Manje je više

... kako bi naši nezainteresirani učenici ipak shvatili i naučili ono što moraju znati... Istina je, međutim, da danas nema ništa besmislenije od tumačenja gradiva učenicima. Tumačenje je itekako imalo smisla u predinformatička vremena, ali danas učenici imaju mnoštvo raznih kanala za učenje puno zanimljivijih, personaliziranijih i bržih od učiteljeva tumačenja na satu.

Umjesto učitelja-tumača, današnji učenici trebaju svu silu drukčijih učiteljevih uloga: učitelja-motivatora da ih zainteresira za ono što ih ne zanima, učitelja-moderatora da ih podsjeća na pravila, pomogne organizirati radnu disciplinu, suradnju i red u razredu,   učitelja-facilitatora da usmjerava tijek rasprava, pomaže i olakšava u dogovaranju oko rješavanja problema, učitelja-trenera da ih savjetuje, pomaže im otkriti i razvijati svoje potencijale, nositi se s osobnim problemima i upravljati sobom, učitelja-kustosa da im preporuči najbolje kanale za učenje te im ponudi najzanimljivije alate kojima će aktivno, iskustveno učiti, vježbati i ostvariti zadana postignuća...

Sigurno ste čuli onu slavnu uzrečicu Alfiea Kohna o tomu da bi učitelji i roditelji trebali imati žuljeve na jeziku od zubi kojima ga stisnu da ne bi počeli objašnjavati djetetu prije nego mu daju vremena da samo promisli. Imajte je na umu: ako mi tumačimo, djeca ne moraju sama misliti. Ne samo da nam današnja djeca zbog naših objašnjenja nisu zahvalna, nego se doslovno dosađuju kad im sve serviramo gotovo...

Evo nekoliko sasvim jednostavnih, primjenjivih malih trikova učitelja vođenih idejom da je manje (tumačenja) – više (vremena za učeničke aktivnosti):

1. Zadajte učenicima da pročitaju objašnjenje, pa ga pokušaju protumačiti:

• • jednostavnije
  • zanimljivije
  • svojim riječima
  • pomoću primjera
  • pomoću analogije
  • crtežom...

2. Razumijevanje koncepata ili poznavanje činjenica provjerite nizom brzih DA-NE pitanja na koje odjednom odgovara cijeli razred i to neverbalno: palcem prema gore ako je odgovor potvrdan, a palcem prema dolje ako je niječan.

3. Razumijevanje koncepata, poznavanje činjenica i usredotočenost učenika možete provjeriti i usmenim pitanjima višestrukoga odabira na koje također odjednom – neverbalno – odgovara  cijeli razred. Ponudite im uvijek 3 ili 4 moguća odgovora, a oni neka stisnutu desnu šaku drže na prsima s otvorenim jednim, dva, tri ili četiri prsta – ovisno o tome koji od ponuđenih odgovora smatraju točnim. 

4. Za aktivnosti koje se češće ponavljaju na satu osmislite simpatične neverbalne znakove. Na primjer, osmislite znak da trebaju sami zapisati bilješku (jer vi nećete ništa pisati na ploči); prodiskutirati nešto s učenikom do kojeg sjede; dopuniti i doraditi svoj odgovor prije nego dignu ruku da ga kažu...

5. Kad je riječ o procedurama i problemima, okrenite pilu naopačke. Umjesto da učenicima tumačite KAKO se nešto radi ili kako se do nečega dolazi, pokažite im rješenje problema i tražite od njih da otkrivaju načine na koje se može stići do tog rješenja, načine kojima se izvela neka formula...

Ako im ide – odlično. Ako im ne ide – opet dobro: pozornije će na kraju saslušati vaše objašnjenje. Jacques Ranciere, suvremeni francuski filozof, kaže da učenike vrijeđamo kad im tumačimo nešto što oni mogu shvatiti i bez nas. Vrijeđamo ih nevjerovanjem u njihov zdrav razum. Vrijeđajući ih, pravimo od njih neprijatelje i oni nam svoje neprijateljstvo iskazuju nedisciplinom i ometanjem sata. Zvuči vrlo uvjerljivo, zar ne?

Piše Dinka JURIČIĆ