Mudrost sažimanja

Obično je riječ o dvije vrste odgovora:  jedni nam detaljno nabrajaju sva moguća raskršća i skretanja do našega cilja, a drugi nas samo upućuju do najbližeg dobro označenog ili vidljivog orijentira i kažu nam da je mjesto kamo želimo stići otprilike ondje, neka odatle pitamo kuda dalje. Objasniti opširno, detaljno i precizno ili kratko i jasno? Na kojem od ta dva tipa odgovora češće inzistirate kad ispitujete svoje učenike?

Kažu da je Churchill jednom rekao da mu je za sastavljanje govora od jedne minute potrebno mjesec dana, da govor od 15 minuta priprema jedan dan, a za govor od 3 sata ne treba nikakve pripreme, samo počne pričati. Sjajna teme za razmišljanje, zar ne? Opširan učenički odgovor obično daje sliku svega što je dijete zapamtilo iz onoga što je čulo, pročitalo, iskusilo, isprobalo, naučilo. Sažet i jasan odgovor, međutim, obično daje sliku onoga što je dijete promislilo, procesiralo, konceptualiziralo, očistilo od nebitnoga.

Živimo u brzim vremenima u kojima glavna komunikacijska vještina postaje vještina sažimanja. Sažetak je vještina da kratko, potpuno i jasno prikažemo bilo koju temu, da najvažnije poruke, informacije ili zaključke iz nekog teksta iskažemo pomoću 5-6 rečenica, svedemo na pedesetak do stotinu-dvije riječi.

I sažimati se može na dva načina. Dalo bi se reći da je jedan književni, drugi neknjiževni.

Poezija je kraljica sažimanja: pjesnik u jednoj pjesmi katkad zgusne cijeli svemir doživljaja, iskustava, razmišljanja... Problem s poetskim sažimanjem je u njegovoj konotativnosti: iza svake riječi krije se bezbroj značenja i svaki čitatelj ima vlastiti ključ kojim ih dešifrira. Dobar primjer konotativnosti do kraja sažetog umjetničkog izraza je najkraća priča Ernesta Hemingwaya, priča od samo 6 riječi: Prodajem dječje cipelice. Nove. Nikad obuvene.Za neke čitatelje to je priča od koje se rasplaču, pretužna, tragična priča. Za neke je, međutim, to bezvezna rečenica: netko prodaje nenošene dječje cipele jer ih je kupio premalene, jer se djetetu nisu svidjele pa ih nije nosilo...

Kad je riječ o neknjiževnim sažetku, konotativnosti nema mjesta. Značenje mora biti posve jasno, jednoznačno, razumljivo bez konteksta. Najbolji primjer takvoga sažetka je ZLATNI DISK koji je NASA ugradila na  Voyager 1 i Voyager 2 i 1977.godine posla u daleki svemir s porukom Nezemaljcima o nama Zemljanima i o Zemlji.

Sažetak svega što želimo da druge civilizacije saznaju o čovjeku i Zemlji osmislio je prije gotovo pola stoljeća Carl Sagan sa svojom ekipom.

Na disku se nalazi 116 fotografija, audio s pozdravima izrečenim na više od 50 jezika, 90 minuta glazbe i raznih zvukova... Poslušajte!

•  Pogledajte i video.

i uputite svoje učenike da ga pogledaju. Sažetak je NEVERBALAN, ali je jednoznačan i jasan i bez riječi: na slikama su ključevi za razumijevanje simbola kojima se služi. Mislim da nema boljega načina naučiti djecu sažimati od tog primjera. Prvo neka uoče i nabroje koji su to podatci izdvojeni u sažetku. Zašto je baš to odabrano? Smatraju li ponuđene podatke doista najbitnijima za priču o nama i našem planetu? Što bi dodali sad, nakon tolikih godina?

Za vježbanje konceptualiziranja i sažimanja možete iskoristiti twitter-zadatke: zadajte učenicima da na kraju sata sažmu lekciju koju ste im upravo protumačili u 140 znakova (slova) koliko može sadržavati porukica na Twitteru. Neka usporede svoje sažetke i uoče čiji je najpotpuniji i najjasniji.

Dobra su vježba i twitter-domaće zadaće, lektire...

Sjajna vježba je i sažetak u 6 riječi: sastavi svoj životopis u 6 riječi, ispričaj priču o renesansi ili Drugom svjetskom ratu u samo 6 riječi, priču o Zagrebu u 6 riječi...

Vidite li u čemu je stvar? Umjesto da u beskraj nabrajaju ono što su popamtili, u sažetku moraju promišljati, odabirati, procjenjivati, odlučivati, nemilosrdno odbacivati nebitno, prestrukturirati bitno, koristiti simbole umjesto riječi... Učenjem sažimanja, učimo ih misliti.

Sažimanje je imperativ vremena u kojem živimo naprosto zato što je previše informacija ... Sažetak je mamac kojim možemo navesti učenike da otvore vrata svoje motivacije i zavire da vide više. Vrata motivacije, naime, otvaraju se iznutra. Zato bi sljedeći sat trebalo započeti na prethodnom: dobrim, uzbudljivim, neodoljivom sažetkom onoga što ćemo raditi sljedeći sat. Taj sažetak čak ne moramo sami sastavljati: možemo učenicima dati da unaprijed pročitaju lekciju i pošalju nam porukicom sažetak kako bismo mogli za kraj sata odabrati onoga čiji je sažetak najbolji da predstavi sljedeću lakciju.

Piše: Dinka JURIČIĆ