Godinama učenike odgajamo i obrazujemo u duhu građanskog odgoja

[Piše: Marina ŽITKOVIĆ, pedagoginja u OŠ Pantovčak, Zagreb] Nije nužno uvoditi poseban predmet kad postoji mogućnost da svaki učitelj unutar svojeg predmeta povezuje sadržaje sa životom, aktualizira ih i uvodi učenike u pojedine dimenzije građanskog odgoja.

Posve je svejedno da li se radi o kulturnoj, gospodarskoj, ekološkoj, ljudsko pravnoj ili političkoj dimenziji, zasigurno je učenike potrebno uvoditi u sustav razmišljanja koji pretpostavlja odgovoran odnos prema životu u zajednici u suglasju s prirodom.

Ne samo znanja nego i razumijevanje odnosno usvajanje vrijednosti i zauzimanje stava su kategorije koje oblikuju svakog pojedinca.

U toj funkcionalnoj sastavnici sve je to međusobno povezano i ovisno.

Ukoliko se formiranje stavova temelji na vrijednostima uvažavanja i poštivanja dostojanstva pojedinca onda nisu upitne reakcije na različitosti u društvu.

Dakako, neophodna su znanja i razumijevanje od kuda te pojavnosti u društvu, međutim bez stvarnih primjera u svakodnevnom životu učenici teško usvajaju građanske vještine.

Vrlo je teško kod učenika postići razumijevanje i prihvaćanje pojedinih stavova i vrijednosti ako primjeri iz svakodnevnog života ukazuju upravo suprotno. Tako se i ta politička dimenzija često iskrivljuje i vjerojatno je to jedan od uzroka apolitičnosti mladih i nerazumijevanje vlastite uloge u životu jednog uređenog društva, građanskog društva.

U životu i radu škole ima puno segmenata gdje se praktično provodi građanski odgoj, a da to nije naglašeno niti izdvojeno kao sadržaj.

Učenici sudjeluju u radu svojeg razrednog odjela i samostalno odlučuju, a često i iniciraju neke promjene u školi. Na Vijeću učenika imaju mogućnost participirati u zajedničkim aktivnostima no imaju i pravo glasa kod odlučivanja o vrsti i prioritetima u školskoj godini kada se govori o prijedlozima za uvođenje inovacija ili pak mijenjanju postojećih pravila ili sl.

Ekološka dimenzija svakodnevno je prisutna kroz odgovoran odnos prema neposrednoj okolini ali i kroz uključivanje u niz projekata za očuvanje prirode i održivi razvoj.

Od najranije dobi učenike se upućuje u razvrstavanje otpada i recikliranje, pa tako sudjeluju u raznim aktivnostima prikupljanja i sortiranja ambalaže te time i humanitarno djeluju.

Osim ekologije prirode učenike se upućuje i u ekologiju međusobnih odnosa jer svakodnevni život zahtijeva toleranciju i empatiju kako i nenasilno rješavanje sukoba. Učenike se uvodi u medijaciju i osnove suđenja te se time naglašava i društvena dimenzija.

Osnove poduzetništva i raspolaganja resursima dio su koji učenike već od prvog razreda priprema za odgovoran odnos i svijest o vlastitoj ulozi u svakodnevnom životu u suradnji s drugima i uvažavanju procedura i pravila suživota.

Ljubav prema zavičaju i nacionalnom identitetu njeguje se u nastavnim predmetima koji uključuju sadržaje kako što su domovina, tradicija, nasljeđe, identitet i uočavanje vrijednosti vlastitog uz poštivanje vrijednosti tuđeg, uvodi ih se u interkulturalni dijalog kao imperativ života u današnjem vremenu.

Svakodnevno je prisutan primjer nulte tolerancije na nasilje bilo koje pojave kao i naglašavanje posljedice za nepridržavanje pravilima Kućnog reda i nepoštivanja svakog pojedinca.

Redovito se naglašava pravo pojedinca na sigurnost i slobodu govora uz odgovornost za vlastite postupke.

Samo u uređenoj zajednici gdje su pravila jasna i svima poznata može se svaki pojedinac ostvariti sa svim svojim potencijalima i očekivati zaštitu ako je na bilo koji način ugrožen.

Mišljenja sam da se međupredmetna povezanost redovito provodi kroz uključivanje u zajedničke projekte, a unutar nastavnih predmeta svaki učitelj autonomno procjenjuje koji nastavni sadržaji i na koji način mogu i trebaju biti aktualizirani.

Što se pak tiče uvođenja posebnog nastavnog predmeta osobno se slažem da bi njegovim uvođenjem još više bila naglašena građanska kompetencija tako prijeko potrebna našim mladima da se što bolje danas sutra mogu aktivno uključiti u život zajednice, i motivirani i sigurni da će vlastitim djelovanjem imati utjecaj na svoj život razmjerno količini osobne angažiranosti.

Piše: Marina Žitković, pedagoginja u Osnovnoj školi Pantovčak u Zagrebu

[IZ DRUGIH MEDIJA | goo.hr]