Poduzetništvo u školi

... o poduzetništvu u osnovnoj i srednjoškolskoj izobrazbi te izobrazbi i obuci zvanja. Stručnjaci i predstavnici iz više europskih zemalja dijelili su međusobno primjere dobre prakse, pomažući u stvaranju smjernica namijenjenih donositeljima odluka i prosvjetnim djelatnicima kako bi potaknuli i unaprijedili praksu poduzetničkog vođenja, kulture te poučavanja i učenja u školama i drugim institucijama za izobrazbu.

• UGRADITI PODUZETNIŠTVO U KULTURU ŠKOLE

Učenicima su škole najvažnija sredina za učenje, dok su učitelji i školska uprava ključni čimbenici koji određuju tu sredinu. Ugrađivanje poduzetništva u kulturu i vrijednosti škole potiče razvoj poduzetničkih kompetencija i kreativnih pojedinaca.

Poduzetničke škole mogu primijeniti širok spektar pristupa glede promicanja poduzetništva. Ta promidžbu može uključiti učenike na razne načine, ohrabrujući ih, primjerice, za sudjelovanje u natjecanjima i dobivanjima nagrada i priznanja.

Veća fleksibilnost u školi pomaže unošenju inovativnih aktivnosti i elemenata u kurikulum, koji mogu biti podržani financijski i/ili kadrovski kako bi se postigla održivost.

Uključivanje roditelja i partnerskih organizacija u školske aktivnosti i motiviranje učitelja za promicanje poduzetništva kao ključne kompetencije također su često objedinjeni u uspješnim postupcima poduzetničkih škola.

Poduzetnička je izobrazba nerijetko postavljena kao alternativni, izvankurikularni predmet na razini osnovne i srednje izobrazbe.

Promiče se u učionicama brojnih škola, nerijetko uvođenjem manje tradicionalnih metoda nastave i učenja, uključujući stvaranje praktičnog iskustva timskog rada, učenja temeljenog na rješavanju problema, poduzetničkim prigodama tijekom provedbe projekta, te učenja izvan učionice.

Cilj je načiniti učenika znatiželjnim, a učenje važnim za učenikov život.

• ŠKOLE NE POSTOJE U IZOLACIJI

Škole su sastavni dio njihova lokalnog ekosustava; ne postoje u izolaciji. Odnosi i uzajamno djelovanje između škola i izvanjskog okruženja izravno ili neizravno utječu na sve unutarnje i vanjske dionike. Razumijevanje tih odnosa i uvećanje moguće koristi iz suradnje okrenute prema van ključ su potpore poduzetničkim inicijativama.

Škole koje su otvorene, s pristupima okrenutima van, mogu osigurati da iskustvo učenja zadobije lokalnu važnost i pruži učenicima mogućnost ispuniti projektnu zadaću koja se tiče društvenih pitanja i svakodnevnih problema. Odnosi između škola i njihovih partnera ne moraju biti službeni ni dugotrajni da bi se ostvarili probitci.

Kada škole postanu aktivnije u ekosustavu, posljedica toga može biti odgovornija i osjetljivija zajednica na puno načina. Tako se puno lakše mogu poticati i voditi učenici da se uklope u svoju okolinu.

Uključivanje lokalnih poduzetnika u planiranje ili dostavljanje poduzetničkih inicijativa i aktivnosti, pozivanje bivših učenika kao inspiracijskih govornika ili poslovnih vođa kao modela uloga za učenike česti su načini angažiranja.

• HRVATSKA PRAKSA KAO DOBAR PRIMJER

Kao primjer dobre poduzetničke prakse u školama ističe se primjer Hrvatske i Vladina Strategija učenja za poduzetništvo 2010. – 2014. Posebice su izdvojeni tečajevi za učitelje i Dječji tjedan poduzetništva, projekt koji se provodi od 2008. godine u osnovnim školama i dječjim vrtićima diljem Republike Hrvatske.

Spominje se također i Prva zagrebačka gimnazija, koja se natjecala za projekt financiran iz fondova Europske unije s ciljem razvoja obuhvatnog kurikuluma, smjernica za učitelje i odgovarajuće metodologije za poduzetničku izobrazbu u hrvatskim srednjim školama. [ Izvor | schooleducationgateway.eu ]