Nesavršeni testovi

Rezultati Međunarodne procjene znanja i vještina PISA 2012, objavljeni potkraj prošle godine, pokazali su da su hrvatski 15-godišnjaci ispod prosjeka među učenicima 65 zemalja obuhvaćenih ispitivanjem znanja i sposobnosti na području matematičke, prirodoslovne i čitateljske pismenosti. Sličan je rezultat bio zabilježen i prije tri godine, a nešto su bolji rezultati bili na prvom ispitu PISA 2006.

Nedostižno savršenstvo

U naslovu svojega komentara nedavno objavljena na internetskim stranicama Eurydice, mreže koja objavljuje mnoge analize i informacije namijenjene svim donositeljima odluka u sklopu europskog obrazovnog sustava i pripadajućih politika, poznati obrazovni stručnjaci David Crosier i Andrea Puhl poigrali su se riječima: „Je li PISA previše nagnuta?” Tome su dodali geslo preuzeto od Salvadora Dalija: „Ne strahujte od savršenstva – nikad ga nećete dostići.”

Svoj su komentar počeli napomenom da je u posljednje vrijeme test PISA diljem svijeta postao temeljna referenca za procjenu znanja matematike, čitanja i prirodoslovlja. Nadalje, PISA se nerijetko uzima kao mjerilo za rangiranje učinkovitosti nacionalnih obrazovnih sustava. Mnoga ministarstva obrazovanja u svijetu s velikom zabrinutošću očekuju rezultate toga testiranja.

PISA nije bez nedostataka

No autori se pitaju je li testiranje i ocjenjivanje uistinu objektivno, koje se vještine i kompetencije doista testiraju i je li sve to postavljeno na čvrste temelje. Pojedini kritičari smatraju da je jedina vještina koju PISA testira sposobnost učenika da ispune test. Unatoč tome što su učenici iz Šangaja bili prvaci u svim kategorijama testiranja PISA 2012, javljaju se i primjedbe da je kineski obrazovni sustav isprazan te da mu nedostaje humanosti i kreativnosti. Uspjeh azijskih učenika poistovjećuje se s reorganizacijom tamošnjih obrazovnih sustava čija je svrha bolje pripremiti učenike za međunarodne testove poput PISA-e. Naglašava se opasnost da bi se uskim opsegom takva testiranja mogla zanemariti druga ključna pitanja i vještine poput izgradnje kulture, kreativnosti i inovativnosti.

Polazeći od toga da treba uzeti u obzir objektivna ograničenja jer nijedan test ne može biti oslonac za ocjenu ukupne kvalitete obrazovnog sustava ni model prema kojemu bi trebao biti postavljen te znajući nedostatke europskih obrazovnih sustava, autori komentara poručuju da ne bismo više trebali biti iznenađeni rezultatima testiranja PISA. Premda nam ono ne može kazati sve o našem obrazovnom sustavu, može nam objasniti neke stvari. Zato bi valjalo prestati primjenjivati testiranje PISA kao mjerilo u rangiranju obrazovnih sustava i pokušati bolje razumjeti što nam rezultati doista govore o snazi i slabostima pojedinih aspekata našega obrazovnog sustava.

Testovi PISA možda neće biti dugovječnipoput kosog tornja u Pisi, ali dokle god su u uporabi, vrijedilo bi ih bolje iskoristiti, zaključuju autori.