Kako je Finska prekršila svako pravilo

...pokušajte napraviti upravo suprotno od onoga što američki „reformatori edukacije“ misle da bi trebali napraviti u učionici.

Umjesto kontrole, suparništva, stresa, standardiziranog testiranja i smanjenih kvalifikacija za učitelje, pokušajte s toplinom, suradnjom te visokoprofesionaliziranim poticanjem i ocjenjivanjem kojim upravlja učitelj.

Pri Sveučilištu Normaalikoulu na sjeveru Finske, u školi za obučavanje učitelja u gradu Joensuu, možete vidjeti kako Hietavini učenici uživaju u konceptu „personaliziranog učenja“.

Ali, ovo nije priča o razrednim računalima. Iako škola ima najnoviju tehnologiju, nigdje nema ni jednog tableta ili pametnog telefona na vidiku, samo ploča i učiteljev stol.

Ekrani mogu pružiti samo simulacije personaliziranog učenja, dok je ovo prava stvar, dovedena do svoje krajnje granice.

Ovo je priča o tihim, dnevnim čudima od krvi i mesa koja postižu Hietava i učitelji diljem svijeta, u bezbrojnim interakcijama sa školskom djecom licem u lice.

Hietava često RADI DVIJE STVARI ODJEDNOM:

• igra ulogu mentora svojim mladim studentima i budućim učiteljima
• te poučava svoj četvrti razred.

Hietava određuje atmosferu u učionici.

Djeci je dopušteno pogrbiti se, smijati i migoljiti s vremena na vrijeme ako to žele, jer su djeca biološki predodređena za to u Finskoj, Americi, Aziji i svugdje u svijetu.

OVDJE, KAO I U SVAKOJ DRUGOJ FINSKOJ ŠKOLI, učitelji nisu pod pritiskom birokrata, unaprijed pripremljenih scenarija kojih se moraju držati ili pretjeranih regulacija, nego imaju slobodu inovirati i eksperimentirati kao timovi provjerenih stručnjaka.

U Finskoj, za razliku od atmosfere u američkim javnim školama, Hietava i njegovi kolege ohrabreni su da neprestano eksperimentiraju novim pristupima da bi poboljšali učenje.

Hietavina posljednja inovacija je uvođenje „samoprocjene“, gdje njegovi učenici na dnevnoj bazi pišu o svom učenju i napretku. Uz to, Hietava je uveo „vršnjačku procjenu“, koncept u kojem se djecu pažljivo vodi da ponude pozitivne povratne informacije i konstruktivne sugestije jedni drugima.

37-godišnji Hietava uvježbao je mnogo učitelja, za razliku od stanja u SAD-u, gdje tisuće učiteljskih pozicija popunjavaju kandidati s pet ili šest tjedana ljetne obuke. Ni jedan učitelj u Finskoj ne može poučavati u osnovnoj školi bez magisterija iz edukacije, uz specijalizaciju u istraživanju i razrednoj praksi, na jednom od 11 elitnih finskih sveučilišta.

Kao dječak, Hietava je sanjao o tome da postane borbeni pilot, ali zbog svoje pretjerane visine nije zadovoljio sigurnosne uvjete. Stoga je ušao u profesiju koja je još uvaženija od pilotske, a to je učiteljska, koja je u Finskoj najcjenjeniji posao nakon liječničkog.

Pitate se kako sam završio ovdje u gradu Joensuu, najsjevernijem većem finskom gradu prije ruske granice?

Godine 2012. intervjuirao sam komisiju koja se sastojala od najvećih američkih edukacijskih stručnjaka i razgovarao s njima o njihovim idejama za poboljšanje američkih javnih škola.

Jedan od stručnjaka, poznati profesor Howard GARDNER s Harvard University Graduate School of Education, rekao mi je: „Učite od Finske, koja ima najuspješnije škole i koja gotovo sve radi suprotno od onoga što radimo mi u SAD-u. Možete čitati o tome što je Finska postigla u knjizi 'Finske lekcije' Pasija Sahlberga.“

Pročitao sam knjigu i sastao se sa Sahlbergom, nekadašnjim finskim učiteljem matematike koji sad predaje i na Harvard University Graduate School of Education kao gostujući profesor.

Nakon što sam popričao s njim, odlučio sam svom djetetu pružiti iskustvo javne škole u Finskoj jer mi se finski sustav činio najviše usmjerenim na dijete, najviše temeljen na dokazima i s najboljim osnovnoškolskim sustavom na svijetu.

Sada, nakon što sam pet mjeseci gledao kako Jussi Hietava i drugi finski edukatori rade svoj posao, shvatio sam da je finski uspjeh u postizanju edukacijske izvrsnosti rezultat nacionalne ljubavi prema djetinjstvu, dubokog poštovanja prema učiteljima kao pouzdanim stručnjacima te dubokog razumijevanja toga kako djeca najbolje uče.

Djeca u toj i drugim finskim školama ne dobivaju samo osnovne lekcije iz matematike, jezika i znanosti, nego pohađaju i predškole i vrtiće temeljene na učenju u igri, poukama iz stranih jezika, umjetnosti, glazbe, tjelesnog odgoja, etike i, začudo, do četiri odmora za igru na otvorenom, od kojih svaki traje po 15 minuta između satova, bez obzira na to koliko hladno ili mokro vrijeme bilo.

Edukatori i roditelji u Finskoj vjeruju da su te pauze snažni motor učenja koji poboljšava izvršno funkcioniranje, koncentraciju i kognitivni fokus, ponašanje, blagostanje, fizičko zdravlje i, da, rezultate testova.

• KOLIČINA DOMAĆE ZADAĆE u Finskoj varira od učitelja do učitelja, ali je ukupno manja nego u drugim razvijenim zemljama. Taj uvid podupiru istraživanja, koja su našla malo akademske koristi u djetinjstvu za bilo što osim kratkih sesija domaće zadaće sve do srednje škole.

Ima nekih koji tvrde da ne možemo, jer Finska ima manju društveno-ekonomsku raznovrsnost od SAD-a, puno naučiti od nje. Ali, uspjeh Finske nije samo neka „nordijska stvar“, jer Finska znatno nadmašuje svoju „kulturološku kontrolnu grupu“ zemalja poput Norveške i Švedske u međunarodnim rezultatima testova, a veličina Finske, imigracija i razine prihoda su slične onima u američkim državama.

Također postoje i oni koji tvrde da takav pristup ne bi funkcionirao u američkim gradskim školama, koje umjesto toga trebaju strogu disciplinu, nemilosrdne standardizirane testove te strogost i veliko radno opterećenje.

Ali, što ako je istina sasvim suprotna?

Što ako mnoge od finskih edukacijskih praksi nisu kulturološke navike ili neponovljive nacionalne posebnosti – nego su goli minimum najboljih globalnih praksi koje naša djeca hitno trebaju, pogotovo djeca u siromašnijim sredinama?

Finska ima, kao i svaka druga nacija, jedinstvenu kulturu. Ali, ona je prepoznala mnoge osnovne uvide u obrazovanju djece koji mogu inspirirati pa ih mogu isprobati i usvojiti druge nacije.

Kao što je Pasi Sahlberg istaknuo: „Ako dođete u Finsku, vidjet ćete koliko bi odlične američke škole mogle biti“.

FINSKI EDUKATIVNI SUSTAV NIJE SAVRŠEN, A FINSKE ŠKOLE I DRUŠTVO ULAZE U RAZDOBLJE VELIKIH BUDŽETNIH I DRUŠTVENIH PRITISAKA.

Razine čitanja među djecom su se smanjile. Nekim naprednim učenicima je dosadno u školi. Finska je pokrenula skupi, visokorizični korak prema univerzalnoj digitalizaciji i "tabletizaciji" obrazovanja u djetinjstvu koji nema PUNO potpore u dokazima te je pljuska u lice nedavnoj OECD-ovoj studiji koja je otkrila vrlo malo akademske koristi većine tehnoloških uređaja za školsku djecu.

Ali, kao roditelj, proveo sam puno vremena u mnogima najprestižnijim privatnim školama u New Yorku, i poučavao u mnogim javnim školama, u tom najvećem sustavu javnih škola u svijetu. Stoga sam uvjeren da je osnovnoškolska edukacija koju moje dijete dobiva u školi Normaalikoulu u finskom gradu Joensuu u rangu , ili daleko nadmašuje, onu dostupnu u bilo kojoj drugoj školi koju sam vidio.

Imam prijedlog za svakog filantropa, roditelja, edukatora i birokrata u svijetu koji želi poboljšati edukaciju djece – počnite od toga da dođete u Finsku. Provedite neko vrijeme sjedeći u učionici Jussija Hietave, ili bilo kojoj drugoj finskoj učionici.

Ako pomno promatrate i otvorite um, možda ćete vidjeti školu sutrašnjice.

.................................

Napomena:

• Autor članka William DOYLE je Fullbrightov stipendist i autor New York Timesovih bestselera, koji radi na University of Eastern Finland, a i otac je osmogodišnjaka koji pohađa finsku javnu školu.
• Izvor | tekst i fotografija: hechingerreport.org