Lekcija o bijesu

Ponašanje je posljedica nekog našeg dobrog ili lošeg odabira. Iza  svakog je ponašanja, naime,  skrivena neka priča, emocija koja nas  katkad gura naprijed, katkad unazad, a katkad nas vrti u krug. Prilično je besmisleno pokušavati promijeniti nečije ponašanje a zanemariti emociju iz koje je izraslo.

Način na koji se učenici u razredu ponašaju posljedica je i njihovih osobnih priča i ozračja u razredu. Na njihove osobne priče možda i ne možemo naročito utjecati, ali na ozračje u razredu svakako možemo. Dovoljno se, za početak, upitati nije li možda ponašanje naših učenika rezultat – POTISNUTA BIJESA. Mnoštvo je sastojaka od kojih se mijesi bijes:   prezasićeni  su informacijama, neaktivni, umorni su, dosadno im je, razočarani su, uplašeni, iznervirani, povrijeđeni, gladni, osjećaju se zlostavljano, neshvaćeno, nevoljeno, nemoćno, besperspektivno... prisiljeni su sjediti u razredu, a vani polako oproljećuje... LJUTI su.

Psiholog Howard Kasinove, autor genijalne knjige Anger Management for Everyone , kaže da je LJUTNJA  emocija, normalna, zdrava, samoobrambena emocija koja se obično razvija kao odgovor na ponižavajuća, prijeteća, nemarna ponašanja druge osobe,  na njezin nedostatak poštovanja. Međutim, kad ljutnja izmakne kontroli, pretvara se u BIJES i postaje destruktivna i/ili agresivna. Problem s bijesom ne nastaje samo kad ga više ne možemo kontrolirati, još razorniji može biti kad ga – potiskujemo.

• Potiskivanje bijesa rezultira pasivno-agresivnim ponašanjima: ljudi koji gutaju svoj bijes često su cinični, zajedljivi, pesimistični, skloni kritiziranju, sitnim zlobama, inatljivi su na neki prikriveni  način,  tiho su neugodni, ne govoreći što zapravo žele pokušavaju učiniti da se osjećamo krivima...

Svatko se mora naučiti sam nositi sa svojom ljutnjom i bijesom, naučiti ne potiskivati, nego iskazati – ali  tako da se ne povrijedi druge.

Prva je lekcija u tom učenju – osvješćivanje emocije.  2014. godine Pixar je snimio edukativni 3D animirani film Inside Out, sjajnu priču o emocijama i o tome da ne znamo li upravljamo njima, one upravljaju nama. Cijeli film s titlovima na hrvatskome jeziku možete pogledati OVDJE, a sjajne kratke inserte o pojedinim emocijama pogledajte u priloženom videu ... 

Lekciju o bijesu možda bi najbolje učenicima bilo otvoriti legendarnim bjesovima bivšeg američkog profesinalnog tenisača Johna McEnroea. Pogledajte!  

McEnroe je sjajan primjer iracionalnih ponašanja koja nastaju kad osoba ne zna kontrolirati svoj bijes. Pustite učenicima da sami uoče, opišu i zaključe kako izgleda i kako se ponaša osoba zaražena bijesom te kakve posljedice ima takvo ponašanje.

Sljedeći  praktični korak u ovladavanju vještine upravljanja ljutnjom i bijesom ponudio je 2009. godine američki  National Institutes of Health. Riječ je o jednostavnome alatu koji se može svesti na pet pitanja kojima naknadno racionaliziramo: učimo osvješćivati i promatrati fiziološke signale svoje narastajuće ljutnje, prisjetiti se onoga što ju je izazvalo i potaknulo, načina na koji smo reagirali, posljedicama tih reakcija i poukama koje smo iz toga izvukli. Evo tih pet pitanja:

1. Koje signale mi je tijelo uputilo kad je ljutnja počela prerastati u bijes (osjećaj „vrućine“ u glavi, ubrzano lupanje srca...)?
2. Što je konkretno potaknulo moj bijes u toj situaciji, što je bio okidač?
3. Kakva je bila moja reakcija: što sam učinio/učinila, kako sam se ponašao/ponašala?
4. Kakve je  dobre posljedice imalo to moje ponašanje? A loše?
5. Što bi drugi put pametnije bilo učiniti drukčije?

Upravljanje ljutnjom i bijesom dio je naše emocionalne inteligencije. A emocionalna inteligencija, kako to lijepo reče Daniel Goleman – nije urođena vještina. Mora se naučiti, isto kao i vožnja biciklom.  Ali problem je u tome što učenje vještina nije čin, nego proces... Nije dovoljno samo jednom reći, potrebno je uvježbavati iskazivanje emocija i upravljanje ljutnjom  sve dok ne postane – navika.

I da, potrebno je razmisliti o tome što još možemo učiniti kako bi ozračje u napšem razredu bilo takvo da se učenik osjeća sigurno, ugodno, prihvaćeno, motivirano...

Piše: Dinka JURIČIĆ