovi. Jedan od najdužih na svijetu, svakako je portik San Luka  (dužine 3.5 km, 666 arkada) koji povezuje Porta Saragozza (jedna od 12 gradskih vrata) sa Svetištem San Luca.

Oni u Padovi pak, nestašno su razbacani po samom središtu te, da ih je moguće poslagati u nizu, prostirali bi se duž 12 km. Sama tradicija izgradnje grada na ovaj domišljat način potječe još iz davnih vremena, čemu svjedoče isprepleteni stilovi romanike, gotike, renesanse, neoklasicizma i moderne.

Stanovnici Torina pobrinuli su se istaknuti i modernu ulogu svodova pretvorivši ih u 18 km dug niz arkada koje djeluju još i dulje imajući u vidu da pršte neodoljivim dućanima stranih, ali i autohtonih proizvoda. Tu su se smjestile slastičarnice s originalnim recepturama, razne trattorie, ali i kavane iz kojih dopire opojan miris originalne talijanske kave. Vraćajući se u davnu prošlost, legenda govori o dva kilometra dugom putu nadvijenog trijemovima koji omogućuju zaklon od kiše, snijega ili vrućeg ljetnog sunca, a svojedobno su služili vladaru Vittoriu Emanuelu I Savojskom za nesmetane šetnje od svoje kraljevske palače sve do Piazze Vittorio Veneto, jednog od najvećih i najimpozantnijih torinskih trgova.

Osim široko popularnih gradova, ti su magični svodovi našli mjesto i u nešto manje poznatim gradovima poput Cunea, Bolzana ili Cava de' Tirreni.

Na kraju krajeva, jasno je da nitko ne voli biti zatečen kišom dok istražuje nepoznate krajeve, no kada zaštićeni šećete ispod svodova čak i slušanje udaranja (teških) kapljica daje cijeloj atmosferi dodatnu sanjivost i romantiku.

Autorica: Morana Pavelić Trbović