PP čini studente glupima, a profesore dosadnima

Postavio sam to pitanje grupi od 105 studenata informatike i inženjerstva prošli semestar.

U članku objavljenom na portalu The Conversation tvrdi se DA BI SVEUČILIŠTA TREBALA ZABRANITI POWER POINT ZATO ŠTO ČINI STUDENTE GLUPIMA, A PROFESORE DOSADNIMA.

Potpuno se slažem s tim, većina sveučilišta će ignorirati taj dobar savjet jer, umjesto da mjere uspjeh prema tome koliko njihovi studenti doista nauče, sveučilišta mjere uspjeh ispitivanjem zadovoljstva studenata, između ostalog.

■ STOGA, ŠTO NE VALJA S POWER POINTOM?

Pretjerano oslanjanje na prezentacije u Power Pointu pridonijelo je apsurdnom vjerovanju da su očekivanja i zahtjevi da studenti čitaju knjige, pohađaju nastavu, zapisuju bilješke i pišu domaću zadaću pomalo nerazumni.

Predavanja organizirana oko PP prezentacija stoga propagiraju mit da studenti mogu razviti potrebne vještine i steći znanje bez čitanja desetaka knjiga, stotina članaka i rješavanja tisuća problema.

Istraživanje tog problema otkriva da, iako studenti vole Power Point, on ne povećava učenje ili ocjene. Ako nešto volite, ne znači da je to uspješno.

Istraživanje koje uspoređuje poučavanje temeljeno na prezentacijama s drugim metodama poučavanja, poput problemski utemeljenog učenja – gdje studenti razvijaju znanje i vještine suočavajući se s realističnim, izazovnim problemima – uglavnom podržava alternativne metode.

PP PREZENTACIJE SU LOŠE ZA EDUKACIJU IZ OVA TRI GLAVNA RAZLOGA:

1)      Obeshrabruju kompleksno razmišljanje. Potiču nastavnike da predstavljaju kompleksne teme koristeći popise, slogane, apstraktne brojke i previše pojednostavnjene tablice uz minimalne dokaze. Obeshrabruju duboku analizu kompleksnih, dvosmislenih situacija zato što je gotovo nemoguće predstaviti kompleksnu, dvosmislenu situaciju putem PP prezentacije. To studentima daje iluziju jasnoće i razumijevanja.

2)      Čitanje studentskih evaluacija uvjerilo me je da je većina kolegija utemeljena na prezentacijama, a učenici o nekim kolegijima razmišljaju kao o nizu prezentacija. Dobri profesori koji prezentiraju realističnu kompleksnost i dvosmislenost kritizirani su zbog toga što ih se smatra nejasnima. Profesori koji izbjegavaju sažete i jednostavne popise u svojim prezentacijama kritizirani su zato što ne pružaju odgovarajuće bilješke.

3)     Prezentacije obeshrabruju razumna očekivanja. Kada koristim Power Point, studenti očekuju da slideovi sadrže svaki detalj nužan za projekte, testove i zadatke. Zašto bi itko trošio vrijeme čitajući knjigu ili pohađajući nastavu kada može dobiti peticu pregledavajući slideove kod kuće u pidžami?

■ MJERENJE POGREŠNIH STVARI

Ako su prezentacije u Power Pointu loše, zašto su tako popularne?

Sveučilišta mjere zadovoljstvo studenata, ali ne mjere učenje. Budući da se organizacije fokusiraju na ono što mjere, a učenici vole Power Point, on ostaje u upotrebi, bez obzira na edukacijsku (ne)uspješnost.

Bolnice mjere stupanj mortaliteta. Korporacije mjere prihod i dobit. Vlade mjere nezaposlenost i bruto domaći proizvod. Čak i ova web stranica mjeri broj čitatelja. Ali, sveučilišta ne mjere učenje.

Ispiti, seminari i grupni projekti prividno mjere znanje i sposobnost. Učenje je promjena u znanju i vještinama, pa se stoga mora mjeriti tijekom vremena.

KAD POKUŠAMO MJERITI UČENJE, rezultat nije lijep. Istraživači u SAD-u otkrivaju da trećina američkih studenata ne pokazuje veliko poboljšanje u učenju tijekom svog četverogodišnjeg studija.

Sveučilišta testiraju studente na početku, u sredini i na kraju njihovih studija koristeći Collegiate Learning Assessment, da bi testirali vještine koje bi pri završetku bilo kojeg studija morale biti poboljšane – analitičko rezoniranje, kritičko razmišljanje, rješavanje problema i pisanje.

Svako sveučilište može upotrijebiti slično testiranje da bi izmjerilo učenje svojih studenata. Time bi se pokrenula stroga procjena različitih metoda poučavanja. Tako bismo bili sposobni ustanoviti i vezu između korištenja Power Pointa i učenja, te istražiti desetke korelata učenju i naposljetku ocijeniti što funkcionira, a što ne.

Nažalost, čini se da mnogi ključni pokretači učenja smanjuju zadovoljstvo studenata i obratno. Tako dugo dok sveučilišta nastavljaju mjeriti zadovoljstvo, a ne učenje, veća očekivanja, naporan rad i više učenja i dalje će nam biti nedostižni. [ IZ STRANIH MEDIJA |

businessinsider.com ]