Ljuti se, čovječe

A kad se naljute, onda izađite negdje gdje nikoga nema i ničemu ne možete nauditi pa – istresite iz sebe svoju ljutnju. Onda se vratite i porazgovarajte o onome što vas je naljutilo.

Učite djecu da se naljute, da se jako naljute ako treba, a onda da svoju ljutnju istresu iz sebe dobro pazeći da je ne istresu na druge!

Ljutnja je sasvim normalna ljudska emocija, osjećaj koji se javlja u nama kao odgovor na prijetnju ili nepravdu koju osjećamo. Znate li što se događa ljudima ne reagiraju na prijetnje i nepravde nego potiskuju svoju ljutnju, gutaju je i čuvaju u sebi? Obično ili puknu pa postanu agresivni,  ili se otruju potisnutom ljutnjom pa nje postanu malodušni, zlobni, zajedljivi, agresivni…  Ne želite oko sebe takvu djecu, takve ljude, zar ne? Zato nikom nemojte braniti da se naljuti, ali naučite ga da ništa ne učini i ništa ne kaže prije nego što svoju ljutnju ispuše iz sebe.

Počnite primjerom. Cijelo vrijeme mislite na to da djecu ne odgajamo onim što govorimo, nego onim što činimo. Djeca  naše riječi katkad slušaju, katkad ne, ali naša ponašanja su im uvijek model koji oponašaju.  Dakle, iskoristite situaciju kad su vas toliko naljutili  da vam se čini da biste mogli iskočiti iz vlastite kože. Prva reakcija učitelja i roditelja u takvim situacijama je da počnu vikati na djecu, grditi ili optuživati. Loša je to poruka. Ona zapravo kaže: Gledaj me i ponašaj se kao ja. Zato, umjesto da se izvičete na one koji su vas naljutili, pokušajte im mirno reći nešto poput:

Jako sam ljuta. Moram na trenutak izaći da se malo smirim. Za to vrijeme vi napravite/riješite/pročitajte… Kad se vratim, provjerit ću što ste uradili…

Takvim postupkom pokazujete primjerom da je u redu naljutiti se, ali i da se – kad smo ljuti – valja  maknuti od ljudi dok se malo ne ohladimo. Dok smo ljuti, naime, nismo svoji: ne donosimo dobre odluke, ne ponašamo se pametno, ne razgovaramo na dobre načine pa stvaramo nove probleme i izazivamo nove sukobe. 

Najbolji način ispuhavanja ljutnje jest raditi nešto od čega se čovjek dobro oznoji: trčati, skakati, brzo hodati, kositi travu, čistiti snijeg, cijepati drva, oprati stubište, očistiti kupaonicu… svejedno. Višestruko je korisno ljutnju iz sebe istresati oznojivši se radeći nešto korisno.

Ovo je, ukratko, čarobna formula koju treba primjenjivati što češće:

Ljutnja je najbolji mogući motivator koji nas pokreće na rješavanje problema. No, hoćemo li u tom rješavanju biti stvaratelji ili razaratelji ovisi o tome tko upravlja: mi ljutnjom ili ljutnja nama. 

Piše: Dinka JURIČIĆ

............

Kolumna je utemeljena na osobnom iskustvu i stavovima kolumnista i ne mora odražavati stavove uredništva Školskog portala ni Školske knjige.