Eksperiment: što se događa kada djeca cijeli dan nemaju internet?

Možete sami razmisliti o implikacijama.

Djeca i tinejdžeri u dobi između 12 i 18 godina dobrovoljno su proveli osam sati sami, bez pristupa bilo kakvom sredstvu komunikacije (mobilnim telefonima, internetu itd.). Bilo im je zabranjeno da upale računalo ili bilo koje elektronske uređaje, radio i TV.

• Dopušteno im je bilo da se sami upuste u niz aktivnosti poput pisanja, čitanja, sviranja nekog instrumenta, slikanja, pletenja, pjevanja, šetanja itd.

Autorica eksperimenta, obiteljska psihologinja, željela je dokazati svoju hipotezu da se današnja generacija mladih ljudi prečesto zabavlja stvarima koje nisu proizvod njihovog mentalnog ili fizičkog rada, da su nesposobni naći način da ostanu zaposleni nekom aktivnošću te da im je potpuno strana ideja da se zabave svijetom vlastite mašte.

Prema pravilima eksperimenta, djeca su morala sljedeći dan objasniti kako su se nosila sama sa sobom u tim uvjetima.

Rečeno im je da opišu kako su se osjećali u vrijeme eksperimenta te da vode zapisnik o svojim radnjama i mislima. U slučaju pretjerane tjeskobe, neugode ili stresa voditelji projekta preporučili bi zaustavljanje eksperimenta, bilježeći vrijeme i razlog prekida.

Na prvi pogled ideja se čini bezopasnom.

Zbog toga je psihologinja koja je organizirala eksperiment pogrešno vjerovala kako bi eksperiment trebao biti apsolutno siguran.

NITKO NIJE OČEKIVAO OVAKVE ŠOKANTNE REZULTATE:

Samo troje od 68 sudionika je uspješno završilo eksperiment – jedna djevojka i dvojica dječaka. Tri sudionika doživjeli su suicidalne misli. Pet je doživjelo intenzivne napade panike. Dvadeset i sedam je doživjelo simptome poput mučnine, znojenja, vrtoglavice i boli u želucu. Gotovo svi koji su sudjelovali u eksperimentu doživjeli su osjećaje straha i tjeskobe.

Novost situacije i njihov interes i užitak u samoći ubrzo je nestao kod gotovo svih sudionika, do početka drugog ili trećeg sata.

Samo deset ljudi koji su se povukli iz eksperimenta počelo je doživljavati tjeskobu tek nakon tri sata samoće ili više.

Jedan od znanstvenika koji su sudjelovali u projektu prisjeća se: „Jedna djevojčica koja je uspjela izdržati do samog kraja donijela mi je svoj dnevnik u kojem detaljno opisuje kako se osjećala tijekom osam sati trajanja eksperimenta". Nakon što ga je pročitao, psiholog je počeo doživljavati neke od fizičkih simptoma tjeskobe koju su osjetili mnogi sudionici eksperimenta. Iz etičkih razloga ti zapisnici sudionika nisu objavljeni.

ŠTO SU TINEJDŽERI RADILI TIJEKOM EKSPERIMENTA?

• pripremali obroke i jeli
• čitali ili pokušali čitati
• radili na školskim zadacima (eksperiment je proveden tijekom školskih praznika, ali mnogi od sudionika su iz očaja zgrabili svoje radne bilježnice)
• gledali kroz prozor ili šetali stanom
• izišli van da bi otišli do dućana ili kafića (bilo im je zabranjeno komunicirati s drugima prema pravilima eksperimenta, ali su odlučili da se prodavači ili ljudi koji rade na blagajnama ne računaju)
• sastavljali puzle ili izgrađivali lego modele
• bavili se umjetnošću ili pokušali crtati
• istuširali se
• očistili sobu ili stan
• igrali se s psom ili mačkom
• vježbali u teretani ili se bavili gimnastikom
• zapisivali svoje osjećaje ili misli
• pisali pisma
• svirali gitaru
• troje ih je pisalo poeziju ili prozu
• jedan dječak je proveo gotovo pet sat vozeći se autobusima po gradu
• jedna djevojčica je učila vesti
• jedan dječak je otišao u zabavni park
• jedan mlađi dječak je otputovao s jednog kraja grada na drugi (oko 25 km ukupno)
• jedna je djevojčica otišla u muzej; jedan dječak je otišao u zoološki vrt
• jedna djevojčica je molila.

Gotovo svi sudionici su pokušali zaspati u nekoj točki, ali nisu uspjeli zbog neobičnih misli koje su im se motale po glavi.

Nakon završetka eksperimenta 14 tinejdžera odmah se ulogiralo na društvene mreže, 20 ih je nazvalo svoje prijatelje, tri sudionika su nazvala roditelje, a pet ih je otišlo posjetiti prijatelje. Drugi su upalili TV ili počeli igrati računalne igre. Osim toga, gotovo svi su ubrzo stavili slušalice u uši.

Svi simptomi stresa su nestali neposredno nakon prekida eksperimenta.

■ 63 tinejdžera je priznalo da im je eksperiment bio koristan jer su naučili više o sebi.

■ Šestero ih je ponovilo eksperiment na vlastitu ruku i reklo da su iz drugog, trećeg ili petog pokušaja uspjeli izdržati cijeli dan bez ozbiljnih problema.

Pri opisivanju toga što im se događalo tijekom eksperimenta:

■ 51 osoba je koristila fraze poput „ovisnosti“, „izgleda da ne mogu živjeti bez…“, „doza“, „skidanje s“, „trebam…“, itd.

Svi su, bez iznimke, rekli da su bili potpuno iznenađeni mislima koje su im prolazile glavom tijekom eksperimenta, ali nisu ih uspjeli racionalno preispitati zbog pogoršanja njihovog ukupnog psihološkog stanja.

■ Jedan od dvojice dječaka koji su uspješno završili eksperiment proveo je osam sati radeći na modelu jedrenjaka, uz pauze za obrok i šetnju sa psom.

Drugi dječak je proveo vrijeme organizirajući svoje stvari. Ta dva dječaka nisu osjećala nikakve negativne emocije tijekom eksperimenta. [ IZ STRANIH IZVORA |  brightside.me ]