Pustite ih neka plaču

Tijekom toga nimalo jednostavnog procesa kušaju konflikte i muke odrastanja koji mogu biti izazovima učitelju koji nastoji uskladiti poučavanje s individualnim učenjem i grupnom dinamikom.

ZAŠTO PLAČEMO?

Psihologinja Diana Rivera, stručnjakinja za izobrazbu i autorica članka objavljenog na Edutopiji, veli da je joj je taj posao omogućio kontakte s različitom djecom i učiteljima te pomogao promotriti raznoliku dinamiku u učionici između učenika i učitelja.

Prepričala je slučaj kojemu je sama svjedočila u učionici kada je jedan dječak nakon sukoba s drugim djetetom počeo plakati, što je odmah privuklo pozornost druge djece, dok je učitelj zahtijevao od njega da smjesta prestane plakati govoreći mu: „Nisi više beba.“ „Maleni se dječak borio zadržati suze jer nije postojalo ni jedno sigurno mjesto za prihvaćanje tih suza, niti uvid o njihovu uzroku i zašto su važne“, piše Diana Rivera i nastavlja: „Napustila sam učionicu, razmišljajući o bezbrojnim drugim slučajevima kada sam svjedočila istom postupku. Izgleda kao da bi nakon izvjesne dobi dijete trebalo znati kako podesiti plakanje i razloge zbog kojih to čini, te da suze ukazuju na nedoraslo ponašanje.“ Njoj su sve to „štetna očekivanja“, suprotna načinu na koji suze funkcioniraju u svezi s emocionalnim i mentalnim boljitkom tijekom cijelog našeg života.

Suze imaju brojna biološka i psihološka uporišta otkrivena u istraživanjima. Slijede neki od njih.

Suze su egzokrini proces i mogu ublažiti stres uklanjajući iz tijela potencijalno štetne stresom izazvane kemikalije.

Suze mogu odražavati našu sklonost. Primjerice, pojedinci koji ležernije izražavaju emocije skloni su plakanju koje se smatra karakterističnim i zdravim, za razliku od plakanja nesigurnih pojedinaca koji to mogu činiti na neprikladan način.

Suze služe kao važan komunikacijski alat, dopuštajući uplakanom ili uplakanoj da pokaže njegovu ili njezinu potrebu za potporom.

Nadalje, izgleda da su tijekom razvojnog razdoblja pojedinca suze temeljni način za izražavanje i reguliranje osnovnih emocija kao što su tuga, srdžba, razočaranje i radost. U većini slučajeva, kada se emocija osjeti, suze su prvi i izvorni odgovor.

Ako su suze nužne, zašto se onda teško nositi s plakanjem u učionici? Na djelu je pomanjkanje zagovaranja plakanja koje izrasta u mnogo veće sustavno pitanje. To znači, primjećuje psihologinja Diana Rivera, da se na suze gleda kao na znak slabosti, ranjivosti, u društvu nesposobnom na zdrav način odgovoriti na emocije. Suze također pokreću osnovne emocije drugih ljudi i svaki se učitelj može pribojavati – svjesno ili nesvjesno – da to pojačava emocionalni kaos u drugima, poglavito njemu samome.

Poučavanje je ranjiv sustav, a dijete koje plače može predstavljati urušen sustav.

DOPUSTITE DA IM TEKU SUZE

Dopustiti osobi da plače bez utišavanja podupire izražavanje emocionalne reakcije te osobe. Emocije su sposobne razvijati se kroz svoj naravni ciklus što ima vrijednost za pojedinca, dinamiku u učionici i društvo u širem smislu koje poštuje emocije svih vrsta. Tako se sućutno pokazuje da su ljudi osjećajna i emocionalna bića koji zavrjeđuju sigurno utočište kako bi upotpunili emocionalno iskustvo. Diana Rivera nudi četiri savjeta u potporu dopuštanja plakanja i raspravi o toj temi:

ZADRŽITE PROSTOR

Djeci su potrebni prostor i vrijeme kako bi iskusili početnu emocionalnu reakciju i osjetili je u cijelosti. Budite otvoreni prema količini vremena koju zahtijeva taj proces i nemojte ih požurivati.

PRIHVAĆANJE ZANEMARUJE ZAHTJEVE

Zahtijevati da učenici odustanu od plača priječi njihov naravni proces primanja informacija. Radije uporabite vlastitu energiju da prihvatite te osnovne emocije kao temelje za učenikovo učenje.

BUDITE SUĆUTNI I OTVORENI

Možda će uplakano dijete poželjeti podijeliti razloge zbog kojih plače i, u pojedinim slučajevima, neće biti u stanju to učiniti potpuno, jer emocija proizišla iz jednog doživljaja može poslužiti kao razlog plača povezanom doživljaju trenutak poslije. Slušanje s nezačepljenim i sućutnim ušima uzima u obzir složenost plakanja i ljudsko iskustvo.

STVORITE EMOCIONALNO ZAŠTIĆENU UČIONICU RAZGOVOROM I DINAMIČNOM RAZMJENOM IDEJA

Ovisno o razredu, učitelji mogu pripomoći učenicima prepoznati i prihvatiti raspon osjećaja koji se mogu javiti kao reakcije na različite izazove. Ako su poželjni standardi, u obzir vjerojatno dolaze oni koji odražavaju snošljivost i suosjećajnost.

………………………….

Napomena:

• Dr. Diana RIVERA vodeća je kreativna trenerica, stručnjakinja koja rabi kreativne prakse, modele vođenja i suvremena istraživanja iz psihologije u poučavanju svojih učenika i usmjeravanju klijenata. Razvila je inovativne višetjedne integracijske umjetničke programe za djecu, adolescente i stručno usavršavanje učitelja sjedinjujući dramu, kreativno pisanje i likovne uvjetnosti.
• edutopia.org