Škola bez pravila na igralištu

Otkako postoje školska igrališta, uvodi se niz pravila ponašanja na njima radi sigurnosti učenika. Pridržavanje tih pravila smatralo se dosad  najvažnijim uvjetom da se sačuva zdravlje učenika na satima tjelesne kulture i za njihova boravka na igralištu izvan nastave.

Nema pravila, nema kaosa

No Bruce McLachlan, ravnatelj osnovne škole Swanson u Aucklandu u Novom Zelandu, suprotstavio se takvu uvriježenu mišljenju. Umjesto da čvrsto ustraje na poštovanju prihvaćenih pravila ponašanja na školskom igralištu, on ih je jednostavno odreda ukinuo! Pokazalo se da je njegova odluka bila pravi potez. Zahvaljujući ravnateljevoj zabrani svih pravila, smanjilo se vršnjačko nasilje i zlostavljanje te vandalsko ponašanje, a prorijedile su se i ozljede. Učitelji su pak primijetili da su učenici više usredotočeni na nastavu.

Učenicima osnovne škole Swanson dopušteno je ono što drugima nije – penjati se na drveće, voziti skateboard i igrati se lovice tijekom odmora. Štoviše, dopušteno im je igrati se i na odlagalištu otpada, među starim automobilskim gumama i probušenim vatrogasnim cijevima.

„Pretjerano pazeći na sigurnost djece, često postižemo suprotan učinak umjesto da im dopustimo neka nauče padati. Sa stajališta odraslih dječje igralište izgleda kaotično, ali nije tako. Prema vlastitu iskustvu znam da djeca upadaju u nevolje kada nisu motivirana ili zaokupljena nečim korisnim. Upravo tada zlostavljaju svoje vršnjake, nagrđuju pročelja grafitima ili razbijaju zajedničku imovinu oko škole”, rekao je ravnatelj McLachlan.

Preuzimanje rizika

Ukidanje pravila sigurnosti na školskom igralištu zamišljeno je i ostvareno u sklopu istraživanja pokrenutog na tamošnjem Sveučilištu za tehnologiju i Sveučilištu Otago kako bi se potaknula aktivna igra među djecom. Istraživač Grant Schofield tvrdi da postoji previše pravila koja se odnose na sigurnost na školskim igralištima. „Opsjednuto zaštitom djece, društvo zanemaruje dobrobiti proizišle iz preuzimanja rizika”, uvjeren je. „Preuzimanjem rizika djeca razvijaju funkcije čeonog režnja mozga što znači da su svjesna posljedica. Sama moraju znati nositi se s rizikom, tomu ih ne možemo naučiti.”

Važnost tog projekta osobito je porasla kad su zaustavljeni planovi nadogradnje školskih igrališta zbog pretjerane ustrajnosti na rigidnim pravilima sigurnosti i skupoj opremi za igru.