Sve je poruka

Stručnjaci kažu da riječima (verbalnom porukom) govorimo sugovorniku ono što želimo da on čuje, a ponašanjem (neverbalnom komunikacijom) šaljemo poruku o tome što stvarno mislimo i osjećamo.

Neverbalna komunikacija zapravo je govor našega tijela. Ono priča svoju priču izrazima našega lica, gestama, stavom, načinom na koji gledamo sugovornika, bojom i glasnoćom našega glasa, našim izgledom, položajima i pokretima tijela, približavanjem ili odmicanjem od sugovornika, dodirivanjem ili izbjegavanjem dodira...

Svjesne  neverbalne poruke

Naš izgled i naše držanje uglavnom su svjesne neverbalne poruke koje šaljemo svojoj okolini.

Mlada osoba išarana tetovažama, izbodena piercinzima, napadno neobične frizure, odjeće ili obuće, tim svojim neverbalnim znakovima šalje poruku: Ja sam drukčija od tebe. Ne želim biti kao ti. Iza te se poruke može kriti doista svašta: njezina nesigurnost, povrijeđenost, bunt, ogorčenje, kreativnost, genijalnost, glupost… To ne možemo iščitati u privih nekoliko trenutaka, ali poruku: Ja sam drukčija od tebe. Ne želim biti kao ti. osjetimo i prepoznajemo odmah.

Ima ljudi čija napadna zapuštenost poručuje: Ja sebe ne volim, ali ima i onih čija napadna napirlitanost i ovisnost o modnim krpicama razvikanih marki glasno poručuje: Ja sebi to mogu priuštiti ili Gledaj što nosim, a nemoj analizirati ono što govorim.

Ne moramo znati što se krije iza tih poruka i zašto ih ti ljudi imaju potrebu tako javno iznositi i pokazivati, ali činjenica je da prema njima odmah zauzimamo neki stav.

Nesvjesne neverbalne poruke

Najčešće, međutim, neverbalne poruke šaljemo nesvjesno, zapravo i ne zapažamo da ih šaljemo dok nas netko ne upozori.

Nesvjesna je neverbalna poruka na primjer nečije nesigurno ili ukočeno kretanje, pognutost, izbjegavanje dodira, pogleda, stajanje ili sjedenje u položaju kojim kao da se nastoji zaštititi ili kao da vreba trenutak kad će pobjeći. Već u prvi mah osjećamo da nam osoba takvim ponašanjem šalje poruku: Pusti me na miru. Ne osjećam se ovdje dobro. Ne znamo što je muči, ali iz govora njezina tijela čujemo nelagodu.

Ima ljudi koji svojim nadmenim ponašanjem, kolutanjem očima, posprdnim pogledim, ciničnim smješkom, nabusitim glasom ili  pogledom šalju poruku: Bolji sam od tebe. Vrlo je vjerojatno da će nam takvi ljudi biti nesimpatični i da ćemo ih izbjegavati. 

Zabavno je promatrati kako ljudi reagiraju na neverbalne poruke. Što će se, na primjer, dogoditi ako se nasmiješite osobi koja vas je slučajno pogledala na ulici? Vrlo često, nasmiješit će se i ona vama. Osmijeh je, naime, zarazan. Jednako su tako zarazni i kiselo lice i namršten i zabrinut pogled. Pokušajte se sjetiti situacije u kojoj su svi bili odlično raspoloženi, a onda je u prostoriju ušao neki mrgud, koji ništa nije rekao, ali je svima raspoloženje zbog njegova pogleda i držanja punoga osude naglo splasnulo. Pokušajte se sjetiti situacije kad ste se osjećali jadno, a onda su vas nečiji osmijeh ili gesta jednostavno iščupali iz lošega raspoloženja. Nije li to dokaz da su emocije zarazne?

Najvažnije pitanje, ono o svrsi komunikacije, o razlozima zašto uopće s nekim komuniciramo, vezano je uz neverbalnu komunikaciju a glasi: Čime želim „zaraziti“ ljude s kojima razgovaram?

Piše: Dinka JURIČIĆ

............

Kolumna je utemeljena na osobnom iskustvu i stavovima kolumnista i ne mora odražavati stavove uredništva Školskog portala ni Školske knjige.