52 pogreške koje kao učitelji stalno ponavljamo

Ili nas onemogućuju u ostvarenju naših kolektivnih potencijala? Koje pogreške činimo iznova i iznova, svaki put očekujući drugačiji rezultat?

 VJEROJATNO IH IMA MNOGO, ALI NABROJIT ĆEMO 52.

1)      Zaboravljamo da bi učenje trebalo biti zabavno.

2)      Stigmatiziramo neuspjeh.

3)     Razmišljamo o djeci kao o malim odraslim osobama.

4)     Potičemo uslužnost prema institucionalnim politikama umjesto društvene promjene i kreativnosti.

5)     Stavljamo učenike u drugi plan kad osmišljavamo, planiramo i reagiramo na njihovo učenje. (To je njihovo učenje, a ne naše.)

6)     Pretpostavljamo da sva djeca trebaju znati iste stvari.

7)     Ne uspijevamo smisleno uključiti – ili još bolje, zahtijevati – angažman zajednice u svakom sloju našeg sustava poučavanja i učenja.

8)      Ne uspijevamo ostvariti suradnju s drugim učiteljima.

9)      Planiramo unatrag od standarda.

10)     Počinjemo nastavu u sedam ujutro.

11)     Gradimo velike škole i očekujemo personalizaciju.

12)     Ne ističemo dovoljno inovaciju.

13)     Dajemo prioritet jednolikosti, a očekujemo kreativnost.

14)     Poučavamo sadržaj umjesto razmišljanja.

15)     Stavljamo „najbolje učitelje“ u „najgore škole“.

16)     Pogrešno shvaćamo koncepte i modele (npr. „personalizirano učenje“) koji bi mogli promijeniti sve.

17)     Reduciramo razumijevanje na slova i brojke.

18)     Razgovaramo o idejama umjesto o efektima tih ideja.

19)     Više cijenimo odgovore nego pitanja.

20)     Kažemo da cijenimo dubinu više od širine, ali zatim uvodimo politike i sustave koji traže suprotno.

21)     Ne uspijevamo zaštiti, optimizirati, inovirati, podržati i na druge načine povećati vrijeme za planiranje.

22)      Osmišljavamo kurikulum na temelju sadržaja, a ne na temelju razmišljanja i djelovanja.

23)     Pakiramo taj kurikulum u jedinice.

24)     Zaboravljamo da je igra najviši oblik učenja.

25)     Ignoriramo da je mobilno učenje osnovno za budućnost edukacije.

26)     Osvrćemo se unatrag umjesto da gledamo naprijed.

27)     Odupiremo se tome da tehnologija radikalno promijeni naše učionice i načine na koji radimo svoj posao.

28)     Planiramo provedbu kurikuluma kao da je to stvar kronologije – tj. kao da je linearan.

29)     Doista vjerujemo da svaki učenik može svladati svaki akademski standard – a od njih ne napravimo učenike koji mrze učenje.

30)     Stigmatiziramo „alternativne škole“ te ih ne podržavamo istom razinom inovacije i razmišljanja koje očekujemo od nealternativnih škola.

31)     Vjerujemo da je „vertikalno poravnavanje“ moguće dosljedno provoditi. *(Vertikalno poravnavanje podrazumijeva da ono što nauči u jednoj lekciji, predmetu ili školskoj godini učenika priprema za sljedeću lekciju, predmet ili školsku godinu. Poučavanje je namjerno strukturirano i logički podijeljeno tako da učenici uče znanje i vještine koje će ih progresivno pripremiti za izazovniji, teži rad.)

32)     Poučavamo čitanje kao vještinu, a ne kao ugodnu aktivnost ili potragu za znanjem.

33)     Previše opterećujemo učenike.

34)     Plaćamo puno programe osobnog razvoja koji su neuspješni. Zatim ponavljamo istu stvar sljedeće godine.

35)     Vjerujemo da su angažiranost i znatiželja učenika samo puki ciljevi, a ne da su apsolutno obavezatni.

36)     Okrivljavamo tehnologiju u slučaju loše pedagogije.

37)     Okrivljavamo pedagogiju u slučaju loše tehnologije.

38)     Ne uspijevamo kompenzirati loše uvjete u kojima neki učenici žive.

39)     Premalo iskorištavamo i premalo uslužujemo doista nadarene učenike.

40)     Bojimo zidove učionice bež bojom.

41)     Od škola činimo to da manje nalikuju na Appleove trgovine, a više na zatvore.

42)     Učionice manje nalikuju na ugodna okruženja, a više na zagušljive i krcate prostorije.

43)     Zamjenjujemo sljedeće termine jedne drugima: strogo, kompleksno, izazovno i teško.

44)     Pretvaramo dobre ideje u „programe“ i zatim se pitamo zašto učitelji okreću očima na dobre ideje.

45)     Razdvajamo kurikulum, ocjenjivanje, poučavanje i tehnologiju.

46)     Više cijenimo uslužnost učitelja nego njegov kapacitet.

47)     Slavimo jednolikost i učitelje koji „jednako razmišljaju“, ali očekujemo odlično poučavanje.

48)     Dopuštamo učiteljima da pričaju više od učenika.

49)     Dehumaniziramo učitelje pritiskom, a zatim se pitamo zašto su dali otkaz.

50)     Učenike vučemo kroz lekcije i sadržaj. (Umjesto da pronađemo novi način.)

51)     Premalo cijenimo odnose s učenicima.

52)     Razmišljamo o školi samo kao o pripremi za fakultet i karijeru.

..................................

Napomena:

• Autor članka je Terry Heick, urednik portala Teach Thought. Njegov glavni interes je kako se poučavanje mijenja u digitalnom i povezanom svijetu te digitalna pismenost, uloga igre u učenju, fleksibilnost projektno orijentiranog učenja, potencijal videoigara i simulacije u učenju itd.
• Izvor: teachthought.com