Odgoj i priroda

Ona nije visoka poput drugih i ne obiluje lišćem. Međutim, sama biljka nije kriva za to. Kad smo sadili to drveće, nismo previše obraćali pozornost na lokaciju. Vrtlar koji nam je pomagao rekao je da lovorvišnje dobro uspijevaju bez obzira na to jesu li na suncu ili u sjeni.

Stoga smo ih posadili na samom kraju našeg dvorišta da nam posluže kao ograda. Nismo uzeli u obzir budući rast ostalog drveća koje ih okružuje i koje sada baca duboku sjenu na taj dio dvorišta gdje su posađene četiri lovorvišnje.

Lovorvišnje su došle s "uputama" – skrivenim potencijalom za ono što im je potrebno da postanu lovorvišnje koje će jednog dana zatvoriti stražnji dio našeg imanja. Ali, okoliš u kojem rastu se mijenjao dovoljno da jedna od njih četiri ne doživi svoj puni potencijal.

ODGOJ I PRIRODA

Okoliš je odgoj, a dijete u svom sirovom obliku je priroda. Postoji vrlo malo ili ništa što možemo napraviti da bismo promijenili djetetovu prirodu, ali postoji puno toga što možemo učiniti da bismo mu pružili prikladan odgoj koji je prirodi potreban kako bi postigla svoj puni potencijal u okolini u kojoj jest.

Maria MONTESSORI je vrlo jasna u vezi s važnošću okoline potrebne maloj djeci tijekom godina u kojima njihovi umovi upijaju sve oko sebe i tijekom osjetljivih razdoblja. Predstavila je jasan nacrt za ulogu "pripremljene okoline" i ulogu odrasle osobe u toj okolini. Prema njezinoj knjizi:

„Ako postoji ijedno svojstvo koje bi više od drugih trebalo obilježavati pripremljenu okolinu, to je red.“

„O načinu na koji odrasla osoba čuva red u pripremljenoj okolini – ili ga ne čuva–uvelike će ovisiti uspjeh ili neuspjeh njezinog razreda.“

„Marija Montessori učinila je sljedeće: shvaćajući prirodu djetetova uma, ona je za njega pripremila posebnu okolinu, a zatim je, stavljajući dijete u tu okolinu, dala slobodu da živi u njemu i upija ono što tamo nađe.“

„Ako učitelj (odrasla osoba) i dijete pređu u drugu sobu – napuštajući pripremljenu okolinu – ti novi odnosi nestaju, a s njima i međusobno povezane funkcije uma koji upija u pripremljenoj okolini.“

„U ovoj okolini dopušteno je samo ono što će pomoći u razvoju. Izvan nje moramo držati sve što može djelovati kao prepreka – to vrijedi i za odraslu osobu koja se previše upleće. Čak i stvari koje su neutralne ili nevažne trebale bi biti isključene iz te okoline. Konstruktivna psihička energija koju priroda omogućuje djetetu za izgrađivanje njegove osobnosti je ograničena, stoga moramo napraviti sve što možemo kako bismo se osigurali da ta psihička energija ne bude protraćena na aktivnosti pogrešne vrste.“

Jasno je, mi radimo s djetetovom prirodom u okolini koja odgaja – neumornim i dosljednim održavanjem i pripremom te okoline. To je naša uloga ljubavi, a okolina reflektira tu ljubav u svojoj spremnosti (pripremljenosti) da podrži djetetovu prirodu.

SAMO U PRIPREMLJENOJ OKOLINI ODRASLA OSOBA IMA NEKAKAV UTJECAJ NA RAZVIJANJE DJETETOVE PRIRODE.

1.       Praktična pravila za učitelja (ili odraslu osobu) u odnosu na okolinu.

2.       Savjesna briga o djetetovoj okolini: održavajte je besprijekorno čistom i uređenom.

3.      Kada je potrebno, ponovno obojite ili ponovno zašijte: uljepšajte kuću.

4.      Naučite djecu kako se koriste određeni predmeti i pokažite im kako raditi vježbe za praktičan život (to morate napraviti smireno, graciozno i točno, onako kako želite da i djeca to rade).

5.      Stavite dijete u dodir s okolinom (aktivnom) i, kada dijete to postigne, postaje pasivno.

6.      Neprestano promatrajte djecu tako da možete vidjeti kome je potrebna pomoć.

7.      Požurite kada vas trebaju.

8.      Slušajte i reagirajte na djetetove molbe.

9.      Poštujte i nemojte ometati dijete koje radi.

10.   Poštujte i nikada nemojte ispravljati dijete koje čini pogrešku („poučavajte podučavanjem, a ne ispravljanjem).

11.    Poštujte dijete koje se odmara i gleda kako druga djeca rade, bez ometanja ili prisiljavanja na rad.

12.    Budite neumorni u ponovnom nuđenju lekcija onima koji su ih već odbili i u poučavanju onih koji ih još nisu svladali pa još griješe.

13.   Svojom brigom i svrhovitom tišinom te svojim nježnim govorom i prisutnošću učitelj mora animirati.

14.   Učitelj mora obznaniti svoju prisutnost onima koji tragaju i sakriti je od onih koji su već pronašli.

15.   On postaje nevidljiv onima koji – nakon što su završili svoj rad vlastitim trudom – nude svoj rad kao neku "duhovnu stvar".

Naš je posao služiti djetetovoj prirodi brigom o okolini u kojoj dijete provodi svoj dan razvijajući se, bilo to kod kuće ili u školi. To je ljubav koju pokazujemo djetetu – poštovanje i čast koju pridajemo kreativnoj prirodi te sirovom potencijalu djeteta. To je naše partnerstvo s njim u ovom kreativnom pothvatu.

....................

NAPOMENA:

• Autorica članka je Charlotte Kroger, konzultantica/mentorica u školi Montessori, sa 14 godina iskustva u vođenju dječjih zajednica.
• Izvor: mariamontessori.com