Kako prepoznati najbolje obrazovanje?

Prvi put kad sam tražila školu za svoje dijete u Washingtonu, prije nekoliko godina, provela sam dosta vremena zureći u razredne oglasne ploče. Nadala sam da će crteži i radovi učenika te pravila koja je učitelj postavio otkriti tajne te učionice. Je li to mjesto na kojem se događa učenje? Je li to mjesto na kojem se djeca osjećaju sigurnima? Inspiriranima? Znatiželjnima?

To, doduše, nikad nije upalilo. Nisam uspjela saznati ništa preko oglasne ploče. Sada znam da sam tražila na pogrešnom mjestu.

Otad, nakon što sam provela godine proučavajući škole diljem svijeta, procjenjivala sam ih drugačije. To, naravno, nije lako. Svako dijete je drugačije. Izvanredna škola za jedno dijete mogla bi biti pravi pakao za drugo.

Ipak, kad je riječ o traženju škole koja je ujedno i stroga i živa, puna elana i učenja, postoji nekoliko pouzdanih trikova.

Na temelju onoga što sam vidjela posjećujući škole na četiri kontinenta, slušajući djecu, učitelje i roditelje te proučavajući istraživanja drugih, pametnijih ljudi, evo nekoliko savjeta iz mog vlastitog vodiča za uočavanje prvoklasne edukacije.

• PROMATRANJE UČENIKA

Pokušavate li razumjeti neku školu, možete ignorirati većinu informacija koje ste dobili. Osnovne informacije? Prilično beskorisne. Prosječna veličina razreda? Ne toliko važna kao što većina ljudi misli.

Neka istraživanja pokazala su da manji razredi mogu koristiti djeci u osnovnoj školi, ali druga istraživanja nisu pronašla nikakvu jasnu vezu.

Zapravo, neke od zemalja s najkvalitetnijom edukacijom na svijetu (Japan ili Koreja) obično imaju veće razrede od onih u SAD-u, a neki konzistentno neupečatljivi edukacijski sustavi imaju neke od najmanjih razreda (Grčka, Italija).

Pretpostavimo li da su veličine razreda od 15 do 35 učenika, istraživanja pokazuju da drugi faktori, uključujući kvalitetu poučavanja, znače više od veličine razreda.

Rezultati testova? Jesu neka pomoć, ali uglavnom ih je vrlo teško dešifrirati. Koliko je dobar test? Koliko vrijednosti škola pridodaje onome što su djeca već naučila kod kuće?

Umjesto toga, najbolji je način da otkrijete kvalitetu škole da provedete vrijeme – makar i 20 minuta – posjećujući razrede dok traje nastava.

Kad stignete tamo, važno je znati gdje tražiti. Okrenite se od oglasnih ploča i promatrajte učenike. Provjerite obraćaju li sva djeca pozornost na učitelja, jesu li zainteresirana za ono što rade i rade li naporno.

Nemojte tražiti znakove reda; ponekad se učenje događa u dvorani za predavanja, ali češće na glasnim mjestima gdje djeca rade u grupama bez mnogo učiteljevih uputa. Neke od najgorih učionica su tiha, uredna mjesta koja odraslima obično izgledaju obećavajuće.

Sjetite se da strogo učenje zapravo izgleda strogo. Ako djeca projure kroz radnu bilježnicu, to nije učenje. To je ispunjavanje formulara. Djeci ponekad smije biti neudobno; to je sasvim u redu. Ona ne bi trebala biti frustrirana ili očajavati; umjesto toga, trebala bi dobiti pomoć kada im je to potrebno, često od svojih vršnjaka.

Djeca ne bi smjela provoditi preduge prazne vremenske periode prelazeći s jedne temu na drugu ili čekajući sljedeću aktivnost. Moraju osjetiti osjećaj hitnosti.

• MANJE PRIČAJTE S UČENICIMA

Ljudi, uključujući novinare, rijetko pitaju učenike za njihovo mišljenje. Većina misli da su djeca premala da bi shvatila, a za stariju djecu se misli da se previše dosađuju.

Prema mom iskustvu, ni jedno od toga nije istina. Sve dok postavljate inteligentna pitanja, učenici su najiskreniji i najkorisniji izvori u svakoj školi.

Nemojte postavljati pitanja poput: „Volite li ovog učitelja?“

Što kada bi visok, nasmijan stranac došao u vaš ured i pitao vas: „Volite li svog šefa?“ Vjerojatno biste se pitali nije li ta osoba neki savjetnik doveden da vam da otkaz. Djeca jednako reagiraju. U svakom slučaju, biti naklonjen nekom učitelju nije isto što i učiti od njega. Umjesto toga, postavljajte pitanja koja su specifična, puna poštovanja i smislena.

Prvo pitanje koje obično postavim je vrlo izravno: Što radite u ovom trenutku? Zašto?

Začudili biste se koliko mnogo djece može odgovoriti na prvo pitanje, ali ne i na drugo. Ipak, drugo pitanje je važnije. Da biste se uživjeli u školi, djecu treba stalno i svaki dan podsjećati na svrhu.

• IGNORIRAJTE TEHNOLOGIJU

Nažalost, postoji premalo podataka da bi se usporedila ulaganja u tehnologiju diljem različitih zemalja. Ali, anegdotalni dokazi sugeriraju da Amerikanci troše puno poreznog novca na visokotehnološke igračke za učitelje i učenike, od kojih većina nema nikakvu dokazanu vrijednost u procesu učenja.

Kada sam anketirala 200 učenika na razmjeni koji su proveli vrijeme u srednjim školama u SAD-u i u inozemstvu, sedam od deset učenika se složilo da američke škole imaju više tehnologije.

Ni jedan američki učenik koji je sudjelovao u anketi nije rekao da u američkim školama postoji znatno manje tehnologije nego drugdje.

Najpametnije države usmjeravaju više sredstava za plaće učitelja i za učenike iz slabijih ekonomskih uvjeta. Kada tražite edukaciju svjetske klase, sjetite se da su ljudi uvijek važniji od rekvizita.

• POSTAVITE TEŠKA PITANJA RAVNATELJU

Kada tražite školu za svoje dijete, imajte na umu da je čelnik škole važniji od bilo kojeg drugog faktora. Da, učitelji su također vrlo važni, ali u ovom sustavu ne možete birati učitelja svoje djece. Stoga, morate se osloniti na ravnatelja da će to napraviti za vas.

Nemojte se bojati postaviti pitanja poput: Kako birate učitelje? i Promatrate li ih kako poučavaju prije nego ih zaposlite?

Finska, Koreja i sve druge edukacijske supersile biraju svoje učitelje relativno efikasno, tako da od učenika koji su primljeni na pedagoške akademije zahtijevaju da budu u gornjem postotku najboljih učenika u svojim srednjim školama.

Takva selektivnost nije dovoljna sama po sebi, ali osigurava razinu prestiža i edukacije koja čini mogućim doista velike stvari.

Budući da većina zemalja, uključujući SAD, ne čini taj logičan korak, ravnatelj je čak još i važniji. Kao vođa, on funkcionira kao filtar za biranje najboljih kandidata. Ništa nije važnije od odluka koje ravnatelj donosi o tome koga će zaposliti, kako će uvježbavati učitelje i koga će otpustiti.

Naposljetku, nemojte zaboraviti pitati kako ravnatelj čini učitelje boljima kad ih zaposli. Što više specifičnosti čujete u odgovoru na to pitanje, tim bolje. Većina učitelja funkcionira bez značajnih povratnih informacija, u izolaciji. U današnje vrijeme to je nedopustivo.

Što god radili, izbjegavajte zamke za roditelje koje postoje diljem svijeta.

Nemojte pretpostaviti da je škola dobra samo zato što ima mnogo prirodnog svjetla i prekrasne zgrade. Nemojte misliti da će plaćanje velikih svota za školu garantirati dobro poučavanje; diljem svijeta djeca koja idu u privatne škole obično postižu otprilike iste rezultate na međunarodnim testovima kao i učenici iz javnih škola.

Konačno, sjetite se savjeta koji maratonci diljem svijeta dobivaju: Pijte vodu. Nemojte zaboraviti trčati. I nemojte odustati.

..........................

• Ovaj esej je izvadak iz knjige Amande RIPLEY „Najpametnija djeca na svijetu – i kako su postala takvima“ objavljene 2013. godine
• Izvor: greatschools.org