Kako odgojiti dijete da ne bude zlostavljač?

Mediji su preplavljeni temom zlostavljanja. U nekoliko posljednjih godina sve više je žrtava istupilo i podijelilo svoje priče – a one su odreda užasne.

Pitamo se kako je moguće da se to događa. Potajno mnogi među nama drže oči zatvorenima, nadajući se da taj grozni školski zlostavljač nikad neće biti njihovo dijete. Ali, samo se nadati da vaše dijete neće biti zlostavljač neće dati rezultat. Nasreću, naučili smo neke važne stvari o zlostavljanju ovih godina.

Unatoč opisima iz pop-kulture, manje je vjerojatno da će zlostavljač biti najpopularnije ili barem popularno dijete. Umjesto toga, zlostavljanje predstavlja poveznicu – čini ga dijete koje se nada uspeti društvenom ljestvicom, dok su odrasli isključeni iz djetetova svijeta na brojne načine. Ipak, istraživanja upućuju na dvije jednostavne roditeljske strategije koje čine razliku:

1)       UPOZNAJTE PRIJATELJE SVOG DJETETA

2)      SLOBODNO IZMJENJUJTE IDEJE SA SVOJIM DJETETOM.

Dr. Rashmi SHETGIRI, profesorica pedijatrije na Sveučilištu Texas (Medical Center and Children’s Medical Center) u Dallasu, analizirala je podatke iz velike telefonske ankete provedene među 46 tisuća roditelja. Prvo je anketiranje bilo 2003., drugo 2007. Profesorica Shetgiri i njezin istraživački tim pažljivo su obrađivali rezultate ispitivanja kako bi identificirali trendove zlostavljanja tijekom vremena. Evo što su otkrili:

• Roditelji igraju glavnu ulogu u tome hoće li njihovo dijete biti zlostavljač. Točka.
• Upoznati prijatelje svog djeteta učinkovitije je u suzbijanju zlostavljanja danas nego 2003. Zapravo, to je nužno. Istraživači ne znaju točno zašto je tako, ali izgleda da je to dobar pokazatelj zamjetnog sudjelovanja roditelja koje je, prema profesorici Shetgiri, ključno u suzbijanju zlostavljanja.
• Slobodno razmjenjivanje ideja znači imati otvoren komunikacijski stil. Kada su ispitani roditelji komunicirali sa svojom djecom „vrlo dobro“ ili „dobro“, manje je bilo vjerojatno da će im djeca postati zlostavljači.
• Raste broj djece koja zlostavljaju drugu djecu. U 2003. bilo ih je 23 posto, dok je 2007. postotak zlostavljača porastao na 35 posto.
• Postoji razlog za zabrinutost zbog djece zlostavljača. Otprilike jedno od petero ima emocionalne, razvojne ili poteškoće u ponašanju (tri puta više nego u nezlostavljača).
• Dobri učenici nisu okrivljenici; manje je vjerojatno da će zlostavljati djeca koja uvijek završe svoju domaću zadaću.
• Manje je vjerojatno da će zlostavljati djeca koja žive u domovima u kojima se ne govori engleski.

Dva čimbenika pokazuju dosljednu snažnu povezanost zlostavljačkog ponašanja u djece. Nimalo ne iznenađuje da su oba povezana s roditeljima. Vjerojatnije je da će djeca biti zlostavljači ako se njihovi roditelji često ljute na njih ili osjećaju da ih gnjave.

Majčino mentalno zdravlje također je čimbenik: vjerojatnije je da će dijete biti zlostavljač imaju li njihove majke čak i neznatne poteškoće s mentalnim zdravljem, no bilo bi sramotno ako bi ta informacija bila iskorištena za stigmatizaciju roditelja.

...............

NAPOMENA:

• Great Kids američka je internetska zbirka „10 tisuća priča iz nemirnoga mora roditeljskih informacija“, koja djeluje već 15 godina. Istraživanja i priče koje objavljuju namijenjena su roditeljima djece od predškole do srednje škole.
• Izvor: greatschools.org