Poučavati znači usaditi potrebu za znanjem

Ono što ne zna. Međutim, što znači znati nešto? Što znači razumjeti? Kako razumijevanje može voditi do sposobnosti? Vještina? Postoji li razlika između sposobnosti i vještina?

Što je znanje? Mudrost? Kako znanje vodi do razumijevanja, i kako se razumijevanje pretvara u nešto što možemo nazvati "mudrošću"?

Sve ovo zvuči pomalo apstraktno, ali ne razlikuje se previše od onoga kada umjetnik razmišlja o boji ili kad arhitekt razmišlja o dizajnu.

• Mudrost, razumijevanje, znanje, vještine – i veze između njih – sama su suština učenja.

Unutar tih ideja postoje male razlike – ali ključne i važne.

Stoga, „neznanje“ – je li to isto što i znatiželja? Vjerojatno nije.

 „Neznanje“ može prethoditi znatiželji, ali nije sigurno da će se razviti u tom smjeru. Zapravo, čisto „neznanje“ se ne može razviti u znatiželju – kako onda možemo biti znatiželjni u vezi s onim što nam je potpuno nepoznato? Moramo imati nešto od čega ćemo početi, zar ne?

Ali, to može biti korisna početna točka za razvijanje lekcija ili iskustva učenja. Suštinskih pitanja. Projektnih ideja. Prilika za suradnju. Čak i izbor knjiga koje ćemo čitati, oblik ocjenjivanja, ili tehnologije za učenje, može početi od te jedinstvene jezgre „neznanja“. To se događa tako da najprije počnemo od onoga što je poznato.

Učenik može „znati“ nešto o Američkoj deklaraciji o neovisnosti. Tko ju je napisao, koja je bila njezina osnovna svrha, tko je bila njezina publika – čak i kako je strukturirana kao argument. Učenici mogu znati tko ju je potpisao, kao i datum kada je potpisana i grad u kojem je potpisana. Sve je to znanje nižeg stupnja koje je lako distribuirati. Informirati. Prenijeti s jedne osobe na drugu. I to je ključno svojstvo znanja – ono može biti, većim dijelom, distribuirano.

Razumijevanje ne može. Mudrost ne može. Oni se stječu samonametnutom spoznajnom prinudom.

U trenutku kada učenik više ne može tolerirati neznanje, može slijediti određenu ideju. Ako to napravi sa znatiželjom, te u terminima i oblicima koji mu daju priliku da bude zaigran i samopouzdan, ta znatiželja može se razviti u nešto agresivno.

To što znam "ovo" i "ovo" naposljetku mi pomaže razumjeti "ono", ali ubrzo nakon toga mogu osjetiti da sam dosegnuo svoje granice u „znanju“, a te granice mi smetaju više nego rad potreban da bi ih izgurao s puta. Zapravo, ne mogu zamisliti da nešto ne znam u punom kontekstu te stvari.

Na primjer, ta deklaracija o neovisnosti – koje druge slične dokumente su američki utemeljitelji koristili kao model? Zašto uopće dokument? Što činjenica da su napravili formalni dokument govori o njihovom stanju uma?

Koje nade su imali za uspjeh toga dokumenta? Je li to bio "pucanj u prazno", ili je njihov snažan jezik prikrio njihovu nesigurnost? Postoje li ikakve riječi ili fraze u dokumentu koje nam mogu pružiti neki trag?

Je li namjera tog dokumenta bila da zavede i zbuni? Sredstvo pomoću kojeg su kolonisti mogli oblikovati iluziju kontrole?

Što taj dokument znači meni danas?

Je li on ključna karika koja vodi do Ustava i drugih svevremenih dokumenata? Je li vrijedan istraživanja? Zašto? Što mi taj dokument može reći o društvenim medijima? O terorizmu? Kolonijalizmu modernog doba?

Zašto bih uopće trebao mariti za taj dokument? Ili za Williama Faulknera? Fizičke zakone tekućine? Znanstveni proces?

Zašto?

Zbog citiranja izvora?

Procesa pisanja?

Ako shvatim da su to važne stvari, cijeli proces davanja i uzimanja između mene i vas će se promijeniti.

Nemojte mi davati informacije; za to imam Google.

• NAUČITE ME ONO ŠTO GOOGLE NE MOŽE.

Dajte mi kontekst. Pomozite mi postaviti vlastita pitanja.

• POKAŽITE MI što znanje, razumijevanje i mudrost mogu napraviti za mene. POMOZITE MI vidjeti gdje jedno prestaje, a drugo počinje.
• POMOZITE MI vidjeti granice vlastitog znanja na način koji me ispunjava čuđenjem. Poput pjesme koju nisam nikada čuo. Zašto bih trebao mariti? Ne budući ja – nego ovaj ja upravo ovdje sada.

I možda još važnije, kako mi možemo – vi kao učitelj, ja kao učenik – potpuno preokrenuti ovaj proces učenja, tako da on bude usmjeren na ono što ja ne znam?

Tamo gdje je neznanje poput nekog elegantnog i bezobličnog popisa stvari koje moram napraviti, popisa koji se stalno iznova oblikuje.

..................

Napomena:

• Autor članka je Terry Heick, urednik portala Teach Thought. Njegov glavni interes je kako se poučavanje mijenja u digitalnom i povezanom svijetu, te digitalna pismenost, uloga igre u učenju, fleksibilnost projektno orijentiranog učenja, potencijal videoigara i simulacije u učenju itd.
• Izvor: teachthought.com